zorislav lukić

Frljićeva konstrukcija iz najmračnijih, najtamnijih velikosrpskih laboratorija

Autor

Direktno.hr

15.12.2014. u 16:49
Ispiši članak

Vrijeđanje osjećaja vjernika u posljednje je vrijeme, čini se, postala uobičajena stvar. Malo tko više i reagira na to. A kad se reakcija i dogodi, u većini medija nekako se brzo utopi. Tako je mnogima promaknula reakcija riječkog nadbiskupa Ivana Devčića na najnoviju predstavu Olivera Frljića u riječkom HNK Hrvatsko glumište. Da Frljić provokativnom režijom odavno puni novinske stupce već je poznato. Rekli bi neki da je to jedino što zapravo i zna raditi. No ovoga puta se mjerodavne jasno poziva da mu napokon stanu na kraj. Što se to dogodilo u riječkom slučaju?

Premijera nove kontroverzne predstave dogodila se 19. studenog. Dio sadržaja izazvao je zgražanje kod vjernika. U ime crkvene zajednice reagirao je nadbiskup Devčić, pozivajući se na pisma vjernika pristiglih u župni ured. Ustvrdio je da su u predstavi 'bezočno profanirani i obeščašćeni najsvetiji kršćanski simboli: euharistija, križ i Gospa.

''Predstava izaziva u najmanju ruku zgražanje te duboko vrijeđa kršćane i Crkvu zbog okrutnog načina da kršćanske simbole i svete predmete koriste kao perverzne rekvizite. Rijeka se želi predstaviti kao tolerantan grad. Kakva je to tolerancija koja na najgrublji način vrijeđa ono što je drugima najsvetije, a da pritom nitko u ovoj sredini na to ne reagira'', stoji među ostalim u Devčićevu priopćenju.

Nadalje, poručuje kako je potrebna neizmjerna doza drskosti da se euharistija i križ povežu, vjerojatno i identificiraju s ustaštvom te se na taj način sve koji vjeruju u Isusa Krista kao svoga Spasitelja na neki način proglasi ustašama koje treba istrijebiti iz ovog društva i svijeta. Ne dovodeći u pitanje umjetničke slobode, Devčić u ime svih vjernika poziva 'da se takva skrnavljenja i vrijeđanja više ne ponove', a pogotovo ne 'iz kuće koja je po svom poslanju pozvana promicati sve ono što uzdiže i oplemenjuje'.

Drugim riječima, traži zabranu Frljićeve predstave. Je li to realno očekivati?

Lukić: Ministarstvo ne bi trebalo zabraniti predstavu, iako je to upravo ono što Frljić želi

Nadležno Ministarstvo kulture bi se, teoretski, moglo pozabaviti uvredljivim sadržajem Frljićevog novog projekta, no to bi, kako nam objašnjava glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić, moglo biti kontraproduktivno.  

''Mislim da Ministarstvo kulture ne bi trebalo reagirati zabranom izvođenja takve predstave. Jer čini mi se da Frljić zapravo traži takve teme, upravo s ciljem da mu netko zabrani predstavu. I da skrene pažnju na sebe. Jer je njegova umjetnost u tome da proizvede provokaciju, za koju on želi da bude zabranjena'', kaže Lukić za direktno.hr.

Lukić smatra spornim i samo pitanje zapošljavanja Olivera Frljića u HNK.

''Pitao bih Ministricu kulture o zakonitosti zapošljavanja jer Frljić nema staža nigdje, sumanuto je da HNK vodi netko tko nije u radnom stažu imao baš ništa. A tamo gdje je nešto i pokušao, zabranili su ga. Primjerice, u Poljskoj'', istaknuo je Lukić, podsjećajući na zabranu predstave Nebožanska komedija, koja je poljacima bila sporna zbog obrade odnosa Poljaka prema holokaustu.

''Frljićeva konstrukcija izlazi iz najmračnijih velikosrpskih laboratorija''

Tema fašizma glavni je fokus Frljićevog rada, tako i u novoj predstavi riječkog HNK, u kojoj se povezuje križ i ustaštvo. Lukić smatra kako je pokušaj stvaranja poveznice između ta dva pojma povijesna neistina.

''To je povijesna konstrukcija koja zapravo izlazi iz najtamnijih, najmračnijih velikosrpskih laboratorija. Katolička crkva i ustaštvo nemaju nikakve zajedničke točke. To su propagandne izmišljotine iz izvora komunističkih obavještajaca. A povijesna istina je da je kardinal Stepinac u početku rata osuđivao ustaške zločine. Nema nikakvog sudjelovanja katoličkih svećenika u ustaškim zločinima. To ne postoji'', objašnjava Lukić za direktno.hr.

