Godišnjica raketiranja Banskih dvora: Predsjedniče, ubit će vas!

Na rastanku, nakon ručka, na kojem su bili i Ante Marković, tadašnji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća , Stipe Mesić, predsjednik Predsjedništva SFRJ, te Gojko Šušak, ministar obrane Republike Hrvatske, u zgradu na Markovu trgu udarile su dvije razorne rakete ispaljene iz dvaju neprijateljskih zrakoplova MiG-29.

Bio je to pokušaj JNA i režima Slobodana Miloševićada ubiju Franju Tuđmana i njegove najbliže suradnike. Stjepan Adanić prvi put iznosi pojedinosti tog dramatičnog događaja: kako su predsjednik Republike i sudionici sastanka preživjeli zločin kojim je Hrvatska trebala biti obezglavljena. 

Adanić prvi put iznosi pojedinosti tog dramatičnog događaja: kako su predsjednik Republike i sudionici sastanka preživjeli zločin kojim je Hrvatska trebala biti obezglavljena Prva informacija da se na aerodromu Željave kraj Bihaća događa nešto čudno stigla je u Zagreb 6. listopada 1991. u ranim jutarnjim satima.

Kasnije su kroz razne obavještajne kanale pristigle slične informacije koje su odmah proslijeđene dr. Franji Tuđmanu. Mnogo detalja nije bilo, osim da je zrakoplovstvu JNA povjerena zadaća visoke tajnosti.

Tog jutra, 7. listopada, Tuđman je radio uobičajeno na Markovu trgu, primao brojna izaslanstva, dogovarao se sa svojim suradnicima. Više od sat vremena u Banskim dvorima, u sjedištu hrvatske Vlade, Tuđman je razgovarao s mladim varaždinskim gradonačelnikom, svojim Zagorcem, Stjepanom Adanićem.

Predsjednik je bio pun hvale za Varaždince koji su s nevjerojatnom sposobnošću neutralizirali JNA, izveli pravu vojnu pobjedu, pa je prvom čovjeku Varaždina povjerio novu zadaću pregovarati zajedno s generalom Imrom Agotićem.

Naredba iz Beograda: Zgaziti Hrvatsku u 10 dana. Plan B ubiti Tuđmana

Kako je direktno.hr već objavio prije 24 godine zrakoplovi Jugoslavenske vojske raketirali su Banske dvore, s namjerom da ubiju hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Cilj je bio politički obezglaviti novu hrvatsku vlast i zaustaviti osamostaljenja Hrvatske.

Osim predsjednika Tuđmana, na Markovom su se trgu tog popodneva nalazila i druga dva najutjecajnija Hrvata u vremenu raspada Jugoslavije - predsjednik Saveznog izvršnog vijeća Ante Marković i predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić. S druge strane Markova trga, u Maloj vijećnici Sabora, nalazio se i Žarko Domljan, koji bi postao prvi čovjek države da je kojim slučajem atentat na Tuđmana uspio.

Samo vrijeme i datum napada nisu odabrani slučajno. Tog ponedjeljka, 7. listopada, cijela Hrvatska nestrpljivo je čekala istek tromjesečnog moratorija Europske zajednice na ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Hrvatske. Proglašenje neovisnosti bilo je pitanje sata.

Za razliku od lipnja, Hrvatska se u vrijeme isticanja moratorija nalazila u mnogo nepovoljnijem položaju. JNA je otvoreno stala uz bok srpskim pobunjenicima, velik je dio Hrvatske bio okupiran, Jadran pod blokadom Jugoslavenske ratne mornarice, Zadar u okruženju, Dubrovnik pod granatama, a u Vukovaru su se već vodile žestoke ulične borbe.

Koliko god situacija izgledala bezizlaznom i nepovoljnom za Hrvatsku u tom trenu, na suprotnoj strani nisu bili zadovoljni razvojem situacije. Memoarska građa Bore Jovića, Veljka Kadijevića i Jevrema Cokića, izdana proteklih godina, otkriva razloge pokušaja atentata na Tuđmana.

A razlozi leže u vojnom neuspjehu JNA da u kratkom vremenu slomi otpor Hrvatske.

