GORDAN MALIĆ: Milanoviću zamjeram što se odlučio baviti politikom; novinari u Hrvatskoj žive lošije od taksista, a Nepalci ih ne mogu zamijeniti

No, Malić za to ne mari previše, niti ga to posebno uzrujava. Uvijek miran, staložen, ali kirurški precizan, u rasprave ne ulazi bez gomile argumenata, materijala i dokaza i ne strahuje od posljedica. Iz vrlo jednostavnog razloga -  Gordan nikada ne barata činjenicama koje nisu potpuno i duboko provjerene.

Ne dodvorava se nikome; ni desnici, ni ljevici, ni centru, niti bilo kojoj političkoj grupaciji, gdje god ona pripadala. Izuzetno ga je teško izbaciti iz takta pa stoga gotovo budističkom mirnoćom razgovara, kritizira, proziva, ili upozorava, ''naoružan'' nepobitnim dokazima. Ne cenzurira svoje riječi koje pažljivo bira, ali čvrsto stoji iza svakog napisanog i izrečenog slova.

Autor je i dokumentarnog serijala o prvom hrvatskom predsjedniku, dr. Franji Tuđmanu.

Krenimo od ovoga aktualnog događaja, a to je da je novinaru i uredniku Marku Juriču upravo izrečena kazna kojom je osuđen na deset mjeseci zatvora, s rokom kušnje od dvije godine, zbog emisije Markov trg iz 2016. godine. Podsjetimo, Jurič je tada reagirao na snimku tadašnjeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija koji se pojavio na snimcima u Chicagu gdje se pjevaju četničke pjesme, uključujući i onu četničkom vojvodi Momčilu Đujiću. Što kažete na tu presudu?

Ta je presuda sramotna. Novinar nije dilao drogu i nije utajio porez, a osuđen je na zatvorsku kaznu jer je iznio stav o određenom događaju unutar Srpske pravoslavne crkve koji nije vjerski događaj i nema duhovni karakter, jer pjevanje četničkih pjesama još uvijek nema duhovni karakter ni kod nas, pa ni u Srbiji. To je poražavajuća presuda, iako je nepravomoćna.

Ne kažem da izjava novinara nije sporna ili utuživa, ali ne kao govor mržnje kojim se diskriminira čitava crkva ili vjerska skupina. Izjavom bi trebao biti uvrijeđen jedan svećenik, mislim da tada nije bio ni mitropolit, koji je pjesmom slavio notornoga zločinca, a time i zločin. Po sadržaju to nije običan narodni deseterac, nego suvremena ratnohuškačka budnica.

Pjesma govori da će sljednici popa Đujića nastaviti njegovo djelo, šta se i dogodilo devedesetih, a može se protumačiti i kao najava nečeg što nije dovršeno, jer i ne može biti dovršeno, a to je nebeska Srbija ili Srpski svet o čemu se i danas govori u službenoj Srbiji.

To je naravno, neostvariv mit, kao i ruski svet, ili slovenski svet, ali je mit zbog kojeg započinju ratovi. Ispalo je da je najveća kontroverza te snimke to što je objavljena, a ne to što ona predstavlja. Možemo samo zamisliti kako bi se u dijelu javnosti komentirao sličan incident u vrhu Katoličke crkve.

Govor mržnje?

A što drugo? Govor mržnje je posvuda. Sloboda govora u nas je sloboda govora mržnje. U Saboru imate zastupnike koji javno traže da se Bleiburg ponovi i ponavlja, jer je ''posao ostao nedovršen''. Koji prizivaju vremena udbaških likvidacija. Jer ''posao'', to su likvidacije. To govore saborski zastupnici i lideri parlamentarnih stranaka! Nisam zato da im se sudi, dovoljno je da su osuđeni na marginu.

Isto vrijedi i za one koji prizivaju ''Hrvatsku do Drine'' i nakon međunarodnog priznanja naših granica. Ono što stvarno zabrinjava nije sam govor mržnje, nego sve učestaliji pozivi na zabranu političkog i vjerskog izražavanja, kao i suđenja zbog verbalnog delikta.

Ako se itko trudio represijom suzbiti šovinizam, onda su to bili jugoslavenski komunisti. Ne bih rekao da im je uspjelo, iako su ubijali i otvarali kazamate. Baš zato i nije urodilo plodom. Naprotiv, mnogi od njih i sami su postali šovinisti.

Na kraju imamo zanimljiv paradoks, da se vrijeđanje pravoslavnih popova koji pjevaju četničke pjesme ocjenjuje kao društveno opasno, a teroristički napad na Vladu i Sabor s jasnim političkim konotacijama - kao izolirani incident.

