NAKON SUMMITA U BERLINU

Gjenero za Direktno: Vučićeva strategija nema budućnosti; želi li Srbija u EU, morat će se okrenuti ne samo prema Bruxellesu, Berlinu i Parizu, već i Ljubljani i Zagrebu

Autor

Andrea Latinović

Na inicijativu njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Emanuela Macrona, u ponedjeljak je u Berlinu održan Sastanak na vrhu zemalja Zapadnog Balkana i Europske unije, na kojem su uz Hrvatsku i Sloveniju, sudjelovale i Srbija i Kosovo. Glavne su teme, kako je javnost obaviještena, bile- gospodarski odnosi, povezanost, regionalna suradnja, otvorena pitanja i EU perspektiva.

30.04.2019. u 22:42
Ispiši članak

Kolika je važnost ovog skupa čelnika na vrhu, na kojem je jedno od ključnih pitanja koje, očekivano, nije donijelo odgovor- međusobni nestabilni odnosi Srbije i Kosova, za Hrvatsku, objašnjava ugledni politički analitičar Davor Gjenero.

''Summit zemalja Zapadnog Balkana, na inicijativu njemačke kancelarke i francuskog predsjednika, na kojem su slovenski i hrvatski premijer bili posebni gosti, sazvan je prije svega zato da bi se spriječio vakuum u procesu približavanja Zapadnog Balkana Europskoj uniji, jer su u europskom središtu svjesni toga da bi taj vakuum mogle iskoristiti Rusija, koja već ionako ozbiljno destabilizira odnose na Balkanu, ali i Kina, koja je na nedavnom Summitu u Dubrovniku jasno pokazala svoj ekonomski utjecaj na Balkanu, koji vrlo lako može prerasti i u politički'', govori Gjenero.

Za sada nema rješenja spora između Srbije i Kosova

''Dijalog Beograda i Prištine već je dugo u zastoju, a Srbija je posve izgubila svaku ambiciju provođenja reformi i usklađivanja svog zakonodavstva, institucija i političkih procedura sa zajedničkom pravnom baštinom europskih zajednica. Od tuda sve očitiji zastoj njenih pregovora s Unijom, koji u Beogradu uporno tumače time da Europska unija opstruira pregovore i da Unija zapravo nema namjeru nikada Srbiju pustiti u članstvo.

Jasno je da je srpsko političko vodstvo bilo nezadovoljno time što je njemačko - francuska alijansa na summit pozvala hrvatsko i slovensko vodstvo, dajući tim državama članicama EU posebno značenje, kada je riječ o politici proširenja na Balkan. Problem nije u tome što Slovenija i Hrvatska priznaju Kosovo, a niti to što u tim državama politička elita zna da kriza izazvana taksama na uvoz robe iz Srbije na Kosovo nije isključivo krivica Kosova, nego da i Srbija u cijeloj krizi snosi dio odgovornosti.

Puno je neugodnija za Vučića činjenica da je njegova vlada do sada sustavno lobirala za isključivanje svakog utjecaja Hrvatske iz procesa pristupanja Srbije EU, pa je tako snažno poduprla koncept komesara Haana o tome da se o politici proširenja više ne bi odlučivalo konsenzusom, nego većinom. Isticanjem Hrvatske (i Slovenije) kao bitnih europskih igrača u odnosu na Zapadni Balkan, jasno daje do znanja Vučiću da njegova strategija nema budućnosti i da se u pristupanju Uniji mora okrenuti, ne samo Bruxellesu, Berlinu, Parizu, nego i Ljubljani više nego do sada, a pogotovo Zagrebu'', objašnjava dalje Gjenero.

Plenković kao vješt diplomat

Kaže i kako je to za srbijanskog predsjednika Vučića ''neugodna poruka, pogotovo u kontekstu skorog početka hrvatskog predsjedanja EU, što je premijer Plenković shvatio i diplomatski vješto forum iskoristio za predstavljanje hrvatskih prioriteta na Zapadnom Balkanu u tijeku predsjedništva. Odlično je to što Plenković zapravo najavljuje da će Hrvatska inzistirati na kombiniranju institucionalnog dijaloga i vraćanja temeljnim vrijednostima Europske unije. To opet predstavlja problem samo za Srbiju, jer ona sustavno želi napredovati u pristupnom dijalogu, a da posve zanemari temeljne zajedničke vrijednosti EU. To, naravno, otvara pitanje važnog problema Srbije, koja danas ima u manjoj mjeri usklađenu vanjsku i sigurnosnu politiku sa zajedničkim politikama EU, nego što je to imala u vrijeme Tadićeve administracije''.

Njegova ocjena ovog važnog susreta jest sljedeća:

''Vratimo li se zajedničkim vrijednostima i pod uvjetom da svi akteri u procesu doista počnu funkcionirati poštujući te temeljne skupne vrijednosti, tehničke krize, poput ove oko kosovskih uvoznih taksi, bit će moguće brže riješiti, a svim članicama otvorit će se ozbiljnija perspektiva za napredak prema članstvu.

Iako je doista bilo važno ojačati proces pridruživanja i obnoviti povjerenje u europsku perspektivu Zapadnog Balkana, šteta je da se ponovno gubilo vrijeme na najgoreg učenika, a da se propušta prilika osnažiti one koji pokazuju da funkcioniraju u skladu s europskim vrijednostima i da su spremni donositi i teške odluke, kako bi osigurali svoju europsku perspektivu.

Pritom je, naravno, prije svega riječ o Sjevernoj Makedoniji, koja trenutno pokazuje najveće europske kapacitete, a ostala je posve zanemarena na Summitu, a slično je i s Crnom Gorom, koja je, doduše, izgubila momentum u pregovorima, koja se suočava s problemima, često generiranima izvana, odnosno, iz Beograda i Moskve''.