službeno

Evo što je Ustavni sud odlučio o Sanaderu u slučajevima Hypo i MOL

Autor

Direktno.hr

Ustavni sud ukinuo je presude Ivi Sanaderu u slučaju Hypo i INA-MOL, te ocijenio da se ta odluka ne smije se uzimati kao dokaz da je Sanader bio žrtva političkog progona ili sudskog konformizma. Odluka znači da se postupci vraćaju na početak.
27.07.2015. u 16:01
Ispiši članak

U ovoj se odluci ne ispituje je li podnositelj kriv za kazneno djelo ratnog profiterstva i kazneno djelo primanja mita za koja je pravomoćno osuđen, jer Ustavni sud Republike Hrvatske za to nije nadležan.

Na Ustavnom je sudu da ispita je li u podnositeljevom slučaju poštovan zakonodavni okvir države, a osobito je li taj okvir tumačen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i jesu li u granicama koje optuženicima jamče Ustav i Konvencija podnositelju bila osigurana sva jamstva pravičnog suđenja i svi mehanizmi pravne zaštite predviđeni pozitivnim hrvatskim zakonodavstvom.

Ova odluka, kojom se ukidaju presude kaznenih sudova u slučaju Hypo i INA-MOL, ne smije se uzimati kao dokaz da je podnositelj bio žrtva političkog progona ili sudskog konformizma, kao što se neosnovano tvrdi u ustavnoj tužbi.

Samo su kazneni sudovi nadležni presuđivati o krivnji podnositelja za počinjenje kaznenih djela za koja ga se tereti u slučajevima Hypo i INA-MOL, pri čemu su dužni poštovati pravna stajališta Ustavnog suda izražena u ovoj odluci, stoji u odluci Ustavnog suda.

Slučaj Hypo

Sanader je pravomoćno proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti - zlouporabom položaja i ovlasti (djelo/31-1) s obilježjima ratnog profiterstva (RPiPP-djelo/31-4).

Prema pravomoćnoj osudi, kazneno djelo u slučaju Hypo podnositelj je počinio od kraja 1994. do 22. ožujka 1995. u Zagrebu i Republici Austriji, u vrijeme kada je u Hrvatskoj trajao Domovinski rat.

Djelo/31-1 sastojalo se u tome što je podnositelj, kao zamjenik ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske, a prema nalogu nadređene osobe (ministra) u jednom razdoblju tijekom pripreme kreditnog posla s austrijskom Hypo bankom bio pregovarač u ime Vlade Republike Hrvatske o uvjetima ugovora o kreditu (kojim bi Hypo banka odobrila Vladi kredit za kupnju zgrada veleposlanstava Republike Hrvatske u svijetu). Podnositelj, u namjeri da sebi pribavi znatnu imovinsku korist tijekom tih pregovora, koristeći položaj pregovarača, dogovorio je da mu ta banka za sudjelovanje u pregovorima te kao protuuslugu za njezin ulazak na hrvatsko tržište, isplati proviziju u gotovini, i to u visini od 5% odobrenog kredita, što je i učinjeno.

"Županijski sud u Zagrebu primijenio je kao mjerodavno materijalno kazneno pravo - KZ/97. Pozivajući se na pravilo blažeg zakona, Vrhovni sud Republike Hrvatske primijenio je kao mjerodavno materijalno kazneno pravo - KZ/11. Nijedan od tih dvaju zakona nije bio na snazi u relevantno vrijeme počinjenja djela (od kraja 1994. godine do 22. ožujka 1995.). U vrijeme počinjenja djela bio je na snazi KZRH/77-91. KZRH/77-91 ne spominje se ni u prvostupanjskoj ni u drugostupanjskoj presudi", stoji u obrazloženju odluke Ustavnog suda za slučaj Hypo.

U osporenoj prvostupanjskoj presudi ne postoji obrazloženje razloga zbog kojih je u kaznenom postupku pred Županijskim sudom u Zagrebu primijenjen KZ/97, a ne KZRH/77-91 koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Ne postoji ni obrazloženje razloga zbog kojih je Vrhovni sud u žalbenom postupku - primjenjujući pravila blažeg zakona - stavio u odnos KZ/11 prema KZ-u/97, ali ne (i) prema KZRH-u/77-91.

