Facebook izgubio sudski spor, stalno im pada sustav, a očekuje se i izmjena GDPR-a; stručnjaci za Direktno tvrde da je potrebna nova paradigma društvenih mreža

Kako se Facebook sve više pozicionirao kao ključni dio svjetske komunikacijske infrastrukture, jednodnevni prekidi u radu aplikacije pokazali su se kao ozbiljan problem, a posljedice mogu biti još veće, pogotovo ako bi se pad sustava dogodio tijekom katastrofe. Značaj društvenih mreža najbolje je predočio potres u Petrinji; kada nisu radile telefonske linije, jedini način komunikacije između, u tom trenutku razdvojenih članova obitelji i prijatelja, bio je moguć, doduše tek za dio potresom pogođenih područja, jedino putem interneta.

Još 2019. godine dogodila su se dva "pada" Facebooka koji su korisnike onemogućili u komuniciranju putem te platforme u trajanju od 24 sata, a problemi su se nastavili i u 2020. Korisnici se najčešće žale da poruke kasne na Messengeru, da ne mogu podijeliti linkove na svojim osobnim računima, a mediji koji svoje vijesti plasiraju putem Facebooka vrlo često imaju problema s tzv. autorskim studijom. 

Tehnički problemi

Vratimo se na 2019. I sam osnivač i vlasnik Facebooka Mark Zuckerberg je priznao te godine da Facebook ima problema s "padom" puno više nego "sveukupno prethodnih godina". Otkrio je da veličina Facebooka znači da čak i male promjene imaju izuzetno nepredvidive učinke i mogu srušiti cijelu mrežu. Složenost sustava raste, a kako je kazao, problem ima nekoliko uzroka i potrebno je da "promijenimo način na kojim reagiramo i fokus stavimo malo više na pouzdanost sustava kojeg stvaramo".

Njegov zamjenik Santosh Janardhan je priznao da je bilo riječ o testiranju pojedinih komponenti sustava jer je "jedan od rizika tijekom izvođenja takvih testova upravo to da gurnemo sustav preko ruba, tako da ne uspije funkcionirati na načine koje smo predvidjeli ili planirali".

Najavio je ujedno da će Facebook krenuti u stvaranje i povećanje broja alata i nova testiranja kako bi se vidjela točna suovisnost pojedinih komponenti i riješili se bugovi. Osim toga, kako je kazao, usredotočit će se na ono što do sada nisu uzimali u obzir, a to je da nakon pada oporavak bude puno brži.

Facebook je 2020. lansirao i novo sučelje, a čini se da tehnički problemi s njime nisu nestali.  

"Ta promjena sučelja je bila, barem koliko sam ja doživio, prilično nasilna. Bilo je dosta otpora, korisnicima se nije svidjelo sučelje i mnogi su do zadnjeg trena odgađali tranziciju. Sve je bilo sporo i neresponzivno i bilo je dosta problema, a ima ih i dalje, koliko vidim. Javljaju se problemi oko učitavanja stranica, sučelje nije brzo, javljaju se greške prilikom učitavanja sadržaja sučelja ili korisničkih sadržaja. Nešto je unaprijeđeno, ali i dalje puno stvari očito treba ispolirati. To su tehnički problemi i problemi na razini organizacije koje će morati riješiti s obzirom na to da se sada već dugo vuku. Cijela tranzicija nije prošla tako mekano kao što su vjerojatno očekivali", rekao je za portal Direktno informatički stručnjak i poduzetnik Lucijan Carić.  

Naglašava kako nije riječ o jednostavnoj aplikaciji, "ona možda izgleda kao jednostavna, ali radi se o velikom i složenom sustavu, koji obuhvaća veliki broj korisnika i ogromnu infrastrukturu". Napominje da je tu potrebno vrlo dobro planiranje te dodao da možda imaju i sigurnosne probleme.

Sudski vještak za elektrotehniku, telekomunikaciju i informatiku Krunoslav Hrnjak napominje da u radu Facebooka veliku ulogu imaju i opće znanje korisnika o upotrebi aplikacija i računala, a naglašava da često i IT struktura tvrtki svojim zaposlenicima često ograniči pristup nekim stranicama ili sadržajima, "a onda to korisnik doživljava kao da mu nešto ne radi zbog Facebooka, a ne da je riječ o tome otkuda on pristupa društvenoj mreži".

