Glavaš stiže u Osijek s tajnim planom da u njemu i ostane

Da je Branimir Glavaš „ratni profiter i zato treba biti tamo gdje se nalazi“, u Osijeku se uistinu šapće godinama, kako je to u veljači ustvrdio gradonačelnik Ivan Vrkić. Tada je na izvanredno sazvanoj pressici, u povodu najava u medijima pod izravnim Glavaševim utjecajem o mogućem prelijevanju „bosanskog scenarija“ uličnih nemira i političkih prevrata i na osječku političku pozornicu, za generiranje nereda također optužio Glavaša i njegov HDSSB. A on bi se, nakon pet i pol godina izbivanja, u Osijeku trebao pojaviti u pratnji pravosudne policije kako bi kao privatni tužitelj, doveden iz mostarskog zatvora s izdržavanja kazne za ratne zločine, sudjelovao u suđenju Vrkiću zbog klevete.

To je samo još jedna u dvoznamenkastom nizu Glavaševih tužbi kakve je proteklih godina podnosio protiv svojih javnih kritičara, no sada će se prvi put od nastanka samostalne Republike Hrvatske na sudu postaviti pitanje njegova ratnog profiterstva. Na žalost mnogih Osječana i Slavonaca, nedavni „gospodar života i smrti u Osijeku“ – kako je sam sebe predstavljao ranih devedesetih – neće se na tom suđenju braniti od optužbi Državnog odvjetništva, nego će napadati kao privatni tužitelj.

Meštar osječke privatizacije

I to je nešto, s obzirom na to da se DORH uporno oglušuje o učestale manje ili više izravne pozive za procesuiranjem velikog meštra osječke pretvorbe i privatizacije. Jer, Branimir Glavaš ne samo što je kao predsjednik Izvršnog vijeća nekadašnje Općine Osijek smjenjivao dotadašnje uprave i postavljao nove od osobnog povjerenja na čelo osječkih tvrtki i drugih gradskih ustanova i državnih institucija, nego je i odlučivao kome će i pod kojih uvjetima mnoga od uspješnih poduzeća s područja grada i županije pripasti u naknadnom postupku privatizacije.

Svi pokušaji procesuiranja zakonski sumnjivih slučajeva ostali su u policijskim ili državnoodvjetničkim ladicama, a jedini među njima koji je dospio do suda bila je privatizacija Glasa Slavonije.
Taj je lokalno utjecajan dnevni list Glavaš dokapitalizirao opremom za Slavonsku televiziju i Slavonski radio kupljenom u Njemačkoj i tako ga unio u vlasništvo Nacionalne dioničarske udruge, koju je za tu svrhu osnovao lokalni HDZ pod njegovim vodstvom. Kako bi vrijednost opreme premašila vrijednost Glasa Slavonije - što je NDU-u omogućilo većinsko vlasništvo nad sva tri medija - prisilio je dobavljača da krivotvori račun i fiktivno poveća vrijednost opreme. Potom je, koristeći politički utjecaj, sve uredno proveo na Trgovačkom sudu i usprkos kasnijim kozmetičkim vlasničkim promjenama, do današnjih dana zadržao presudan utjecaj na uređivačku politiku tih medija. Sporno je bilo i što je cijela operacija financirana sredstvima prikupljenima od naših iseljenika za obranu grada Osijeka, no koprivnički Općinski sud, kojem je postupak bio povjeren nakon izuzeća osječkog, odbacio je optužnicu kao neosnovanu. No, premda je Nacional o tomu iscrpno pisao polovicom 2000. godine, Glavaš to nikad nije demantirao niti tužio zbog klevete.

Bit će stoga zanimljivo pratiti kako će se od optužbe za klevetu braniti osječki gradonačelnik Vrkić; hoće li se zadovoljiti iznošenjem dokaza da njegovu sugrađani godinama šapću o Glavaševu ratnom profiterstvu, ili će dokazivati meritum stvari što je posao koji je trebao obaviti DORH.

Bijeg u bolnicu?

Poznavajući Glavaša i njegov temperament, suđenje zasigurno neće proći bez incidenata i dimenzije poličkoga showa. Znakovit je i trenutak početka suđenja – samo šest dana prije održavanja 6. Izbornog sabora njegove političke stranke, na kojemu se očekuje izbor novog rukovodstva i promjena predsjednika HDSSB-a. Stoga se svrha dolaska Branimira Glavaša u Osijek ne iscrpljuje samo u pravosudno-političkim aktivnostima na Općinskom sudu i u Županijskom državnom odvjetništvu gdje najavljuje podnošenje još nekoliko privatnih tužbi, nego i u utjecaju na pripremu važnog stranačkog skupa.
Kako je sve to teško odraditi u jednom danu 2. listopada, ne bi bilo iznenađenje da privatnom tužitelju tijekom sudske rasprave zbog uzbuđenja „iznenada pozli“, a poslovično mu skloni liječnici Kliničke bolnice Osijek odrede nužnu hospitalizaciju te ga u nešto boljim uvjetima od zatvorskih zadrže određeno vrijeme pri ruci novom čelništvu njegova HDSSB-a.

O njegovu povlaštenom tretmanu u osječkoj bolnici dovoljno govori činjenica da je, premda intenzivno njegovan i pod strogim nadzorom zatvorskih stražara, odande vodio intenzivnu predizbornu kampanju, a dvaput se biračima obratio i putem video-snimke iz bolesničke sobe preko svoje Slavonske televizije, zbog čega je smijenjen načelnik odjela osječkog Zatvora.

Dok bi nezavisan liječnički tim utvrdio opravdanost Glavaševa zadržavanja u Osijeku, on bi svoj politički dio programa već obavio, izigravši ovoga puta i pravosuđe BiH koje mu je omogućilo privremeni povratak u Osijek.

Na njegovu žalost, taj povratak ipak neće izgledati onako kako ga je dugo zamišljao prvo unutar zidova zeničkog, a potom i mostarskog zatvora – da ga nakon poništenja presude na Ustavnom sudu RH zbog povrede njegovih ljudskih prava, oslobođenog stigme ratnog zločinca, na dosad neviđenoj fešti uz vatromet u organizaciji Grada i Županije, dočekaju njegovi gradonačelnik i župan. Vrkić mu je pomrsio te konce, a ni Ustavni sud nikako da se oglasi…