Zvijezda ovogodišnjih Dana komunikacija u Rovinju je Edward Snowden, bivši američki, a danas ruski obavještajac. Bivši obavještajni djelatnik NSA-e dobio je azil u Rusiji nakon što je odao tajne dosjee 2013. godine. Lani je dobio počasno rusko državljanstvo, potpisao mu ga je osobno Vladimir Putin. Oštro ste reagirali na ovu najavu gostovanja čovjeka čije nas lice gleda s mnoštva jumbo-plakata po Zagrebu. Možete li podrobnije objasniti zašto?

Kada sam u Zagrebu vidio jumbo-plakate sa Snowdenovim fotografijama, u prvi mah djelovalo je nestvarno. A zapravo, nema ništa prirodnije od toga. Tih su dana počele najteže bitke za Bahmut, a u Hrvatskoj se na ''Danima komunikacija'' najavljuje ''senzacionalno gostovanje'' videolinkom ruskog propagandista i američkog prebjega Edwarda Snowdena.

Marketinški talenti koji su smislili ovaj ''event'' ili su stimulirani od domaćih korporacija s ruskim zaleđem, da ne spominjem sve, nije ih mali broj, ili su, kao i ostatak medijskog mainstreama, potpuno izgubili doticaj s onim što je aktualno, što je stvarno, i u konačnici, što je moralno.

Kompletna medijska industrija pretvara se u bezočni, primitivni marketing kojega oni između sebe nazivaju kreativnim i dijele sebi nagradice na festivalima koje plaćaju korporacijice.

Ovaj festival još se naziva i subverzivnim. Subverzivan u odnosu na što? Ok, u okviru zapadnjačke supremacije subverzivna je i grupa Wagner. Zamišljam jedan festival tome posvećen...

Edward Snowden je prebjeg u Rusiju, kao i mnogi zapadni špijuni prije njega. Iz Hong Konga je došao u Moskvu bez američke putovnice koja mu je prestala vrijediti, jer kao djelatnik obavještajne agencije nije prijavio odlazak preko granice. To je standardni postupak, a on tvrdi da je primijenjen baš na njemu kao ''klopka'' kojom je ''stjeran'' u Rusiju. Iz Hong Konga je do Moskve doputovao kao turist bez putovnice. A kako, ako ne uz pomoć Kine, ili Rusije, ili i Kine i Rusije, kako smatra jedan od najboljih američkih novinara Edward Jay Epstein.

Kao ''stjeran'' u Rusiju, Snowden je dobio i rusko državljanstvo koje mu je osobno poptisao Putin, a time i protekciju ruske obavještajne službe. Kod Snowdena je stvar jednostavna, ili se boriš protiv kršenja ljudskih prava, ili protiv Amerike. Ako je prvo, onda je Snowden u pravo vrijeme došao na pravo mjesto, u Moskvu. Isto vrijedi i ako je ovo drugo. Ali, ja mislim da je ovo drugo.

Ušli ste i u sukob s Faktografom oko toga, budući da oni tvrde da nema dokaza da je Snowden ruski agent. No, kako inače ocjenjujete djelovanje sada već stvarno famoznog Faktografa? Koja je, zapravo, njegova stvarna uloga i koliko je pridonio, odnosno, umanjio slobodu medija u Hrvatskoj?

Nisam ja ušao u sukob s Faktografom, nego oni sa mnom. Za mene nisu ni bili činjenica, sve do cenzure moje objave na Facebooku. Na moj komentar o Snowdenu javili su se kao fakt-checkeri, kako bi demantirali moj stav o tom sumnjivom tipu i usput mi ograničili domet na mreži. Za koga? Snowdena boli đon, kao i Putina.

Ali, ne i HURA-u, Hrvatsku udrugu društava za tržišno komuniciranje koja je organizator Dana komunikacija u Rovinju, i koja im zauzvrat može nabaciti kakav poslić ili oglas... Formalno fact-checkeri dio su sustava kontrole kojega suportira megakorporacija i vlasnik većine društvenih mreža – META. Bill Gatesu i ekipi je to kikiriki, a omogućuje prikrivenu cenzuru i zaštitu njihovih poslovnih interesa.

Kao povod za uvođenje cenzure upotrijebljena je antivakserska histerija, ali brzo se vidjelo, da stvar ne staje na tome. Na Faktografu, primjerice, možete naći tekst o genetski modificiranim komarcima koji proganjaju ljude na Floridi, a da tvrtka koja se bavi genetskim inžinjeringom za to nije dobila dopuštenje lokalne zajednice.