Hrnjak: I kod najmanjeg ispada stvara se percepcija da Facebook ne radi

"Rekao bih da Facebook radi vrlo stabilno. Tu i tamo se dogodi neki pad sustava, ali ja bih rekao da je ta dostupnost izuzetno visoka, pogotovo u odnosu na poslovne aplikacije gdje također kod njihovih informatičkih sustava dolazi do zastoja iz različitih razloga. Danas su uglavnom već kod projektiranja uzeti u obzir zahtjevi visoke dostupnosti, a događa se da jednostavno radi nepravilnog rada napajanja ili preopterećenja struje dolazi do ispada. Dolazi i do ispada pojedinih komponenti sustava, recimo u sustavu za pohranu podataka, na samim  poslužiteljima koji procesuiraju te aplikacije pa onda i do problema sa samim dolaskom do tih aplikacija.

Svim aplikacijama se danas pristupa putem interneta pa je moguće da su problemi i kod samog operatera koji pruža internetsku uslugu, a korisnik će to protumačiti kao nekakvu nedostupnost Facebooka, Googlea ili nekog drugog servisa. Teško je razlučiti. Trebalo bi ići po konkretnom slučaju pa onda to analizirati jer je puno tih komponenti sustava koje moraju raditi", kaže Hrnjak u razgovoru za portal Direktno. 

Foto: Privatna arhiva

"Osobno pružam podršku korisnicima i u najmanjem broju slučajeva je bila tehnička greška, a u najvećem broju situacija da korisnik nije napravio korake koji su potrebni. Facebook mi se čini da radi intuitivno dobro sam po sebi. Ali kad kreće priča s nekim trećim alatom, kada netko ima portal na kojem objavljuje svoj sadržaj pa se taj sadržaj dalje distribuira po društvenim mrežama, bilo da je riječ o Facebooku, LinkedInu, bilo da su to nekakvi partnerski portali na nekom drugom mjestu, tu je u pozadini automatika koju je netko isprogramirao i koja je onda bolje ili lošije isprogramirana".

Za postizanje dostupnosti neke aplikacije u vrijednosti od 99,99 posto kaže da je riječ o vrlo ekstremnim vrijednostima koje se jako teško postižu.

"Facebook je takav sustav da je on stalno upotrebljavan i onda svaki najmanji ispad korisnici bilježe i stvara se nekakva percepcija da on ne radi. Ako pogledamo sustave banaka, oni imaju puno veće vrijeme dostupnosti od društvenih mreža. Osim toga, oni svoju nedostupnost najave i ta planirana nedostupnost je u nekakvim noćnim satima kada je sigurno taj promet gotovo pa nikakav. Mi onda tu više doživljavamo Facebook i Google. Oni na meti i o tome se onda puno više piše jer su oni u korištenju 24 sata na dan. Kada je kod nas noć, onda je na nekom drugom dijelu svijeta dan i takvi događaji lakše pune naslovnice i puno su interesantniji nego kada je u pitanju održavanje m-banking aplikacija", govori nam Hrnjak.  

Trump: žrtva ili nasilnik?

U Covid godini pokrenute su velike polemike oko širenja neistina i govora mržnje u prostoru društvenih mreža, a jedan od globalno najpoznatijih primjera je bio Donald Trump, koji je pojedinim objavama čak omalovažavao opasnost korona virusa i išao tako daleko da je u borbi protiv širenja Covida-19 predlagao i znanstveno nepriznate metode, poput sunčanja, pa čak i po zdravlje opasnih, poput ispijanja dezinficijensa.

Međutim, najozbiljnije kritike i u konačnici ograničen pristup, prvenstveno svom Twitter računu, Trump je izazvao svojim objavama u kojima je preispitivao legalnost predsjedničkih izbora u SAD-u izražavajući sumnju u njihovu pravednost zbog brojanja dopisnih glasova, koji su velikom većinom bili za njegovog oponenta Joe Bidena. 

Hrnjak kaže da se Trump tu osjećao prevarenim i "on je u tom trenutku, barem će on tako tvrditi, smatrao da je došlo do prijevare na izborima". Da se radilo o zemlji trećeg svijeta, mi bi se vjerojatno tome smijali, kaže Hrnjak. Ovako kada se radi o Americi koja je nekakav primjer demokracije, "to je dosta tužno". 

