Gjenero za Direktno: Izjava amaterskog pjevača kafanskih pjesama pokazuje da službeni Zagreb treba ignorirati srbijansku vlast

Dačić je tako odgovorio hrvatskoj ministrici vanjskih poslova Mariji Pejčinović Burić, koja je u Bruxellesu izjavila da se ''Srbija nije spremna suočiti s pitanjima iz prošlosti''.

Pa je on, u svom prepoznatljivom agresivnom stilu odvratio: "Hrvatskoj bi bolje bilo da se prvo suoči s vlastitom prošlošću i prestane relativizirati genocid nad Srbima, Židovima i Romima počinjen tijekom 2. svjetskog rata u NDH te da prestane slaviti progon Srba u ’Oluji’“. 

Kako ovu drsku i bahatu izjavu objašnjava politički analitičar Davor Gjenero?

''Izjava amaterskog pjevača kafanskih pjesama i trenutačnog ministra vanjskih poslova Srbije, inače Miloševićeva štićenika Ivice Dačića, o tome kako bi 'Hrvatskoj … bolje bilo da se prvo suoči s vlastitom prošlošću i prestane relativizirati genocid nad Srbima, Židovima i Romima počinjen tijekom Drugog svjetskog rata u NDH te da prestane slaviti progon Srba u ’Oluji', tipična je za diskurs trenutačne administracije iz Beograda i zapravo jasno pokazuje zašto je politička strategija ignoriranja jedina racionalna, kad je u pitanju odnos službenog Zagreba prema Vučićevu režimu u Beogradu u međunarodnim odnosima'', kaže Gjenero.

Dodaje i da je hrvatska ministrica Marija Pejčinović Burić vrlo blago, nakon međuvladine konferencije na kojoj je Srbija otvorila tek dva poglavlja pristupnih pregovora- i to dva koja se ne smatra složenima i u kojima nisu potrebni neki posebni napori za njihovo zatvaranje, o monetarnoj politici i statistici-, komentirala opće stanje pregovora Srbije i njene kapacitete za napredak. Rekla je kako je ključan problem Srbije nesposobnost te države da se suoči s nedavnom prošlošću i da se distancira u odnosu na zločine Miloševićeva režima.

''Ministrica Pejčinović Burić rekla je samo ono što je zadnjih tjedana bilo opće mjesto u EU, koja je nakon intervjua Vučićeve odabranice za premijera Srbije, Ane Brnabić, ostala zgranuta vehementnošću kojom akterica za koju je Unija smatrala da, dolazeći iz civilnog društva, a ne stranačkih struktura, pripada drukčijem svjetonazoru, brani dominantnu poziciju Srbije o negiranju genocida što je počinjen u Srebrenici u BiH, a za koji je Srbija pred Međunarodnim sudom u Haagu (ICJ), prepoznata kao odgovorna zbog njegova nesprečavanja i nekažnjavanja''.

Gjenero smatra da u Srbiji nema nikakvog napretka, kada je u pitanju usvajanje zajedničkih europskih vrijednosti, a u ovom se slučaju radi o pitanju vladavine prava, jer su i ICTY i ICJ utvrdili da je u Srebrenici počinjen genocid. Vlasti u Srbiji svjesno i prkosno ne priznaju presude međunarodnih sudova, što znači da je Srbija ponovno outlow, da je samu sebe stavila izvan zakona. Takav status sigurno nije referenca za napredovanje prema članstvu u integraciji koja se zasniva na ostvarivanju načela vladavine prava.

Unutar mehanizama EU razmatralo se ima li smisla uopće da Srbija na bilo koji način napreduje u pristupnom dijalogu, s obzirom na ovakav prezir njenih vlasti prema načelu vladavine prava i na odsustvo političke volje da se politike te države doista počnu usklađivati s javnim politikama Europske unije. Prevladala je upornost austrijskog predsjedništva, čija je administracija, i zbog ''podzemnih'' veza mlađeg koalicijskog partnera i posebnih interesa u odnosu s Rusijom, naročito naklonjena Vučićevoj Srbiji. Zato su otvorena dva minorna ekonomska poglavlja, koja se predstavljaju kao veliki korak naprijed prema članstvu.

U Srbiji nema napretka

Gjenero, međutim, podsjeća da Srbija ima otvoreno tek 16 poglavlja, a da su privremeno zatvorena samo ona dva o kojima se ne pregovara, o znanosti i obrazovanju. ''Smatrali smo da je Hrvatska sporo pregovarala o članstvu, a nakon toliko vremena koliko je prošlo od otvaranja pregovora sa Srbijom, Hrvatska je imala zatvorenih dvadesetak poglavlja, a gotovo sva otvorena. To nam jasno pokazuje da je Srbija definitivno uništila svoje pregovaračke šanse, da poticajni rok, prema kojem bi Srbija mogla pristupiti Uniji 2025. jednostavno nije realan, jer nema izgleda da bi do 2023. mogli biti zatvoreni pristupni pregovori. Ovim tempom Srbija neće niti otvoriti sva pristupna poglavlja do tog roka''.

No nastavlja Davor Gjenero: ''Budimo realni, izjava raspjevanog ministra Dačića jasno pokazuje da Srbiji nije niti cilj pristupiti Uniji, jer da jest, onda bi svoj diskurs morao prilagoditi činjenici da se proces pristupanja Uniji odavno samo formalno zove pregovorima, a da je zapravo riječ o procesu preuzimanja i ispunjavanja odveza od strane zemlje u pristupnom procesu, odnosno njene administracije. Pristupanje nije međusobno usklađivanje pravnih baština Unije i zemlje koja pristupa pa da u tom procesu onda pristupnik može upozoravati staru članicu na njene propuste, nego je proces u kome buduća članica implementira acquis. I konačno, pristupanje je proces o kome se odlučuje konsenzusom, suglasnošću svih zemalja članica. U tom procesu nije moguće biti uspješan, a uporno antagonizirati jednu od članica. Praksa poput one koju primjenjuje Dačić jasno pokazuje da je njen cilj postizanje unutarnjo-političkih učinaka, a da Srbiji i njenoj administraciji nije stalo doista steći potporu svih članica Unije za njeno pristupanje''.

Stoga Gjenero zaključuje:

''Jedina racionalna politika Hrvatske u takvim uvjetima izbjegavanje je svakog dijaloga sa Vučićem i njegovim suradnicima, ignoriranje njihove politike i upozoravanje saveznica unutar EU na strategiju koju Vučićeva administracija primjenjuje. Jedini cilj Vučića, Dačića i ostatka tamošnjeg političkog zbora je uvući hrvatsku stanu u razmjenu svađa, nota, sukoba. Hrvatskoj to ne treba, ona je članica dvaju elitnih klubova i ne igra u balkanskoj ligi''.