SIROMAŠNI, A SRETNI

Evo zašto su samohrani otac i sin iz Komareva osvojili srca Hrvatske

Autor

Direktno.hr

14.02.2015. u 09:18
Ispiši članak

Usred žestokog i na trenutke vrlo mučnog prepucavanja u Saboru, podmuklih igara oko preseljenja nove predsjednice u Visoku, međunarodnog incidenta s Rusijom - kojeg je svojim izjavama dodatno podgrijala Vesna Pusić…, najupečatljivija vijest ovog mjeseca ipak je topla priča iz Komareva, odnosno televizijski prilog o sudbini vrlo siromašnih, ali dostojanstvenih - oca i sina koji su dirnuli i rasplakali cijelu Hrvatsku.

Samohrani otac Matija Basarac (60) (supruga ga napustila prije šest godina) i njegov 15-godišnji sin Milan stanuju, naime, u trošnoj 80 godina staroj kući, žive od svega 1400 kuna mjesečno, no dirnuli su cijelu zemlju jer unatoč bijedi, ne kukaju, već su zadovoljni onim što imaju. A imaju jedan drugoga.

Sretni iako jedva preživljavaju

Otac Matija svaki mjesec odvaja 300 kuna za Milana, kako bi mu sin, kao i sva ostala djeca, išao na maturalac, dok je petnaestogodišnji Milan, kad su ga pitali koja mu je najveća želja, rekao da želi perilicu za rublje kako njegov otac ne bi više morao na ruke u lavoru prati njegovu odjeću.

Iako jedva preživljavaju, otac i sin čine se vrlo sretnima i na njihovoj sreći – kojeg li paradoksa – mnogi u Hrvatskoj mogu im pozavidjeti.

Zbog čega ova i slične priče imaju tako veliki odjek u hrvatskoj javnosti (otkad je prilog na Novoj TV objavljen, Matiji i Milanu sa svih strana Hrvatske svakodnevno stižu kombiji s paketima pomoći, pismima podrške, novčanim prilozima, a u Komarevo su došli i ljudi koji će im bez naknade obnoviti kuću), zašto nas prizori skromnosti, jednostavnosti, privrženosti i dobrote tako snažno pogađaju u glavu i prsa, zbog čega se nakon ovakve priče osjećamo pročišćeno, iskupljeno i uzvišeno, kao da nas je u trenutku najveće kušnje ispovjedio sam Sveti Otac, upitali smo komunikologa Karla Blagusa i psihijatra dr. Vladimira Grudena.

Blagus: Naši ljudi su puni empatije

''Naši ljudi puni su empatije i podržavaju svaki napor da se nekom potrebitom pomogne. Slučajevi poput ovog padaju na plodno tlo jer s druge strane imamo rastrošnu  i bahatu državu. Upravo zbog svepristune nebrige i bahatosti moćnika, ljudi imaju tolike simpatije prema skromnosti, brižnosti i nesebičnosti malih ljudi'', smatra profesor komunikologije na Fakultetu političkih znanosti, mr. Karlo Blagus.

Nešto drugačije viđenje gore opisanog fenomena ima poznati psihijatar dr. Vladimir Gruden.

''Otac i sin o kojima govorite sretni su jer su došli u situaciju sreće zbog iskonskog izvora, zato što jedan drugome pomažu, jedan drugome pripadaju i zato jer mogu u životu ostvarivati svakodnevne želje. Oni su skromni, ne žele nešto neostvarivo i zato su – unatoč siromaštvu - sretni. Priča o njima dvojici dirnula je javnost, jer većina ljudi kod sebe nema ono što vide kod njih dvojice, a htjeli bi to imati. Zato im daju ono što oni imaju, dakle nešto materijalno. Kod mojih je bolesnika najveći problem što nisu ostvarili svoje želje. Kada ih pitam što žele, ispada da žele ono što drugi žele. Po mogućnosti, da je njihova kuća bar malo veća od susjedove, da je auto bolji, plaća viša… Mi želimo biti bolji od drugoga, a to je opasno jer samo jedan može biti najbolji. Zato je opasno natjecati se s drugima. Pravo pitanje je kako biti sretan, a da ne budem sluga onoga što su me naučili u društvu'', ističe dr. Gruden.

Ispričao je potom priču koja, po njegovu mišljenju, najbolje ocrtava opisani fenomen.

Nije sreća imati BMW ili biti ministar...

''Kralj je bio ljubomoran na slugu koji je imao puno djece i koji je bio sretan, iako je bio siromašan. Savjetnik je kralju rekao da pokloni tom slugi 99 zlatnika. Kralj je to učinio i uskoro više nije imao razloga za ljubomoru. Sluga, koji dotad zlatnika nije ni vidio, počeo je opsesivno slagati hrpice od po deset zlatnika. Stalno mu je jedan nedostajao. To ga je toliko izluđivalo da je ubrzo sve ostavio i krenuo u potragu za jednim zlatnikom… Nije sreća, dakle, imati BMW, biti akademik, ministar… Važno je tko sam, a ne koju dužnost obnašam. Sreću ne treba tražiti u tituli, već u prisnosti, ljubavi, davanju… A to mnogi nemaju pa su zato toliko ganuti kada vide priču o siromašnom ocu i sinu koji ništa ne traže jer sve bitno već imaju. Tko je svjestan toga, njime nitko ne može manipulirati. No, ako su mi šefovi uspjeli izgraditi uvjerenje da je bitno dostići neke društvene vrijednosti, dobiti titule, unapređenja, onda je lakše manipulirati sa mnom'', dodaje Gruden.

Zaključuje na kraju da tolika ganutost i spremnost ljudi da pomognu siromašnom ocu i sinu govori još nešto: da ima nade za nas.

''Divno je da su privrženost i skromnost ljudi prepoznali kao vrijednost. Jer mnogi na takve stvari gledaju s omalovažavanjem tipa: da je vrijedio, nešto bi imao. Očito je da sve manje građana ima takav stav, a sve više ih s empatijom pa čak i divljenjem gleda na borbu za preživljavanje konkretnog oca i sina. Ta činjenica ohrabruje, jer znači da sve više ljudi prepoznaje prave vrijednosti'', podvlači dr. Gruden. 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.