Društvene mreže kao mjesto trgovine

"On je svoju sumnju širio kroz društvene mreže. Pitanje je ima li tu privatna kompanija pravo cenzurirati takve sumnje. Tu je čak i njemačka kancelarka Angela Merkel zaključila da to oni ne bi smjeli raditi", kazao je. Međutim upozorio je na nešto drugo.

"Ono što se događa je da su društvene mreže i prije samih izbora mogle znati glasačke preferencije svojih korisnika, odnosno za koga bi mogli glasovati prema sadržaju kojeg taj korisnik označava kao pozitivnog ili negativnog, kao i prema njegovim komentarima. Apsolutno se može prema objavama korisnika zapravo doći do zaključka o nekakvim svjetonazorima i političkoj orijentaciji korisnika i s te strane društvene mreže imaju sigurno interesantan alat koji bi mogao čak i mijenjati rezultate izbora tako da nekom glasaču koji je inače za Trumpa plasira sadržaj koji  govori protiv njega i time ga primamljuje da glasa za drugog kandidata. To naravno se isto može reći i za Bidena, da će se nekome tko je bio opredijeljen za njega prezentacijom negativnog sadržaja o njemu odvratiti ga se od glasanja za njega".

"Društvene mreže svakako postaju mjesto trgovine, vidimo da ima sve veći broj influencera. Jedan dio njih se profesionalno bavi specifičnim aktingom gdje oni objavama na društvenim mrežama pokušavaju kreirati mišljenje ostalih korisnika o nekakvim  brendovima i uslugama koje se pružaju. Kod nas je na primjer dosta utjecajna Ella Dvornik. Ona oko sebe ima jedan tim ljudi koji onda kreiraju te objave, koje nisu spontane fotografije koje se događaju u našim životima, nego su to onda režirani setovi koji se objavljuju i koji zapravo primame kupce, odnosno šire nekakvu dobru sliku o proizvodima i uslugama", nastavlja naš sugovornik. 

 "Dolaze i mlađe generacije koje ne prate tradicionalne izvore vijesti poput dnevnika ili uopće ne čitaju papirnate tiskovine. Tu je dobar odgovor došao upravo od influencera koji su shvatili koliko je digitalan kanal bitan, posebno kod mlađih generacija, prema kojima je to možda i jedini kanal za mogućnost plasiranja reklame. Zapravo društvene mreže sve više mijenjaju nekakve tradicionalne kanale oglašavanja", ocijenio je Hrnjak.  

Carić tu situaciju s Trumpom sagledava kroz prizmu da institucije država i određene interesne grupe rade pritisak prema pružateljima usluga na internetu, da oni "rade nekakvo filtriranje sadržaja".

"Po mom mišljenju tu se radi o čistoj cenzuri zato što se filtriranje sadržaja provodi na najnakaradniji mogući način. Sam sam bio svjedok ili da kažem nekakva lagana žrtva kada sam namjerno iskoristio jedan 'fake news', odnosno 'fake' fotografiju za meme o ljubljenja bika što je poznata konotacija s Ivicom Todorićem i člankom koji je svojevremeno izašao o njemu (op. a. 'Bi­ka bi lju­bio me­đu ro­go­ve', napisao je novinar Jutarnjeg lista u članku o Todoriću iz 2008. godine). Moja šala bila je označena kao prenošenje "fake newsa". Znači ti navodni "fact-checkeri" (u ovom slučaju neki Grci) uopće ne razumiju jezik mog posta pa shodno tome niti kontekst onoga što sam prenio", kazao je Carić.

Carić: Tko nadzire one koji nadziru?

Pitanje je, kaže, provode li društvene mreže nekakva svoja nepoznata neslužbena pravila "ili da kažemo vrlo nejasne politike korištenja" ili ih oni u hodu prilagođavaju trenutnim zahtjevima institucija i javnog mnijenja. 

"Ako vam time nanose štetu, a nanose vam štetu jer ljudi na YouTube-u i na Facebooku godinama grade svoje kanale, pitanje je tko za to odgovara i gdje je pravni lijek ako ste žrtva neopravdanog progona i imate materijalnu štetu. Ispada da se možete žaliti upravi vodovoda. Ta nejasna pravila na kraju tumače se po babi i stričevima. Imate kanale koji otvoreno šire najgrublje laži, od teorija ravne zemlje koja se kosi sa svim poznatim zakonima fizike, do antivakserstva, a masa njih nije blokirana. Osim toga, ako je Trumpa trebalo blokirati, onda ga je trebalo blokirati na početku i prije nego što se kandidirao za predsjednika. On je život izgradio na širenju laži i obmana.

