FOTOGALERIJA: EKSKLUZIVNO ZA DIREKTNO Černobil - mrtvi grad jeze, mirisa smrti, odbačenih lutaka, pasa lutalica i ozračenih samotnjaka

Loš dizajn reaktora i ljudska pogreška uzrokovale su 26. travnja 1986. godine eksploziju u jednom od četiriju reaktora černobilske nuklearne elektrane na sjeveru Ukrajine koja je izazvala katastrofu do tada neviđenih razmjera.

Eksplozija u jednom od četiriju reaktora ''Memorijalne elektrane Vladimir Iljič Lenjin'' nedaleko od grada Černobila izazvala je radijaciju 200 puta veću nego u Hirošimi! Pretpostavlja se da je zbog toga umrlo 4000 ljudi, a posljedice je na neizravan način osjetilo oko pet milijuna ljudi, iako se ni danas sa sigurnošću ne može utvrditi točan broj svih koji su preminuli nakon tragedije, ozračeni, deformirani i uništeni.

Tri preostala reaktora radila do - 2000. godine!

Unatoč eksploziji u Černobilskoj nuklearnoj elektrani, tri preostala reaktora nastavila su raditi punim kapacitetom. Prvi je zatvoren nakon požara 1991. godine, drugi je isključen 1996. godine, a treći je radio sve do 2000. godine!

No, posljedice oko černobilske nuklearne elektrane i napuštenog grada Pripjata, u kojemu su živjeli zaposlenici nuklearke, takve su da stručnjaci predviđaju kako ovo mjesto neće biti naseljivo još narednih barem 900 godina, a neki tvrde i 20.000 godina!

Iako područja oko Černobila nisu preporučljiva za život već 34 godine, procjenjuje se da mjesto ove katastrofe svake godine posjeti oko 10.000 turista. Organiziraju se jednodnevni izleti u napušteni grad Pripjat koje treba platiti, ovisno o dobu godine, od 90 do 165 američkih dolara po osobi.

Ukleta, opustošena područja i danas izazivaju jezu

Zona od 500 kilometara četvornih oko elektrane u Černobilu sada je utočište za divlje životinje poput vukova i lisica, a ovaj prostor ujedno koriste i brojni znanstvenici za svoja istraživanja.

Naime, masovne količine radioaktivnih čestica izdigle su se 1500 metara iznad zemlje te su nošene vjetrom krenule prema europskim zemljama. Većina njih, procjene kažu čak 70 posto, završile su u susjednoj Bjelorusiji, koja je imala još većih dodatnih posljedica nakon eksplozije nego sama Ukrajina.

Službeni podaci kažu da je svoje domove napustilo 110.000 ljudi koji su živjeli u zabranjenoj zoni, odnosno u krugu 30 kilometara oko elektrane. No, više stotina ljudi odbilo je iseliti se iz kuće, bez obzira na upozorenja o štetnosti radijacije.

Mnogi ljudi odlaze ondje turistički, a posjeti su se povećali za 40 posto otkako je prije nepunih godinu dana izišla serija ''Černobil'' u produkciji HBO-a.

Uz stručno vodstvo i Geigerov brojač može se pratiti razina radijacije

Ono što turisti danas mogu vidjeti na mjestu katastrofe je prilično strašno. Od razrušenih stambenih zgrada, škola u kojima su pobacane gas maske te bolničkih kreveta na kojima još uvijek leže jezive lutke. Kažu da se tim lutkama, navodno, odaje počast svoj djeci koja su nekad živjela na ovom području...

Ogromni kotač postao je jednim od simbola napuštenog područja, a u razdoblju pet godina nakon eksplozije u Ukrajini kod 90 posto djece uočena su oboljenja. Nadalje, 20 godina nakon katastrofe više od 5000 ljudi oboljelo je od raka štitnjače u Ukrajini, Bjelorusiji i Rusiji. Svi su bili mlađi od 18 godina...

Exclusion zone - tako je prozvano cijelo područje Černobila, obližnjeg gradića Pripjata te svih ostalih sela i mjesta u blizini nuklearne elektrane. Danas je ilegalno živjeti ondje, ali, unatoč zabrani, neki ondje i dalje žive i ne žele od tamo otići.

Procjenjuje se kako u zabranjenoj zoni živi između 130 i 150 ljudi, najviše starijih stanovnika. Život je ondje nehuman, jer nemaju ni škole, ni zdravstvene ustanove, a posebno je opasno živjeti ondje zato što je područje još uvijek iznimno radioaktivno.

Nakon evakuacije iz Černobila, Pripjata i okolnih mjesta, za stanovnicima su ostali kućni ljubimci i domaće životinje. I ondje su tjednima nakon katastrofe patrolirale jedinice koje su ubijale životinje zaražene i zahvaćene radijacijom.

Ipak, stotine pasa lutalica i ostalih životinja i dalje preživljava u zabranjenoj zoni, a to su potomci pasa koji su preživjeli nakon evakuacije. Nažalost, ti psi jako kratko žive, jer su pogođeni snažnom radijacijom koju nose u krznu, zbog čega rijetko koji poživi više od šest godina...