GUGO ZA DIREKTNO Potrudio sam se da se prepoznaju akteri obavještajnih djelovanja protiv Hrvatske

O novoj knjizi 'Žetva u polju otrova' razgovarali smo s njezinim autorom, novinarom i publicistom Antom Gugom. 

Počeli ste pisati roman pod radnim naslovom "Modre noći". Zbog čega je došlo do promjene imena knjige?

Tijekom pisanja razrađivao sam razgovor između dva junaka svoje priče. Htio sam kroz njihovu raspravu ispričati posljedice mržnje među ljudima, dakle ono što se dogodi kad se u ljudima taloži mržnja. Kao što kaže jedan od mojih junaka, ljudski um je kao polje. Što u njega posiješ to ćeš i požnjeti. Mržnja je otrov za ljudski um i ako mržnju sijemo ona nas na kraju ubije. To je ustvari poruka mojeg romana koji se temelji na priči o ljubavi dvoje ljudi različite vjere i nacije. Kad ljudi prepuni mržnje stanu između dvoje ljudi koji se vole pokrene se spirala mržnje koja rezultira stoljetni nizom tragičnih događaja. 

Roman kroz dva vremenska perioda i dvije sredine prati događaje jedne obitelji i njihovog odnosa u višenacionalnoj sredini. Kakva bi trebala biti poruka knjige?

Čovjek koji je spreman pod svaku cijenu čuvati vlastiti dom i svoju obitelj uvijek će biti pobjednik, bez obzira koliku cijenu platio za to. Pristupiti drugim ljudima s iskrenim namjerama i otvorenog srca treba uvijek i u svakoj situaciji. Onaj tko to ne poštuje mora biti spreman na poraze koji dođu prije ili kasnije. Ljubav nitko nije uspio pobijediti. Tko to pokuša mora biti spreman na to da će mu se ta ista ljubav nenadano i višestruko osvetiti. 

Glavni junaci kroz radnju knjige propituju moralna, religiozna i idejna načela. Je li njihovo propitivanje u biti i Vaše vlastito propitivanje morala, religioznosti i ideja?

Neću biti prvi koji kaže da na svoja djela gledam kao na djecu. Dok pišem ja u svaku svoju priču unosim i dio osobnog. Ovaj roman nije autobiografski, ali kroz izmišljene likove sam preispitivao neka načela na koja sam tražio ili još uvijek tražim odgovore. To su životne situacije u kojima se nađu i drugi ljudi, odnosno pitanja koja i drugi sebi postavljaju. Posebno mi je drago bilo kad je na predstavljanju romana u Dubrovniku gospodin Mišo Đuraš, povjesničar i dragovoljac Domovinskog rata rekao kako je on u romanu čitao o nekim dilemama koje je sam imao ili ih još uvijek ima. Bila mi je to poruka da sam uspio u svojoj namjeri. Naime, nije mali broj ljudi, branitelja koji su sebi postavljali pitanja o petoj Božjoj zapovjedi koja kaže: "Ne ubij!", kao što ih i ja u romanu postavljam kroz usta naratora, ratnog reportera koji se nađe u ratnom vrtlogu.

Napisali ste priču u kojoj je glavni generator zbivanja međunacionalni sukob. Iako je knjiga fikcija, odnosno likovi su fiktivni, ima li u njoj ipak ičega autobiografskog?

U romanu ima nekoliko autobiografskih elemenata. Inspiraciju za cijelu priču sam pronašao u okruženju >Dalmatinske zagore u kojem sam odrastao, ratnim zbivanjima i u političkim procesima s početka devedesetih kojima sam osobno svjedočio. Ipak, želim naglasiti da moj roman nije prepričavanje nekih konkretnih događaja. To je fikcija kojoj su stvarni događaji bili tek inspiracija. Možda bih to mogao nazvati popularnim načinom pričanja prošlosti. 

I kroz ovu knjigu, kao i u knjizi "Oluja koju nismo mogli izbjeći",  podsjećate na kontraobavještajne operacije jugoslavenskog vodstva protiv Hrvatske. Mislite li da se ista retorika koja se čula na početku rata u Hrvatskoj može čuti i danas te dolazi li ona iz Beograda ili od domaćih agenata? 

Ona dolazi iz Beograda preko domaćih agenata, ali i ljudi koji svojim ponašanjem dopuštaju da budu manipulirani, pa često vjerujući da postupaju u najboljoj domoljubnoj namjeri, budu baš sredstvo za obavještajni rad protiv hrvatske države. Zapitajmo se tko je i zašto inzistirao na crnoj odori HOS-ovaca, najhrabrijih i najplemenitijih hrvatskih branitelja, kad je velika većina njih na ratištima nosila maskirne uniforme. Tko je i zašto inzistirao na znakovlju koje neodoljivo podsjeća na NDH u vrijeme kad je beogradska politika filigranski gradila međunarodnu izolaciju Hrvatske baš na tome što u našoj domovini postoje postrojbe sa znakovljem koje podsjeća na ustaše? Zar je to bilo slučajno? To može slučajno napraviti čovjek u birtiji ili na ulicu, ali čovjek koji ima intelektualni potencijal da dođe na čelo političke stranke, da pokrene snažnu političku opciju ne može slučajno napraviti tako nešto.

Ja sam u svom romanu želio HOS-ovce opisati onako kako ih ja doživljavam, kao najbolje i najplemenitije branitelje. Ako se može odati zahvalnost tim ljudima onda neka im ona bude iskazana tako da danas nitko ne dira njihovo znakovlje iz Domovinskog rata jer oni su za njega vezani kroz to razdoblje, a ne kroz NDH. To na najmanje što možemo učiniti za te junake. Nadam se da će se i oni sami znati oduprijeti manipulacijama i zapitati se tko bi znao za slavljenje četničkog zločina u Srbu da tamo šačica navodnih domoljuba ne radi predstavu za tv kamere u tobožnjem pokušaju sprečavanja obilježavanja dana ustanka koji to nije.

Hoće li se akteri protuobavještajnih djelovanja protiv Hrvatske s početka 90-ih moći prepoznati u vašoj najnovijoj knjizi?

Potrudio sam se da se prepoznaju.

Protiv Vas su počeli napadi nakon najave ove knjige. Optužuju Vas da ste bili suradnik UDBA-e te da ste radili za Ivu Josipovića. Znate li tko su te osobe koje Vam podmeću i koji je njihov motiv?

Naravno da znam. Na njih ste uputili u prethodnom pitanju. Činjenica je da su ti napadi počeli kad sam na društvenim mrežama objavio prve fragmente svoje priče i kad sam tekst poslao nekim izdavačima. Ima tu i marginalaca koji pod svaku cijenu traže svoj prostor na javnoj sceni, pa kad ne znaju drugačije onda to pokušavaju dobiti tako što će se nabaciti blatom na nekog tko radi nešto prepoznatljivo. Baš zbog tog razloga neću spominjati imena. Neću paliti reflektor iznad njihovih glava. Ljudi koji su u stanju krivotvoriti dokumente i e-mail poruke nisu vrijedni pristojne polemike.