19. rujna 1991. sve operativne grupacije pišu svoje zapovijedi za opći napad. Plan, u 10 dana osvojiti Hrvatsku. Međutim, mobilizacija u Srbiji propala je. Za to je „krivac“ bio upravo Tuđman. General Tuđman znao je što je u glavi mobiliziranog neprijateljskog vojnika koji mjesecima čeka zapovijed za napad, a ona ne dolazi. Taktikom dugotrajnog pregovaranja i intenzivnog naoružavanja, držao je JNA mjesecima u stanju pripravnosti. Nije se dao uvući u dogovoreni rat u Sloveniji, za što mu je u svojoj knjizi i general Kadijević odao priznanje, priznajući da je to bila klopka namijenjena upravo Hrvatima.

Nakon slovenskog „operetnog rata“ JNA je demobilizirala vojsku, a novi poziv za mobilizaciji propao je. Zbog toga opći napad na Hrvatsku nikada nije niti počeo. JNA zato korigira plan. Odustaje se od općeg rata protiv Hrvatske i odlučuje zaokružiti teritorij koji kontroliraju pobunjenih Srbi.

30. rujna u Beogradu se sastaju svi komandanti vojne oblasti. Veljko Kadijević donosi odluku o skraćenoj operaciji. Plan je u jednom jakom udaru zauzeti što više teritorija u zapadnoj Slavoniji, Dubrovačko primorje, dio sjeverne Dalmacije, a u istočnoj Slavoniji Vukovar.

Napad kreće svom silinom. Hrvatski branitelji, međutim, pružaju fanatičan otpor. Spomenimo samo gotovo zaboravljenu bitku za Nuštar. JNA je gotovo u potpunosti zaustavljena. U Beogradu šok i nervoza. Nitko u generalštabu nije vjerovao da će rat potrajati. Slobodan Milošević ima rezervni plan. Odustaje od općeg napada na Hrvatsku, izvlači snage iz okruženja i učvršćuje osvojene hrvatske teritorije. Krivca za vlastiti neuspjeh treba kazniti. Na stolu je novi plan. Atentat na Tuđmana raketnim napadom na Banske dvore.

Malo poslije 15 sati, na današnji dan zrakoplov JNA raketira Banske dvore. Dvije rakete pogodile su metu, a ostale zgrade u blizini. Franjo Tuđman i njegovi gosti samo su čudom preživjeli napad.

Srpski vojni analitičar, bivši suradnik KOS-a, Miroslav Lazanski godinama je tvrdio kako je Hrvatska tada napala samu sebe, da bi nedavno javno priznao kako je pogriješio. Neki paraobavještajno krugovi u Hrvatskoj još danas se razmeće tvrdnjama kako je Tuđman preživio jer je hrvatska služba unaprijed doznala za napad. Čini se kako se tim špekulacijama samo skreće pozornost sa glavnog pitanja - tko je odobrio i tko je odgovoran za napad. A, neosporna je činjenica da je atentat isplaniran, uvježban i politički usuglašen između Jugoslavenskog vojnog i srbijanskog političkog vrha. Već sutradan Sabor je proglasio istupanje republike Hrvatske iz sastava Jugoslavije.

Beograd oprao ruke, razotkrio ga agent KOS-a Radenko Radojčić

Iako se službeni Beograd brzo oglasio i oprao ruke od umiješanosti vazdušnih snaga JNA u raketiranju, kasnije će ih demantirati obavještajac Radenko Radojčić, prekaljeni član KOS-ovih skupina Labrador i Opera.

On je u svom iskazu u vezu s raketiranjem Banskih dvora doveo majora Čedomira Kneževića. Sam Knežević mu je u razgovoru tvrdio kako je on pripremio raketiranje, odnosno da je Slavko Malobabić na njegov zahtjev načinio vrlo preciznu skicu Banskih dvora. Knežević je osobno, uz pilota Ivana Dopuđu, letio u avionu koji je ispustio bombe na Markov trg.

Izvor informacije da se u to vrijeme u Banskim dvorima nalazi predsjednik Tuđman, po kojoj je odabrano vrijeme raketiranja, Knežević nije dao ni približno naslutiti, tvrdi Radojčić.

Ovu informaciju je potvrdio i sam Slavko Malobabić koji je poznavao raspored Banskih dvora, jer je u njima češće boravio kada je bio šef Kabineta predsjednika Presjedništva CK SKH.

Također, tijekom sudskog postupka, vođenog pri Vojnom sudu u Beogradu, Malobabić je u dijelu procesa, zatvorenom za javnost, iznio, u vrlo ultimativnom tonu, „ako se me već za nešto sudi, onda idemo razgovarati i o tome što sam radio kad je riječ o napadu na Banske dvore“ prisjeća se Radojčić.