Lukić ističe kako nema ništa protiv umjetničke slobode, no ima protiv izmišljanja u umjetničke svrhe.

''Smije li neki umjetnik nešto izmisliti? Je li normalno da u jednoj nacionalnoj kazališnoj kući u Rijeci budu na programu konstruirane povijesne laži, a to kazalište plaćaju hrvatska država odnosno porezni obveznici? Čini mi se da je to šizofreno'', naglašava Lukić.

Frljić izričito naglašava da se osjeća Jugoslavenom, podržava ga režim

Zabrinjava što se na primjeru tretmana vlasti prema provokaciji sklonom Frljiću očituje odobravanje i potpora, i to unatoč njegovom neskrivenom zagovaranju jugoslavenstva i provociranju hrvatskih katolika. Lukić tako podsjeća na Frljićev intervju za jednu vojvođansku televiziju.

''Frljić u tom razgovoru ima izričit stav da se osjeća Jugoslavenom. On kaže: ja se osjećam dobro, isto, u Skopju, Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu… S obzirom da je Frljić imenovan od ovog režima, zaključak je da ovaj režim podupire provociranje nacionalne većine, odnosno u ovom slučaju katoličke vjernike i da blagoslivlja Frljićev program time što ga drži za intendanta. Nitko nije tako lijepo formulirao svjetonazorsku temu obnove Jugoslavije kao on. Zašto mi to moramo plaćati?! Zašto moramo plaćati za ono što je Hrvate koštalo 100 tisuća života?!'', zaključuje Lukić, koji na kraju naglašava da nije gledao spornu predstavu, već da govori isključivo o onome što je objavljeno nakon predstave.

Frljić & Blažević: Ovo nije kraj obračuna s hrvatskim fašizmom

Oliver Frljić, redatelj i Marin Blažević, dramaturg na web stranici riječkog HNK objavili su tekst povodom premijere svoje predstave Hrvatsko glumište. Tekst prenosimo u cijelosti.

''Trilogiju o hrvatskom fašizmu započeli smo na Splitskome ljetu 2008. godine, zabranjenom pa ipak odigranom predstavom Bakhe o skrivanju i negiranju ratnih zločina počinjenih uoči i tijekom rata u Hrvatskoj protiv njezinih građana nehrvatske nacionalnostiEuripidovu tragediju sveli smo bili na višekratno ponavljanje izvještaja Glasnika o ubojstvu izvršenom izvan prostora predočenog na pozornici, o činu komadanja tijela (sparagmos) koji prema predstavljačkoj konvenciji ipak valja zadržati u granicama teksta/govora, dakle izvan pogleda gledatelja. Već Bakhe su najavile drugi i treći dio trilogije, najprije temu konkretne žrtve a potom i temu odgovornosti za zločin, ali ne bjelodane i izravne odgovornosti počinitelja, nalogodavca ili ideologa, nego odgovornosti onog kazališta koje ratni zločin prešućuje, relativizira ili čak generira. 
  
Predstava Aleksandra Zec zaokupljena je najekstremnijim zločinom – činom ubojstvom djeteta. Djevojčica Aleksandra Zec ubijena je nakon što je svjedočila ubojstvu vlastita oca i potom vlastite majke. Aleksandra Zec povezuje sva tri dijela Trilogije
  
Predstavom Hrvatsko glumište postavljamo pitanje: može li se ono što većina hrvatskoga glumišta proizvodi od rata naovamo uopće nazivati kazalištem, ako bi naime kazalište trebalo biti društveni, etički i umjetnički čin koji zločinu ima hrabrosti dati ime, oduzeti pravo na razlog i odrediti mjeru krivnje? Kakvo je to uopće kazalište, to većinsko hrvatsko glumište, koje ne prepoznaje tragediju svojih sugrađana? Kakvo je to kazalište koje na fašizam odgovara – fašizmom? 
  
Obračun s hrvatskim fašizmom i većinskim hrvatskim glumištem kao ne-kazalištem nismo zatvorili u prostor i trajanje naših predstava. Pokrenuli smo bilten Hrvatsko fašističko kazalište kao mjesto njihove produžene medijske izvedbe. 
  
Sve tri predstave, čak i kada se referiraju na dramski tekst ili pisca, pretpostavku obračuna nalaze i u raskidu s “teološkom pozornicom” (Derrida via Artaud) dramskog kazališta te metodi rada s glumcima kao suradnicima u kreiranju tijeka i teksta izvedbe. Ma što Slobodan Šnajder i Jakov Sedlar mislili o tome... 
  
Ovo nije kraj.'', napisali su Frljić i Blažević.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.