Imate masu primjera ljudi koji su patološki lažovi, a njihovi kanali postoje na internetu i nitko te kanale ne miče. I dalje su tamo. Imate razne širitelje mržnje, raznih suludih ideja, nadriliječništva, paraznanosti, nitko se time ne bavi nego se bave onima koji su u određenom trenutku navodno pretjerali ili ljudima protiv kojih se, često iz banalnih razloga, okrenu pojedine grupe ili interesi. Takvi najčešće budu 'skinuti' ili im bude ograničen utjecaj na društvenim mrežama", ocijenio je Carić.   

Foto: FaH

"Količina sadržaja na društvenim mrežama je nevjerojatna pa ga je nemoguće ručno nadzirati, a automatizirane metode imaju puno mana. Tu se postavlja ne samo pitanje tko nadzire nas, već i tko nadzire one koji nadziru. Automatiziranim metodama prepoznavanja sadržaja bavim se 25 godina i odgovorno tvrdim da se to u ovom kontekstu ne može kvalitetno napraviti, a pogotovo se ne može napraviti na način koji su zamislili političari", kazao je Carić i nastavio:  

"To su sve sustavi nadzora s vrlo visokim postotkom greške, tzv. lažno pozitivnima i lažno negativnim rezultatima. Jednostavno, oni nikada neće biti idealni i nikada neće dovoljno dobro raditi, i tu lijeka nema. Žalba je opet žalba nekom virtualnom asistentu, dakle automatiziranom procesu, koji odgovara na vaše pritužbe, što je opet malo suludo. Ako predviđate sankcije onda bi valjda bilo pošteno predvidjeti ne samo prigovor, već i reperkusije u slučaju primjene mjera koje nisu bile osnovane. Na kraju, treba vidjeti kako država regulira te privatne 'prćije' jer Facebook i Google se ponašaju kao privatne 'prćije'.

Ako privatna 'prćija' usvaja pravila koja im netko formalno ili neformalno nameće, onda po meni više nije privatna 'prćija'. Onda moraju biti usvojeni mehanizmi koji ljudima omogućavaju da se brane od neosnovanih sankcija, a s druge strane bilo bi razumno očekivati i sankcije za druge grupe koje su ispale iz fokusa, da se pritisnu i takvi kanali. Jako je važno reći da sloboda govora, u krajnjoj liniji, obuhvaća i slobodu govora gluposti i slobodu govora neistine", mišljenja je Carić.

'Država je osvetoljubiva'

"Mi smo imali istup ministrice kulture koja je rekla da je sloboda govora samo za ljude s imenom i prezimenom. To valjda samo u Hrvatskoj netko nešto takvo može izjaviti s ministarske pozicije. Kada bi bilo tako, onda ne biste mogli objaviti umjetnički rad pod pseudonimom ili ga ostaviti nepotpisanog. Time bi se, na primjer, ograničila sloboda umjetničkog stvaranja. Zapravo, radi se o katastrofalnom, temeljnom nerazumijevanju slobode govora i svrhe anonimnosti.

Mi znamo da je država osvetoljubiva, da su ljudi bili proganjani u prošlosti zbog izgovorene riječi i mišljenja, a u krajnjoj liniji, i sada se proganjanju. Živimo u nekakvom društvu koje nije idealno i ne vidim razlog zašto se pojedinci od te neidealnosti, koja je negdje veća, a negdje manja, ne bi štitili uz pomoć anonimnosti. Naglašavam, nigdje u Ustavu ne piše da je sloboda govora samo za one koji se predstave imenom i prezimenom niti se Ustav tako može tumačiti". 

Ako već ograničavamo slobodu govora, onda po Carićevom mišljenju ulazimo u jednu širu zonu, da se ograničavanje slobode govora kada ga provode privatne organizacije ne smatra ograničavanjem slobode govora, ali kada to radi država, onda se smatra. "Ali što se događa kada privatna organizacija to radi po nalogu države, formalnom ili neformalnom? Ulazimo u jednu zonu koja će tek tražiti regulaciju i koja ima svoje probleme".

