'NASILJE U SRBIJI TEŠKO JE PRIPISATI SPONTANOSTI'

Goran Bandov za Direktno: 'Pitanje je tko je dao nalog da se mirni građanski prosvjedi zaprljaju huliganskim akcijama?'

Autor

Andrea Latinović

Nakon što je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić najavio povratak restriktivnih, rigoroznih mjera zbog novoga povećanja oboljelih od korona virusa, Srbija se ''užarila''. Nezadovoljni tim potezom, a što je, zapravo, uvod u otvorenu diktaturu nad vlastitim narodom, od utorka navečer krenuli su veliki prosvjedi nezadovoljnih građana. 

10.07.2020. u 18:07
Ispiši članak

No, neredi su se vrlo brzo proširili i do Niša, ali i Novoga Sada, a režim je na ulice izveo represivni aparat- policiju i ''specijalce'', no, kako su utvrdili prosvjednici, i svoje ''batinaše'' i huligane koji su namjerno izazivali dodatne nemire, kako bi time opravdali Vučićevo ''divljanje'' nad mirnim prosvjednicima.

Europa i svijet s užasom su gledali uznemirujuće snimke u kojima policija brutalno razbija sve pred sobom, zgroženi Vučićevom nemilosrdnošću.

Puna tri dana policija je batinala prosvjednike, ne birajući jesu li mladi, stari, žene, ili muškarci, demonstrirajući tako okrutnost Vučićevog režima, koji nije pokazao ni najmanju namjeru odstupanja od sile.

Što se, zapravo, događa u Srbiji, vodi li ovakva dramatična situacija u mogući građanski rat, što i ne bi bilo prvi puta u modernoj srbijanskoj povijesti? O tome smo razgovarali s prof.dr. sc. Goranom Bandovom, pravnikom i politologom sa Sveučilišta u Zagrebu.

Jesu li ovi najnoviji prosvjedi bili spontani?

Prema svim za sada dostupnim informacijama prosvjedi su započeli spontano, kao građanska reakcija na Vučićevu najavu ponovnog uvođenja vrlo restriktivnih epidemioloških mjera, poput vikend- policijskog sata od petka navečer do ponedjeljka ujutro. Građani Srbije već su proživjeli takve vrlo stroge mjere u prethodnom razdoblju, i koliko god one zapravo bile efikasne, očigledno komunikacijska strategija nije dobro odrađena te se šalju s vrha vlasti vrlo zbunjujući i opasni signali kako u društvu nisu svi jednaki – neki se mogu slobodno grliti, a neki ne smiju ni izaći iz stana.

Pritom treba naglasiti i kako se zadnjih tjedana pojavila vjerodostojna vijest kako su neslužbene brojke zaraženih značajno više, neki ključni epidemiolozi Srbije i članovi Kriznog stožera Srbije šalju građanima vrlo zbunjujuće poruke o slabljenju virusa, stavili su se u ruke politike, tako da za vrijeme kampanje su epidemiološke mjere značajno prilagođene potrebi kampanje, a uz to dopušteno je i održavanje nogometne utakmice Crvena Zvijezda – Partizan s više od 20.000 navijača na tribinama, koja bi se teško mogla opisati kao epidemiološki neopasan događaj.

Iako se može razumjeti mirni građanski prosvjedi, no kako je došlo do nasilja na njima?

Nasilje koje se pojavilo tijekom ovih prosvjeda teško da bi se moglo pripisati spontanosti – samo je pitanje tko je dao nalog da se mirni građanski prosvjedi zaprljaju huliganskim akcijama. Analize ukazuju kako je potencijalno zainteresiranih bilo dosta, od samog režima kojem zasigurno ne odgovaraju slike mirnih građanskih protesta na centralnim svjetskim medijima, do nekih vanjskih aktera koji su mogli s nasilnim akcijama pokazati režimu da i dalje imaju poluge moći u svojim rukama te da režim treba biti vrlo pažjiv – napose oko pitanja Kosova i približavanja EU.

I sam Aleksandar Vučić spomenuo je i utjecaj vanjskih aktera na ove proteste...

Srbija je u ovom trenu izložena nizu vanjskih pritisaka, najsnažnije od onih koje upravo sam Vučić predstavlja kao prijatelje Srbije. Srbija pokušava sjediti na nekoliko stolica – i javno traži saveznike u SAD, Rusiji, EU i Kini, no sve te velesile imaju drukčiji pogled kamo treba ići Srbija i kako se treba suočiti s prioritetnim izazovima.

Primjerice, oko pitanja priznanja Kosova, EU je nesklona razmjeni teritorija između Srbije i Kosova, a SAD podupire i takvo rješenje, dok Rusija tvrdi kako će poduprijeti svaku zajedničku odluku Kosova i Srbije, no na terenu ne ostavlja takav dojam. Upravo neriješena situacija oko Kosova omogućuje Rusiji da ima aktivnu ulogu na Zapadnom Balkanu.

Kamo ide Srbija dalje?

Srbija realno u ovom trenutku ima samo jedan put ako želi dobro svojim građanima – put prema punopravnom članstvu u Europskoj uniji. Taj put nije lagan, vrlo je trnovit, napose za sam režim. Iako se pitanje priznanja Kosova često spominje kao najbolnije pitanje za Srbiju, ipak za sam režim su puno opasnija pitanja koja dolaze na red za rješavanje kad se jednom riješi pitanje Kosova. Posebice opasna su pitanja vladavine prava, građanskih i medijskih sloboda, korupcija, nepotizam, siromaštvo, neravnomjerni razvoj, niz drugih ekonomskih pitanja te pitanja održivog razvoja srbijanskog društva.

Sva ta pitanja posebno su osjetljiva u razdoblju pandemije COVID-19, kada i one minimalne gospodarske aktivnosti zamiru, a glomazni državni aparat ostaje bez financijske podrške te se okretanje prema daljnjem zaduživanju države čini jedinim logičnim kako bi se održavao društveni socijalni mir, ali i kako bi se zadržale društvene privilegije određenih beneficiranih skupina društva. Pitanje građanskih prava, kao i medijskih sloboda u doba COVID-19 dodatno su narušena.

Što se pitanja priznanja Kosova tiče, ono je kao država zadano činjenično stanje i što prije Srbija to prihvati, bit će bolje njihovim građanima, jer će se moći potpuno posvetiti radu na nužnim reformama ako žele postati uspješno europsko društvo. Za svaku državu je ključno imati dobre, ili barem dobro uređene, odnose sa susjedima, to dakako vrijedi kako za Srbiju, tako i Kosovo.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.