Faktograf demantira da Bill Gates ima ikakve veze s financiranjem tog eksperimenta, jer je on samo financirao tvrtku koja to radi. Eto, tako izgleda naličje fact-checkinga. I to rade tisuće cenzora na svim stranama svijeta. To jedino što im profesionalno preostaje.

Pisati ne znaju, kao ni istraživati, rejting im je nula, daleko ispred njih su ''nenapredni'' portali Kaštela org. i Bauštela hr. Iako imaju dvadesetak redovnih čitatelja, Faktografovci pokrivaju 1,9 milijardi korisnika Facebooka. Taj nesrazmjer sve govori.

Ali, realno, pravi posao i realna lova u poslu fact-checkinga je zloupotreba te moći koja se može naplatiti.

Kako to mislite?

Kao i svaki HDZ-ov uhljeb u Hrvatskim šumama, i ovi ljevičarski protoni mogu lijepo živjeti od paušala koji im daje META i ubirati plodove svojega utjecaja s drugih grana u šumi... Recimo da bi jedna od tih grana mogla biti i HURA, kojoj smetaju moje prozivke oko Snowdena.

Vjerujem da će se to vremenom i pokazati, jer se već vidi da ova skupina samoživih korisnika svih vladinih i nevladinih fondova, godinama živi u svojevrsnom incestu, zapošljavajući međusobno supruge, drugarice, prijatelje s faksa i suborce u bespoštednoj borbi protiv korupcije.

Što drugo se i može dogoditi kada ljevičari dobiju ponudu od krupnog kapitala koju ne žele odbiti, nego joj dati viši smisao. Evo, recimo, borbu protiv lažnih vijesti. Zar nije isto bilo s Feralom i Soroševom fondacijom?

Što su konkretno demantirali u vašoj objavi?

Ništa. Niti sam ja objavio nešto što oni mogu demantirati. Ja sam napisao kako je suludo da se event iz Rovinja reklamira u metropoli članice NATO saveza, najavljujući gostovanje čovjeka koji uživa zaštitu Vladimira Putina. Rekao sam da smatram kako je Snowden od zviždača postao ruski agent utjecaja i kako osobno držim da je to bio i prije. Nisam objavio njegov ugovor o djelu, nego iznio svoj stav.

Faktografovi dokazi da Snowden nije ruski agent su: a) to je rekao sam Snowden; b) to tvrdi i Julian Assange, ikona svih teoretičara zavjere i pseudonezavisnih pseudonovinara kakvi rade na Faktografu i c): to tvrdi sam Putin.

Novinarka koja je nadrndala tekst za Faktograf ni ne zna razliku između agenta operativca i agenta utjecaja kako se nazivaju obavještajni influenceri čija je uloga širiti promidžbu države pod čijim su pokroviteljstvom.

Snowden je tako ismijao informacije američkih službi o datumu ruskog napada na Ukrajinu. Napisao je da su to gluposti i da rata neće biti. Pazite, mi govorimo o stručnjaku za IT, ne za ratovanje. Čovjek pri zdravoj svijesti zaključio bi da takvo njegovo ponašanje ima veze s njegovim boravkom u Moskvi.

Ali, ne i ekipa koja ne živi od istine, nego od demantija. Ako sam ne prisustvujem Danima komunikacije, na što pomišljam, zamolio bih kolege da Snowdena upitaju je li to Putin ipak napao Ukrajinu i kako se to zove? Tek toliko da se nešto zbilja subverzivno dogodi na tom subverzivnom festivalu.

Kada govorimo o medijima, čije je urušavanje počelo davno, recite mi, zašto je dio javnosti toliko bijesan na novinare, nazivajući ih najpogrdnijim imenima, poput onih da su ''dnovinari'', ''Soroševi plaćenici'', ''izdajnici'', ''piskarala''? Osjećate li se i Vi osobno prozvanim tim neugodnim epitetima?

Ja sam naviknuo da me prozivaju uglavnom osobno. Za to sam se izborio kroz ovih tridesetak godina pisanja i politike nesvrstavanja. Smatram to zaslugom i osobnim izborom. Za razliku od Snowdena, ja sam na sudovima proveo više od 300 radnih dana u dokazivanju raznih zloupotreba, neplaćeno, naravno.

Pogrdna imena za novinare smišljaju oni koji govore kako novinarstva više nema. Pa ako ga nema, zašto su onda novinari važni? Pustite ih na miru. Nebitni su, žive gore od taksista, a rade u tri smjene kao i oni. Nepalci ih zamijeniti ne mogu.

