Glavašević u intervjuu o Kolindi, prijetnjama smrću, Đurinoj deložaciji

Nakon više od pet mjeseci odlučio prekinuti šutnju te je za Večernji list ponovio ono što je jučer napisao na svom Twitter profilu, a tiče se deložacije Đure Glogoškog iz kuće u Zaprešiću koju je povremeno koristio kako bi u njoj prespavao za vrijeme prosvjeda.

"Odluka iz 2007. koju je potpisala Jadranka Kosor bila je dobra stvar, no nitko nije predvidio da bi moglo doći do zloupotrebe. Naša je logika bila da ministarstvo ne mora kao kobac nadgledati nešto što je vezano uz najteže ratne veterane. Mislim da je Đuro Glogoški svojim postupkom narušio povjerenje stopostotnih invalida u sebe, ali i javnosti jer je vladalo uvjerenje daq invalidi spavaju u šatoru i to je bila jedna od točaka pritiska na Vladu. No, Glogoški nije nasilno deložiran iz šatora pa neće biti ni iz kuće. Koliko god se neki nadali predstavi, neće je biti", rekao je Glavašević.

Istaknuo je kako je mnogo puta razmišljao o ostavci, ali ne iz razloga koji su htjeli prosvjednici.

"Već prvih dana bilo je jasno da će, ako predsjednik Vlade smatra da je potrebno da ministar i ja odemo, naše ostavke biti ponuđene. Međutim, i premijer, i svi najviši dužnosnici to su rezolutno odbili. Naše ostavke ne bi učinile ništa za dijalog, a tijekom prosvjeda primili smo i tisuće pisama podrške branitelja, ali i ostalih građana", rekao je.

Glavašević je istaknuo kako je financiranje prosvjeda nekoga jako financijski iscrpilo no ne navodi tko bi to mogao biti.

"Tko plaća plin, drvo za ogrjev, hranu i odakle sve to dolazi. To nisu samo donacije građana", komentirao je.

Za okončanje prosvjeda, navodi, ono što ministarstvo može ponuditi za branitelje je dijalog. 

"Ono čega se ja bojim, prije svega za Đuru, ona je izreka da "revolucija jede svoju djecu". Jer tko se danas sjeća pukovnika Čondića? Ivo Sanader koji je tih dana govorio s bine postao je premijer, a gdje je završio Miro Čondić? Ja ne bih volio da se to dogodi Đuri, jer mislim da je ispravan čovjek s kojim sam prije prosvjeda vrlo dobro surađivao na rješavanju problema stopostotnih invalida" istaknuo je Glavašević.

Za drugi svibanj branitelji najavljuju veliki prosvjed u Zagrebu na koji, kaže Glavašević, imaju pravo, ali smatra kako nema potrebe za time. 

"Trebamo sjesti za stol i graditi mostove, a ne ih paliti. Također drugog svibnja je obljetnica masakra na Borovu Selu i ne znam žele li organizacijom prosvjeda zaista zadjeniti žrtve? Taj datum ne bi bio moj izbor jer je to za sve nas bolan datum.  Volio bih da, umjesto da prosvjeduju, taj dan sjednu s nama za stol i pokažu da možemo graditi mostove", istaknuo je.

Iako poziva na dijalog, ministar Matić nije htio posjetiti predsjednicu Grabar Kitarović na Pantovčaku pa je upitno kako razgovarati na što Glavašević kaže kako je predsjednicu upoznao ranije te kako ga je otkada je na dužnosti nekim svojim gestama povrijedila.

"Imao sam priliku i čast upoznati gospođu Kolindu Grabar Kitarović prije dvije godine u Sarajevu kada je nastupila na skupu o seksualnom nasilju, gdje je s pozicije pomoćnike glavnog tajnika NATO-a govorila vrlo suvereno i vrlo educirano. Sjećam se kako mi je bio veliki užitak slušati je i kako sam se izuzetno ponosio što imamo nekoga tko Hrvatskoj može toliko osvjetlati obraz razumom i blagoglagoljivošću. Tim više što se u to vrijeme licitiralo s njenom kandidaturom pa sam pomislio kako mi ne bi uopće bilo žao da ona jednog dana bude predsjednica. I onda ta ista osoba meni i ministru Matiću nije dala priliku da joj kažemo što mislimo, a istodobno je posjetom šatoru dala legitimitet ljudima, koji su mene, državnog dužnosnika fizički napali. Mene je to zaista povrijedilo jer nam ta grupa svakodnevno prijeti", izjavio je.

Glavašević je istaknuo kako je i on, kao i ministar Matić dobio prijetnje smrću te kako Krim policija radi svoj posao, a smatra kako ne bi bilo dobro da to previše komentira.

"Imam policijsku zaštitu već gotovo šest mjeseci, sukladno sigurnosnoj procjeni. Želio bih reći da ih se ne bojim. Ne bojim se ni za svoj život, ja sam jednako spreman umrijeti kao i oni. Živim svoj svjetonazor, nikoga ne mrzim, u ljudima tražim prijatelje i želim graditi mostove. To je onaj dio koji oni ne razumiju jer mi nisu dali priliku da objasnim. Pa, ipak, ja o njima nikad neću reći ni jednu ružnu riječ", zaključio je Glavašević.