"Budući da zbog toga nije bilo moguće s izvjesnošću utvrditi je li u slučaju podnositelja poštovano pravilo blažeg zakona, došlo je do povrede: pravila blažeg zakona u vezi s ustavnim jamstvom blaže kazne iz članka 31. stavka 1. Ustava te ustavnog prava na obrazloženu sudsku presudu u dijelu koji se odnosi na pravilo blažeg zakona (članak 29. stavak 1. Ustava)", drži Ustavni sud.

Ta odluka nije bila u skladu sa člankom 31. stavak 1. Ustava koji propisuje da "nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom. Ako zakon nakon počinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit će se takva kazna".

Tako je bivšem premijeru Sanaderu ukinuta presuda u slučaju Hypo.

Ratno profiterstvo

Uvažavajući zahtjev vladavine prava da se države ne smiju retroaktivno miješati u slučajeve u kojima je prije nastupila zastara kaznenog progona, Ustavni sud je u odluci utvrdio da je novi stavak 4. članka 31. Ustava otvorio, i to s djelovanjem pro futuro, vremenski neograničene mogućnosti kaznenog progona počinitelja kaznenih djela/31-1 i nakon što isteknu rokovi za zastaru njihovog kaznenog progona, pod uvjetom da za ta djela na dan stupanja na snagu Promjene Ustava/2010 (16. lipnja 2010.) nije nastupila zastara i da ona imaju zakonska obilježja propisana člankom 7. stavkom 1. ZoNKD-RPiPP-a.

Zbog propusta sudova da pravno utvrde je li u slučaju Hypo postojalo kazneno djelo ratnog profiterstva, povrijeđena su ustavna jamstva podnositelja iz članka 31. stavka 1. i članka 31. stavka 4. u vezi s člankom 31. stavkom 1. Ustava.

Ni Županijski sud u Zagrebu ni Vrhovni sud nisu ispitali je li djelo/31-1 (to jest kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti za koje je osuđen podnositelj) bilo u zastari na dan kad je na snagu stupila Promjena Ustava/2010 (16. lipnja 2010.). Time su u osnovi propustili utvrditi je li uopće postojala pravna mogućnost kaznenog progona, suđenja i penalizacije podnositelja za slučaj Hypo. Naime, u slučaju da je nastupila zastara za djelo/31-1 na dan stupanja na snagu Promjene Ustava/2010, ne bi bilo pravne mogućnosti kaznenog progona za kazneno djelo ratnog profiterstva u smislu članka 7. ZoNKD-RPiPP-a.

Nadalje, ni Županijski sud u Zagrebu ni Vrhovni sud nisu ispitali jesu li u slučaju Hypo uz obilježja djela/31-1 postojala i zakonska obilježja kaznenog djela ratnog profiterstva propisana člankom 7. stavkom 1. ZoNKD-RPiPP-a. To se u prvom redu odnosi na "nesrazmjernu" imovinsku korist koja, zajedno s drugim obilježjima iz članka 7. stavka 1. ZoNKD-RPiPP-a, čini bitno obilježje kaznenog djela ratnog profiterstva.

"Nesrazmjernost" ostvarene imovinske koristi mora biti rezultat svjesnog iskorištavanja ratnog stanja, i to tako da je uvijek ostvarena na teret ili na štetu materijalnih uvjeta života stanovništva u ratu, gospodarskih potencijala društva odnosno na teret ili na štetu državne imovine odnosno drugih imovinskih interesa ili probitaka države u ratu. Naime, kada se pravnim ili faktičnim poslovima, pothvatima ili postupanjima u smislu članka 7. stavka 1. ZoNKD-RPiPP-a počini djelo/31-1 i njime ostvari znatna imovinska korist iskorištavanjem ratnog stanja (što dovodi do otežavanja materijalnih uvjeta života stanovništva, uništavanja gospodarskih potencijala društva ili slabljenja imovinskog supstrata države), onda tako ostvarena znatna protupravna imovinska korist još (dodatno) mora biti i "nesrazmjerna" da bi došlo do ostvarenja bića kaznenog djela ratnog profiterstva. U odnosu prema kojim vrijednostima se ta nerazmjernost pribavljene imovinske koristi mjeri i ispituje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, što u sudskim postupcima utvrđuju kazneni sudovi.    

