Gospodine Jakovčiću, zašto Vi, zapravo, tako ne volite Istru?

Baš je lijepo vidjeti El Nina, kako mu gotovo 30 godina tepaju u Istri, kojom suvereno vlada ognjem i mačem, onako razdraganoga i nasmiješenoga u predivnim cvjetnim aranžmanima. Dođe ti da se raznježiš od topline koja te stegne u srcu, barem mene jest.

Sigurno je i Uljanikove šljakere, a i silnu birokraciju potresla ta fotografija, tako nježna, poetična, s tako moćnom porukom: Dragi moji Istrani, može i Istrijani, puca meni prsluk za vas. Imaju li vaša djeca što za jesti, a i vi, kako ćete im kupiti knjige ili će učiti onako naslijepo, usmenom predajom. Kakve ja, za Boga miloga, imam veze s Uljanikom? Dankom Končarom? Tko je taj uopće?

Pa tko je uopće taj Končar?!

Ahaaaa, da, da… mislim da je to onaj koji mi je nešto uplaćivao na račun, nekih 200-injak tisućica eura, ajde, nije to tako strašno, malo skuplji stančić. Hmmm, Danko Končar? Ma je li to možda onaj koji je u bivšoj Jugi odležao osam godina u zatvoru, kada je kao direktor u tvrtki Jugoturbina Commerce, a koja se bavila uvozom i izvozom cijelog niza proizvoda potrebnih raznim jugoslavenskim tvrtkama zatvoren zbog uzimanja provizije od prodane robe koju su domaće tvrtke izvozile preko njega u inozemstvo? Uh, jest, taj je, ali puno je vremena prošlo, zaboravilo se, a on se pokajao, garant.

Ma nije nikakav problem što je Jakovčić alfa i omega u Istri sve te godine, jer su Istrani (čast izuzecima) šutjeli. Čak smo se i nas dvoje našli na sudu, ali i to je zaboravljeno, sve je to rok službe političara i medija. Problem je baš zato jer su Istrani šutjeli, gledajući kako se najrazvijenija regija rastače u djeliće, istovremeno se boreći protiv stalnih optužbi za nedovoljno hrvatstvo. A svi koji su ih za to optuživali, zaboravljali su da je upravo Istra imala najveći odaziv dragovoljaca u Domovinskom ratu. Ni to nije bilo dovoljno.

Franjo je Tuđman pokušao s IDS-om sklopiti savez, nije išlo, jer njegova je retorika bila tvrda, a Istra je pitoma i blaga. I IDS nije dao na nju. Idealistički se vjerovalo da je to zato jer Istra oduvijek prezire ropstvo, previše je toga prošla i propatila, previše je naših nona i nonica prisilno gutalo ricinusovo ulje kojega su im gurali Mussolinijevi soldati, želeći ih pokoriti. A Istra se opet ne da. I neće se dati, kakvim je god ljudima naseljavali.

I baš je na tome Jakovčić fantastično poantirao-znao je kako držati tenzije prema Zagrebu i ostatku države, a istovremeno gazdovati krasnom zemljom Istrom, koja onako lijepa i bogata, ima stanovnika koliko i prosječni hrvatski grad. Skidam kapu, oduvijek tvrdim da je Jakovčić najsposobniji, najdugovječniji, čak i najgenijalniji hrvatski političar, izvrsno obrazovan, poliglot, hedonist, sjajan retoričar.  Šarmantan u društvu, duhovit, sjajan manipulator, radoholičar, ugodan sugovornik. 

Zašto, gospodine Jakovčiću, zašto?

Sve tako dobre vrline, a jedna velika mana: Zašto Vi, Ivane Jakovčiću zapravo ne volite tu svoju Istru? Ako je volite, kako ste, kao istarski Zeus dopustili da vam radnici mole i plaču, da vam propadnu sve tvrtke, da uništite Glas Istre, ušutkate medije, da je pokorite tako jezivo? Tako bezočno, zgazite je čizmom kao što vojnik gazi sve pred sobom.

Zašto je tako ne volite, a 30 su Vam godina puna usta Krasne zemlje Istre? Bavite se Thompsonom, koji je u cijeloj priči sporedan lik, radite podjele, a istovremeno taj isti Thompson uredno pjeva po Istri, jedino mu je Arena zabranjena. Je li Thompson vrijedan žuljeva Uljanikovih radnika i plača njihove djece, prljave, zapuštene, koje Vi iz urednog, sterilnog Bruxellesa ne vidite? 

I dalje tvrdite da nemate ništa s Uljanikom. I ja tvrdim da sam nevina. Ali, svakako sam nedužna. I kada nije bilo popularno, ja sam pisala o Istri. I kada sam dobivala otkaze i bivala u jedan dan bačena na cestu, plakala sam i plašila se kako ću preživjeti, ali sam pisala, tko god mi je nešto ponudio, a nije bilo nemoralno, prihvaćala sam. I trpjela uvrede da sam ''četnikuša'', ''HDZ-ovka'', ''jugoudbašica'', iako o UDBA-i ja pojma nemam, čula sam o njoj samo iz priča.

Ako sam mogla ja, koja istinski volim Istru preživjeti s tako malo, jer znate, bilo je razdoblja i kada sam bila gladna, bačena na cestu i bolesna, a nije patetika, već mi je samo tako grah pao, zašto Vi niste mogli dostojanstveno i čistog obraza živjeti s tako puno?  

Krasna zemljo
"Krasna zemljo, Istro mila
dome roda hrvatskog
Kud se ori pjesan vila,
s Učke tja do mora tvog. 
Glas se čuje oko Raše,
čuje Mirna, Draga, Lim
Sve se diže što je naše
za rod gori srcem svim. 
Slava tebi Pazin - grade
koj' nam čuvaš rodni kraj
Divne li ste, oj Livade
nek' vas mine tuđi sjaj! 
Sva se Istra širom budi
Pula, Buzet, Lošinj, Cres
Svud pomažu dobri ljudi
nauk žari kano krijes."