Mržnja prema novinarima karakteristična je za ideološka društva koja ne trpe dijalog. Na sreću, Hrvatska to nije. Postoji jedan dio scene koji bi nas u to pretvorio, ali na vrijeme smo ušli u EU.

Jedan ste od najžešćih kritičara predsjednika Zorana Milanovića. Je li Vam lakše odgovoriti što mu sve zamjerate, ili što mu ne zamjerate? Koji je popis kraći?

Zamjeram mu samo to što je odabrao baviti se politikom. Ne postoji niti jedan objektivan razlog za to. Razumijem da se tako najlakše i najbrže penješ na društvenoj ljestvici, ali u njegovom slučaju društvo od toga nema nikakvu korist. Naprotiv.

Zašto Milanović tako ne podnosi medije i novinare, a to ni ne skriva?

Zašto bi sakrivao emocije, kada od toga trenutačno živi. Nije bilo tako dok je bio premijer. Onda je imao problem samo sa mnom i pokojnim Kuljišem. ''Vješcima iz Esplanade''.

Kao da ste blaži i manje kritični kada govorite o premijeru Andreju Plenkoviću, ili mi se to pogrešno čini?

Jesam. Mislim da Plenković radi bolje od Milanovića i Tomaševića. S oporbom ga ne mogu uspoređivati kada oni ne rade ništa. Koliko je to što Plenković radi objektivno dobro? I s kime ga možemo usporediti? Rezultati su mu bolji nego u njegovih prethodnika.

Ali, objektivno ga treba uspoređivati samo s drugim premijerima u EU, do čega je opet došlo njegovom zaslugom. U svakom slučaju o njemu imam puno bolje mišljenje nego o HDZ-u, ali to nije ni originalno ni utješno mišljenje. Nije autokrat. Uspoređivati ga s Putinom, kako radi oporba, smiješno je. S Putinom možete usporediti Milanovića, po više osnova.

Što se, po Vašem mišljenju, doista događa u mučnoj priči s uhićenim Hrvatima u Zambiji, odnosno, u aferi Kongo?

Nisam se bavio time, osim površno. Ne vjerujem da se radi o trgovini organima, niti da su posvojitelji monstrumi. Možda su sudjelovali u nečem ilegalnom, a da nisu bili svjesni konteksta, ili su išli linijom manjeg otpora, za što također postoji cijena.

Ako su mislili da će lakše proći u Zambiji, nego da posvajaju djecu u Hrvatskoj, grdno su se prevarili.

Kako biste opisali sadašnje društveno i političko stanje u Hrvatskoj?

Živimo u državi u kojoj se korupcija kažnjava svugdje osim na izborima. To je zapravo, najbolji opis trenutačne oporbe i trenutačne vlasti. Ljudi mogu birati, pa ipak ne biraju Grbina i društvo. Mislim da je dobro da operiraju i naš i europski tužilac. Konkurencija je dobra stvar.

U vrijeme Sanadera nije bilo kaznenih postupaka protiv vladinih dužnosnika, iako ćemo se složiti da to nije bila najpoštenija vlada. U Milanovićevom mandatu progonilo se samo one koji su mu stali na žulj. Stanje s vladavinom prava danas je puno bolje, barem u pogledu trodiobe vlasti. Primjetan je rast ekstremizma.

Naše društvo izloženo je globalnim utjecajima, od kojih je najpogubniji onaj ruski koji stimulira ekstremizme. On je u početku nevidljiv, dok ne shvatiš da ga promatraš iz njegovog želuca. Znam da je mnogima dosadila ta liberalna demokracija iako je uživamo tek tridesetak godina, ali to stvarno nije razlog da počnemo favorizirati istočne despocije. U mojem idealnom društvu vladali bi mir i dosada.

Jesmo li zaista puki poslušnici Bruxellesa, ili ipak imamo nešto autonomnosti?

Rasprave o suverenizmu sada treba staviti po strani. Živimo u vremenima kada je svrstavanje nužnost. S druge strane, EU nikome ne zabranjuje da se vidi kao nacionalist kroz kulturnu i druge politike.

I na kraju, čime se trenutačno bavite, imate li kakav projekt na kojemu radite?

Radim dokumentarnu tv-seriju o Komunističkoj partiji Jugoslavije. Uskoro ćemo završiti snimanja. Namijenjena je svima, pa i bivšim komunistima, iako su se potrudili da u njoj ne sudjeluju. Oni, kao i svi vjernici, imaju svetu povijest zapisanu u pergamentu i u nju će vjerovati dok su živi.

Na sreću, više nisu u mogućnosti spriječiti drugačija mišljenja, iako su im nagoni jaki. Među antikomunistima ima raznih, ali među komunistima samo su komunisti.