znanstveni rad

FOTO: Otkrivamo kakvim je plakatima Pavelić odrađivao propagandu u NDH

Autor

Direktno.hr

Svojevrsnim albumom plakata nastalih i korištenih u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i u njegovom sklopu nizom kraćih tekstova o toj problematici Stjepan Bekavac i Mario Jareb žele stručnoj ali i široj javnosti predstaviti te zasigurno najatraktivnije proizvode osovinskih sustava medija i promidžbe – onoga NDH i sustava njemačke vojne promidžbe.
09.06.2015. u 06:59
Ispiši članak

Iako su i drugi autori bili svjesni činjenice kako je dobar dio osovinskih plakata u NDH bio zapravo njemačkoga podrijetla (Varina Jurica Turk u katalogu dubrovačkih plakata iz godine 2010.), ipak je nedavno izašla knjiga ovog dvojca pod naslovom „Politički plakat u NDH“, i to na hrvatskom i engleskom jeziku, prvi rad dostupan cjelokupnoj hrvatskoj javnosti u kojemu je o tome nedvosmisleno progovoreno.

Objava reprodukcija velikoga broja plakata svrstanih u tematski zaokružene skupine i isticanje činjenice kako su likovna rješenja niza plakata iskorištena u oblikovanju drugih medijskih i promidžbenih proizvoda (dopisnice, naljepnice, vinjete…) omogućuju ne samo upoznavanje plakatne produkcije u NDH nego mogu biti i temelj za daljnja istraživanja te problematike koja zasigurno zaslužuje cjelovitu interdisciplinarnu obradu. Autori drže kako je njihovo djelo, u izdanju Despot Infinitusa d.o.o. iz Zagreba, tek jedan od koraka k ispunjenu toga cilja.

Prema „plauzibilnoj definiciji H. F. Hutchinsona plakat je u biti oglas koji obično uključuje slikovni element, obično je tiskan na papiru i obično se na zidovima ili oglasnim pločama izlaže općinstvu. Cilj mu je privući pozornost na ono što oglašava ili prenijeti prolazniku kakvu poru­ku. Početnu privlačnost daje mu slikovni element, koji mora biti dovoljno upadljiv da osvoji prolaznikovo oko i da u tom učinku nadmaši ostale pla­kate. Obično je potrebna i dopunska pismenima izražena poruka, koja pra­ti i opširnije opisuje slikovni predmet.“

Sve se to odnosi i na plakate koje su objavile ustanove medijskog i promidžbenog sustava NDH. Njih pak treba odvojiti od brojnih proglasa (i oglasa) koji su istodobno izdavani i redovito javno izlagani uz plakate. Proglasi su poput plakata bili uobičajeno velikih dimenzija i namijenjeni pogledima prolaznika na ulicama i trgovima. Od plakata su se razlikovali prvenstveno po tome što uobičajeno nisu sadržava­li spomenute slikovne elemente. Proglas je naime „isključivo tipografskog karaktera i zbog dominacije tekstovnog dijela on se ustvari čita.“ Izdavači proglasa u NDH bili su brojni, a među njima su bila državna ministar­stva (osobito Ministarstvo unutarnjih poslova i redarstvena ravnateljstva), gradska i općinska poglavarstva, velike župe, vojna zapovjedništva, njemač­ke vojne i ostale ustanove u NDH, itd. Prvenstvena svrha proglasa (i ogla­sa) bilo je obajveštavanje javnosti, a ne političko promidžbeno djelovanje, pa ih i to razlikuje od plakata čija je svrha bila prvenstveno promidžbena. Unatoč razlikama koje ih odvajaju od plakata, oni se zbog svojih tehnič­kih karakteristika u arhivima, knjižnicama i muzejima uobičajeno čuvaju u sklopu zajedničkih zbirki plakata i proglasa.

Plakati ustanova medijskoga i promidžbenog sustava NDH pripadaju sku­pini političkog plakata, no s obzirom na vrijeme nastanka oni su nedvoj­beno i ratni plakati. Postoji naime mišljenje da je „ratni plakat svaki plakat u ratu, bilo na koji način da je vezan za ratnu zbilju života. On je i onda u službi ostvarivanja ciljeva rata kada je, samo na izgled, poruka lišena bilo kakve vojno-političke ambicije. Naravno, nije slučajno što je najviše ratnih plakata s naglašenim nepo­srednim vojno-političkim porukama, jer je upravo rat bremenit takvim zbivanjima.“

Nedvojbeno je da je izrazita većina plakata objavljenih u okrilju državnoga medijskoga i promidžbenog sustava nastala u sklopu Izložbeno-grafičkog odsjeka (IGO) Državnoga izvještajnog i promidžbenog ureda – DIPU(kasnije Glavnog ravnateljstva za promidžbu – GRP), čiji su namješteni­ci izradili i veći broj promidžbenih kartona te vinjeta i drugih ilustracija promidžbenog karaktera koje su objavljivane u tisku, knjigama i brošurama do kraja rata. Oni u pravilu nisu potpisani te danas nisu poznata imena njihovih autora, no poznato je kako je za IGOradio veći broj istaknutih umjetnika poput Andrije Maurovića. Većina je plakata tiskana u tehnici li­tografije u nekoliko zagrebačkih tiskara, prvenstveno u Hrvatskoj državnoj tiskari te u grafičkim poduzećim Tipografija d. d. i Rožankowski i drug.

Dobar dio plakata nađen je u Arhivu BiH u Sarajevu. Autori su ondje radili i završili rad neposredno prije nego što je izbio požar, a dio arhivske građe u njemu je nepovratno uništen.

Sve informacije o knjizi možete dobiti na web stranici izdavača, gdje se može i kupiti uz 20 posto popusta – www.despot-infinitus.com.

ž

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.