Pitanje prava na privatnost

U veljači ove godine savezni sudac u San Franciscu odobrio je 650 milijuna dolara vrijednu nagodbu u privatnoj tužbi protiv Facebooka zbog navodnog korištenja označavanja lica na licu bez dopuštenja svojih korisnika, a riječ je o području koje isto tako nema dobro riješeno pitanje legislative.

Hrnjak smatra da je Facebook ovdje vrlo vjerojatno napravio automatsko tagiranje tih osoba na tim slikama i on je tu u stvari obogatio mata podatke, odnosno sadržaj koji je objavljen učinio jednostavno pretraživim.

"To je pravno pitanje, a pravna pitanja su konsenzusi ljudskih zajednica o pravilima nekakvih ponašanja, u ovom slučaju, pošto je Facebook platio tu kaznu, on je očito prekršio zakon. Po mojem mišljenju, netko je objavio te fotografije i sad bi bilo dosta nemoguće, pogotovo za fotografije gdje je veći broj ljudi, da svatko od njih daje svoju privolu može li ta fotografija biti objavljena ili ne. Imamo i slučajeve kada netko objavi fotografiju ili video na Facebooku, a onda mediji znaju objaviti taj sadržaj na svom portalu. Ja bih čak rekao da je tu prekršeno neko autorsko pravo. Osoba je odlučila u kojem opsegu će i u kojem mediju objaviti tu fotografiju i kada medij 'prenese' tu fotografiju, onda je vidljivost te fotografije narasla s nekoliko stotina i tisuća korisničkih računa na recimo nekoliko milijuna ljudi. To nema veze Facebookom nego sa samim novinarom, odnosno medijem koji je to napravio", govori nam Hrnjak.

To su sve situacije u kojima nemamo sudsku praksu ili nemamo rješenja kako da pristupimo rješavanju tog problemu, ističe.

"To bi se moglo najrigoroznije riješiti tako da se traži odobrenje za objavu svih koji su na fotografiji, ali to je teško primijeniti na Facebook gdje se otvaraju korisnički računi i gdje mi često ne znamo identitete koji stoje iza njih. Mi ne gurnemo svoju osobnu iskaznicu pa onda s njom digitalno potpisujemo izjavu kojom otvaramo korisnički račun. Objava na Facebooku nije izjava kao kod bilježnika, a nije to ni nekakav znanstveni forum. Dobar dio ljudi Facebook doživljava više kao 'birtiju', kao neko mjesto na kojem vlada vrlo velika sloboda izražavanja", ocijenio je sudski vještak. 

Hrnjak: Facebook je omogućio slobodu govora svakome

"Ljudi ga doživljavaju kao jedan vrlo slobodan medij, onako kako slobodno razgovaraju kod kuće ili u kafiću. Nitko ne doživljava Facebook kao da su pozvani dati izjavu pred javnim bilježnikom ili pred sudom. Tu su ljudi daleko oprezniji i suzdržavaju se od nekih komentara i uopće imaju drugačiji vokabular. Tu se situacija skroz mijenja. Iz te perspektive, rekao bih da će se možda i u budućnosti stvari mijenjati na Facebooku jer je to sve relativno novo, a zapljusnulo je veliki broj ljudi tako da je postalo vrlo lako dostupno pogotovo kroz pametne telefone.

Facebook je jednostavno i lako dostupan i došlo je do velikog broja korisnika koji velikom većinom nikada nisu ništa javno izlagali, imali nekakvu formalnu edukaciju o tome, a riječ je i o djelomično polupismenom puku tako da u tim objavama stvarno ima svega. Požaliti se na svaki komentar koji netko baci na Facebooku suludo je i mislim da nam treba neka šira društvena rasprava o tome", mišljenja je Hrnjak.

"Facebook je jedan alat koji omogućava jednostavnu objavu bilo kome. Prije je doći do nekog medijskog prostora bilo jako teško. Facebook je tu unio jednu pozitivnu promjenu omogućivši demokraciju svakome i slobodu govora svakome. Na korisnicima je da se doista izražavaju u nekakvim civiliziranim okvirima. Ne znam je li Facebook ima i jedan bajt vlastitog sadržaja. Znači on isključivo objavljuje drugi sadržaj, a mi moramo pronaći nekakav okvir za komunikaciju", zaključuje Hrnjak.