U slučaju Hypo kazneni sud zadržao se samo na "znatnoj" imovinskoj koristi ostvarenoj djelom/31-1 i na tom je zakonskom konceptu imovinske koristi (kao "znatne") - koji je sadržan u kaznenim zakonima, ali ne u ZoNKD-RPiPP-u - izveo postojanje kaznenog djela ratnog profiterstva. Novi zakonski koncept imovinske koristi kod kaznenog djela ratnog profiterstva (kao "nesrazmjerne") kazneni sud nije spomenuo ni na jednom mjestu u osporenoj presudi.

ZoNKD-RPiPP propisao je u članku 7. stavku 1. da se nerazmjerna imovinska korist može ostvariti i "na drugi način" (osim onih načina koji su u toj odredbi izrijekom navedeni). Stoga inkriminirani pravni ili faktični poslovi, pothvati ili postupanja uvijek moraju biti stavljeni u korelaciju sa zahtijevanom nerazmjernošću ostvarene protupravno pribavljene koristi.

Kazneni sud protumačio je tu odredbu tako da taj "drugi način" nije stavio ni u kakvu korelaciju sa zahtijevanom nerazmjernošću same ostvarene koristi (koja, kao što je prethodno rečeno, uvijek mora biti rezultat svjesnog iskorištavanja ratnog stanja na teret ili na štetu materijalnih uvjeta života stanovništva, gospodarstva ili probitaka države u ratu).

Slučaj MOL

Podnositelj Ivo Sanader je pravomoćno proglašen krivim i osuđen zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti - primanjem mita, opisano i kažnjivo po članku 347. stavku 1. KZ-a/97. Ustavni sud je ocijenio da mu je povrijeđeno Ustavno pravo na obrazloženu presudu a i kazneni sud se poslužio nedopuštenom metodom dokazivanja individualne krivnje optuženika za primanje mita.

Prema pravomoćnoj osudi, podnositelj je početkom 2008. godine u Zagrebu, kao predsjednik Vlade, sa Zsoltom Tamasom Hernadijem, predsjednikom uprave mađarske naftne kompanije MOL, dogovorio da će za iznos od 10 milijuna eura (10.000.000,00 eura) poduzeti sve kako bi se zaključila izmjena i dopuna Ugovora o međusobnim odnosima dioničara koji se odnosi na INA-u (iz 2003.), i to na način da će Republika Hrvatska omogućiti MOL-u prevladavajući utjecaj nad INA-om i sklopiti ugovor o izdvajanju plinskog poslovanja iz INA-e u dijelu koji INA-i stvara gubitak, a koji će u cijelosti preuzeti Republika Hrvatska. Time je Vlada donijela odluku koja je protivna interesima Republike Hrvatske jer je sklopljenim ugovorima došlo do ovisnosti društva od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku o inozemnoj pravnoj osobi, ocijenio je kazneni sud.

U slučaju INA-MOL, prvi put u hrvatskoj pravnoj povijesti, optužena je i osuđena osoba koja je obnašala dužnost predsjednika Vlade. Budući da je to bio prvi slučaj u sudskoj praksi, kazneni sud bio je dužan protumačiti i obrazložiti razloge zbog kojih smatra da predsjednika Vlade treba podvesti pod članak 89. stavak 3. KZ-a/97, iako u njemu predsjednik Vlade nije naveden.

Imajući u vidu da je riječ o kaznenopravnom području, ne može biti samorazumljiva, a ponajmanje ustavnopravno opravdana, ovlast tijela kaznenog progona i kaznenog suda da automatski podvode pod članak 89. stavak 3. KZ-a/97 državne dužnosnike koji u njemu nisu navedeni, a da se o tome u sudskoj presudi ne navede ni jedna riječ, osobito stoga što je svojstvo "službene ili odgovorne osobe" konstitutivno obilježje bića kaznenog djela primanja mita iz članka 347. KZ-a/97.

