Glavaševiću bi netko trebao reći da je '45. iza nas, nema više srpa i čekića, kulaka i rentijera

Porazno je to što neki zastupnici u Hrvatskom saboru u 21. stoljeću ne odustaju od socijalističkih i komunističkih praksi ograničavanja tog prava. 

Nekad SDP-ova uzdanica, danas neovisni zastupnik u Hrvatskom saboru i političar u kojeg svoje političke nade polaže Dalija Orešković i njezin START odlučio je i prije eventualnog ulaska Radničke fronte u Hrvatski sabor pružiti hrvatskoj javnosti jedinstvenu priliku da čuju glas mentalnog komunizma. 

Osim poraznog prijedloga oporezivanja automatizacije rada te suludih ljevičarskih prijedloga koji bi na koljena bacili i najveće i najbolje ekonomije svijeta, a koje je objavio u programu START-a, Glavašević je u Saboru zavapio protiv visokih cijena stanova. 

Naime, Glavašević kaže kako nije za veliki intervencionizam države, iako program START-a s kojim se hvalio u medijima u svakom pogledu govori suprotno, ali kako smatra da država treba zaštiti građane od zločestih rentijera koji svoju imovinu stavljaju na tržište i tako, osim što zarađuju za sebe i svoje najmilije, pune i proračun Republike Hrvatske. 

Tako se i Bojan pridružio mnogima ljevičarskim političkim autistima koji smatraju da je privatna imovina u službi države, a ne vlasnika. Glavašević je kao pravi političar odmah zavapio u korist mladih obitelji i studenata pa nas upozorava kako će ako želi poslati dijete na studij u Zagreb, roditelj morati izdvojiti oko 4700 kuna za stan do 60 četvornih metara, a mlada obitelj za stan do 80 četvornih metara izdvojiti oko 6600 kuna. "Kako da si takve cijene priušte obitelji s jednom plaćom?", pita se Bojan Glavašević.  

Nema sumnje da potreba za stanovanjem spada u jednu od temeljnih ljudskih potreba, kao što želimo biti sigurni da ćemo svaki dan imati dovoljno hrane i pića, tako želimo biti sigurni da ćemo imati zaklon nad glavom.  Međutim iako Glavašević kaže kako nije za državni intervencionizam izgleda kako ne razumije da su cijene nekretnina porasle upravo zbog snažnog državnog intervencionizma u građevinskom i nekretninskom sektoru. 

Nekretninsko tržište jedno je od najreguliranijih dijelova gospodarstva upravo zbog ovakvih političara kakav je Bojan, jer su tijekom povijesti tražili razne državne regulacije kako bi pokušali kontrolirati tržište.  Neki su i uspjeli kako je Bojan dobro primijetio, naravno u različitim intenzitetima, ovisno od zemlje do zemlje. Kao i uvijek imali su dobre namjere, ali dobre namjere često ne daju istodobno i dobre rezultate. 

Državna intervencija koju Glavašević zaziva kriva je za cijene najma i nekretnina

Alarm oko rasta cijena nekretnina posljednjih godina također nije opravdan. Radi se samo o tržišnoj korekciji poslije velikog pada cijena u vrijeme krize 2008. i njihovoj dugogodišnjoj stagnaciji. Sasvim je očekivano da će cijene nekretnina poslije pola desetljeća pada i stagnacije rasti. 

Odluka 'dobronamjernih' aktivista i političara da dodjeljuju subvencije za kupovanje prve nekretnine, izgradnja POS-ovih stanova, administrativne i ine prepreke dižu cijenu nekretnina i najma stanova više od 'pohlepe' rentijera s kojima bi se Glavašević obračunao vjerojatno po sistemu njegovih političkih predaka: udari po njima srpom i čekićem i oduzmi nekretninu. 

Upravo Bojan  Glavašević koji državi jasno i glasno u Saboru predlaže uvođenje dogovorne ekonomije izgleda ne razumije suštinu problema. Cijene stanova rastu zato što ih nema dovoljno na tržištu. Dakle radi se o osnovnom ekonomskom principu ponude i potražnje. 

Vlasnici stanova svoje nekretnine pretvorili su u apartmane za kratkoročni najam, a upravo njima cijena pada proporcionalno rastu cijena u stanovima za dugoročni najam. To je posljedica jedne predivne stvari, one koju nismo mogli osjetiti u komunističkom sistemu kojeg Glavašević u Saboru ponovno zaziva, ustavnog prava svakog pojedinca da sa svojom imovinom čini što ga je volja.

Što će tržištu kasnije biti isplativije i hoće li vlasnik nekretnine dobit spremiti u džep ili ne to nije na Bojanu Glavaševiću ili bilo kojem političaru i političkoj stranci da određuju. 

No, Glavašević je u svom rijetkom nastupu u Sabornici zaboravio na one kojima je komunistički režim oduzeo to pravo. Tako vlasnici 'zaštićenih' stanova nemaju pravo na mjesečnu naknadu sukladno statističkom prosjeku mjesečnog najma u pojedinom gradu. Oni za stanove od 60 četvornih metara dobivaju, ako dobivaju, tek 200-tinjak kuna. 

Što se tiče studenata, ne znam kad je i gdje Glavašević studirao, ali malo koji student s prosječnim primanjima živi sam u stanu od 60 četvornih metara odmah pored fakulteta ili u središtu Zagreba gdje cijene najma jesu visoke. Izvaliti nešto takvo je isto što i pozivati državu da regulira cijenu hrane u restoranima kako bi studenti mogli jesti oboritu ribu po istoj cijeni kao u menzi. 

Nesporno je da u svakoj državi treba postojati snažan i pravedan pravni okvir koji će regulirati odnose između najmodavca i najmoprimca, vlasnička prava i provedbu ugovora, ali prevelika regulacija sa sobom donosi samo nove probleme koje u konačnici plaća samo onaj zbog koga su se regulacije i uvele.