Carić: GDPR je jedan katastrofalan propis

Carić se osvrnuo i na GDPR kojeg je donijela Europska unija s ciljem zaštite privatnosti, ali na kojem su radili "ljudi koji nemaju pojma o tehnologiji, načinu kako internet funkcionira, o privatnosti i o tome što je digitalni svijet, nego su to nadobudni birokrati koji očigledno europsko tehnološko zaostajanje pokušavaju kompenzirati komadom papira". 

Kaže da što se tiče društvenih mreža, što je zaštita privatnosti veća to one mogu izvlačiti manje korisnih informacija o svojim korisnicima i naravno, onda te informacije imaju manju komercijalnu vrijednost. Za razliku od Googlea koji se pouzdaje na treće strane i tako dolazi do podataka, Facebook ne treba nikakve posrednike.

"Aplikacija poput Facebooka može imati potpunu kontrolu nad vašim uređajem, zavisno kakav je on. Ako se radi o telefonu, ona može snimati vaše razgovore, nadzirati telefonske pozive koji su uspostavljeni, nadzirati povijest surfanja, zapravo može preuzeti cijeli telefon. Kod browsera je to nešto teže i ograničenije, ali tu se i dalje prikuplja ogromna količina podataka i opseg tog prikupljanja zapravo nigdje nije objavljen. Mi zapravo ne znamo, samo pretpostavljamo - jer imamo neke izvore i metode koje nam govore što se događa - ali zapravo nemamo dobar pregled što se skuplja, što se s tim podacima radi i koji se podaci kojim stranama u kojem trenutku šalju. Google to sad pokušava premostiti novim metodama, s obzirom na GDPR i nove europske regulative koje dolaze, između ostalog čak i očekivanu izmjenu GDPR-a.

Oni će prijeći na sistem grupa, kohorti, koji vas neće individualno prepoznavati, već će vas na temelju vaših obilježja staviti u jednu grupu u kojoj ćete biti anonimni. I dalje će se podaci o odlikama te grupe znati i moći pratiti, ali izbjeći će se to da se zna podatak o svakom pojedinačnom korisniku. Naravno, do koje mjere će se to održati i do koje mjere će se to provoditi ne znam jer u biti nadzor tih pružatelja usluga ne postoji i on baš nije previše jednostavan, radi se o kompleksnom istraživačkom radu.

Postoje neki podaci, ali ne postoje dobro strukturirani  podaci o tome što se prikuplja, kako se prikuplja i što se s tim podacima radi. Znamo da je bilo puno postupaka, između ostalog i kažnjavanja zbog kršenja privatnosti. Radi se o jednoj igri koja je nastupila u EU, u kojoj su doneseni propisi koji nadziru aktivnosti pružatelja usluga pa ćemo vidjeti kako će to dalje izgledati jer priča tu nije zatvorena", priča nam Carić.

GDPR je teško provesti u djelo

"Riječ je o propisu nepridržavanje kojeg predstavlja bauk kada nešto napravi privatna firma, a u isto vrijeme država se sama izuzela iz njegovog poštivanja i od kazni koje bi eventualno trebale uslijediti. Kao šlag na torti, država se na GDPR poziva kada želi zatajiti podatke iako je takva mogućnost isključena temeljem samog GDPR-a", kazao je i dodao kako je riječ o katastrofalnom propisu "koji se u biti tumači i primjenjuje na 27 različitih načina jer svaka članica ima svoj poseban zakon i onda ga provodi po svojoj volji".

"To je po meni neprimjereno toj famoznoj europskoj stečevini. Donijeli ste jedan paneuropski propis koji na kraju to uopće nije. To je područje koje će zahtijevati vrlo pažljive regulacije, a možda i nove pravne instrumente i nov načini obuhvata situacija s imanjem na umu da se radi o nečem što je vrlo teško provesti u praksi.

Riječ je o milijardama korisnika koji imaju gomile raznih sadržaja, statusa, objava, videa, raznih podataka. To je čak i automatikom teško nadzirati, a pogotovo je teško osigurati tako masivan i nadzor ili odgovor na situaciju koje nisu najbolje definirane. Unija je čak i predvidjela mogućnost žalbe za korisnike koji smatraju da su im prava povrijeđena, ali nisu to nikada do kraja realizirali, a vi se možete žaliti upravi vodovoda i od te žalbe u pravilu nema ništa, pogotovo kada ste bili žrtva neopravdanih sankcija internetskih divova", zaključio je Carić.