Budući da je sudsko razjašnjenje tog pitanja u cijelosti izostalo, povrijeđeno je ustavno pravo na obrazloženu sudsku odluku u dijelu koji se tiče primjene članka 89. stavka 3. KZ-a/97 (a time i članka 347. stavka 1. KZ-a/97) na podnositelja u svojstvu predsjednika Vlade.

2. Kazneni sud osudio je podnositelja i za radnje koje je u slučaju INA-MOL poduzimao kao tadašnji predsjednik političke stranke, iako predsjednik političke stranke nije i ne može biti "službena osoba" u smislu članka 89. stavka 3. KZ-a/97, niti može počiniti inkriminiranu službenu radnju. S ustavnopravnog aspekta, poistovjećivanje državnih i stranačko-političkih funkcija nije dopušteno u višestranačkom demokratskom sustavu (članak 3. Ustava) jer briše razliku između državne i stranačke politike.

Stoga je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo na pravnu utvrđenost kaznenog djela primanja mita u smislu članka 31. stavka 1. Ustava, u dijelu slučaja INA-MOL koji se odnosi na podnositeljeve radnje kao predsjednika političke stranke.

Primanje mita u Slučaju MOL

Vlada je 29. siječnja 2009. dala suglasnost, a 30. siječnja 2009. sklopila s MOL-om dva ugovora: Prvu izmjenu i dopunu Ugovora o međusobnim odnosima dioničara koji se odnosi na INA-u (iz 2003.) i Glavni ugovor o plinskom poslovanju. Kazneni sud u dokaznom je postupku kao prvo "sporno" pitanje ispitao jesu li ti ugovori "protivni interesima Republike Hrvatske". Nakon toga je vlastitu sudsku ocjenu o štetnosti tih ugovora za Republiku Hrvatsku iskoristio kao dokaz da je podnositelj primio mito.

"Budući da se u kaznenom postupku primanje mita dokazivalo preko prethodne ocjene da su ugovori, sklopljeni između Vlade i MOL-a, suprotni interesima Republike Hrvatske: zamagljene su granice između kaznene odgovornosti podnositelja za primanje mita i političke odgovornosti Vlade za sklopljene ugovore u smislu članka 112. Ustava i povrijeđen je članak 29. stavak 1. Ustava jer se kazneni sud poslužio nedopuštenom metodom dokazivanja individualne krivnje optuženika za primanje mita", ocijenio je Ustavni sud.

 

 

 


 

 

Značenje kratica

Djela/31-1 - kaznena djela u smislu članka 31. stavka 1. Ustava koja su bila propisana i pravno određena u KZRH-u/77-91 i KZ-u/97 u razdoblju od 30. svibnja 1990. do 15. siječnja 1998., a koja su navedena u ZoNKD-RPiPP-u (oznaka "/31-1" = članak 31. stavak 1. Ustava)

ESLJP - Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu

Kazneni sud - Županijski sud u Zagrebu, zajedno s Vrhovnim sudom Republike Hrvatske koji je potvrdio pravilnost postupanja i pravnih stajališta prvostupanjskog suda u slučajevima Hypo i INA-MOL

KZRH/77-91 - Kazneni zakon iz 1977. (na snazi do 1. siječnja 1998.)

KZ/97 - Kazneni zakon iz 1997. (stupio na snagu 1. siječnja 1998.)

KZ/11 - Kazneni zakon iz 2011. (stupio na snagu 1. siječnja 2013.)

Korupcijski sporazum - oznaka za postignuti dogovor o mitu između primatelja i davatelja mita, prihvaćena u praksi Vrhovnog suda

Promjena Ustava/2010 - četvrta Promjena Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 76/10.) koja je stupila na snagu 16. lipnja 2010.

Ratno stanje - ratno stanje ili neposredna ugroženost neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države

RPiPP-djela/31-4 - kaznena djela ratnog profiterstva i kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije u smislu članka 31. stavka 4. Ustava (RP = ratno profiterstvo; PP = pretvorba i privatizacija; oznaka "/31-4" = članak 31. stavak 4. Ustava)

ZoNKD-RPiPP - Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije iz 2011.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.