Filip Mihaljević za Direktno: U Tokiju sam ostao bez finala i bilo je to razočaranje, ali ovom pobjedom dokazao sam da vrijedim puno više

Mihaljević je tako postao prvi atletičar koji je pod hrvatskom zastavom osvojio naslov europskog prvaka na otvorenom, čime je samo potvrdio svoj status najboljeg europskog bacača kugle u ovom trenutku, a povijesnu pobjedu prokomentirao je za portal Direktno.

U medijima se pojavila priča da je njegov otac zapravo glavni "krivac" za bacanje kugle? Naime, usmjerio je Filipa ka toj disciplini nakon što je vidio kako baca 'kamena s ramena'.

"Da, možemo reći da je otac 'krivac'. Naime, on se bavio atletikom dok je još bio na fakultetu te sam uz njega zavolio taj sport pa samim tim i bacanje kugle. Već ranije sam govorio o tome kako sam bacao 'kamena s ramena' i da sam tako zapravo i dospio na atletski stadion. Međutim, osim kamena s ramena, s ocem sam vježbao i druge discipline, utrku s preponama, skakanje u dalj... Mogu reći da sam uz svog oca zapravo zavolio atletiku, a ta ljubav se razvila u nešto puno veće te na koncu postalo moja profesija", rekao nam je ovaj "zlatni" Hrvat.

Ukratko nam je i opisao svoj sportski put koji je išao od rodnog Livna, preko Splita, zatim studija na Sveučilištu Virginia, kratkog preseljenja i treniranja u Dohi ša sve do povratka u Split u kojem i sada živi i trenira u ASK-u. 

"Moj sportski put započeo je već spomenutim bacanjem 'kamena s ramena' u Livnu, a prava ozbiljna atletska priča je počela u  ASK-u u Splitu čiji sam i danas član. Želim istaknuti kako su me tu zaista prihvatili od prvoga dana te su od samog početka u meni vidjeli veliki potencijal pa tako i ulagali u mene i trudili se da mi budu logistička podrška.

Otišao sam zatim na studij na Sveučilištu u Virginiji u SAD-u gdje sam četiri godine bio na sportskoj stipendiji. Nakon toga na jedno kraće razdoblje preselio sam u Katar odakle sam se vratio u Hrvatsku. Tada sam bio u grupi sa Sandrom Perković, međutim vratio sam se u Split gdje zadnje tri godine surađujem s trenerom Markom Mastelićem".

'Kako s pobjedom, tako bi se trebalo nositi i s porazom...'

Ispričao nam je malo detaljnije o svom boravku u Katru.

"Tamo sam otišao u siječnju 2018. Naime, želio sam početi trenersku karijeru i ujedno biti profesionalni bacač, međutim nakon samo šest do sedam mjeseci shvatio sam da takvo nešto ipak neće biti moguće te da se moram posvetiti ili jednom ili drugome. Stoga sam odlučio vratiti se u Hrvatsku i posvetiti bacačkoj karijeri, a vjerujem kako za trenersku ima još dosta vremena nakon ovoga. Danas mogu reći kako je Katar bio samo - jedna usputna stanica", istaknuo je naš sugovornik.

Prije osvajanja zlata na Olimpijskom stadionu u Münchenu , Mihaljevićevi najbolji rezultati na velikim natjecanjima ostvareni su u dvoranskim uvjetima. Prvi put je na sebe skrenuo pozornost osvajanjem brončanog odličja na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Portlandu 2016., a medalju istog sjaja osvojio je na Europskom dvoranskom prvenstvu u poljskom Torunu.

Hrvatski rekorder u bacanju kugle nije se kvalificirao u finale Olimpijskih igara u Tokiju, nego je u kvalifikacijama ostvario 15. rezultat s bačenih 20,67 metara, a plasman u finale u četvrtak izborilo je 12 najboljih iz kvalifikacija. Za portal Direktno komentirao je propušteno finale u Tokiju te odgovorio kakav je osjećaj biti "zlatni".

"Ostanak bez finala u Tokiju zaista je bilo jedno veliko razočaranje. Međutim, kako s pobjedom, tako bi se trebalo nositi i s porazom. Volim individualne sportove jer sva zasluga ide na mene, trenera i moj tim, a jednako tako i sva krivica ide na nas. Nakon Tokija uspjeli smo ostati skladni i kroz dobre odnose i pozitivne te optimistične misli i stavove izvukli smo se iz takve krize te ove godine uspjeli dokazati da ipak vrijedim puno više", rekao je Mihaljević te se osvrnuo na spektakularni doček koji mu je priređen u rodnom Livnu.

Naime, Mihaljević je nakon osvajanja zlata svečano dočekan u rodnome Livnu, gdje se okupilo više tisuća stanovnika. U središte grada, na Trg kralja Tomislava, stigao je u pratnji članova Moto kluba "Vukovi" iz Livna, nakon čega su ga oduševljeno pozdravili brojni okupljeni. Otkrio nam je jesu li ga sugrađani iznenadili takvim dočekom.

"Livno me nije iznenadilo dočekom, nego me je iznenadilo spektakularnim dočekom. Iskreno, očekivao sam da će me dočekati obitelj i prijatelji, neki moji najbliži i najuži krug ljudi, međutim doslovno je došao cijeli grad, a sve je začinio Moto klub 'Vukovi' koji nas je dočekao već 10 kilometara prije Livna. Ostao sam iznenađen i oduševljen i bakljadom NK Troglav, dočekom gradonačelnika, kao i svih mojih sugrađana. Ponosim se što sam  iz Livna, a drago mi je vidjeti da su i oni ponosni na mene. Na ovom dočeku smo se ujedinili, a budući da uvijek s ponosom ističem odakle dolazim, vjerujem da je i to jedan od razloga zbog kojeg su mnogi došli i podržati me na gradskome trgu", zaključio je Mihaljević za Direktno.