dvostruki kriteriji

Evo koga su sve tužiteljstvo i sud u Haagu amnestirali krivnje

Autor

Rafael Jurčević

Sud u Haagu u presudama Milanu Martiću i Milanu Babiću, vođama pobunjenih Srba iz Hrvatske, zaključio je kako su njih dvojica, uz čelnike Srbije, JNA i bosanskih Srba, krivi za udruženi zločinački pothvat. Pothvat je imao cilj stvaranja ujedinjene etnički čiste srpske države. No analiza presuda pokazuje da je većina sudionika pothvata amnestirana krivnje.

07.12.2017. u 16:58
Ispiši članak

Iako je sud u Haagu kroz prvostupanjsku presudu Ratku Mladiću i oslobađajuću presudu Momčilu Perišiću poprilično izrelativizirao ulogu Srbije u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ostaje činjenica da je kroz optužnicu protiv Slobodana Miloševića ali i kroz pravomoćne presude protiv Milana Babića i Mile Martića potvrđen udruženi zločinački pothvat koji je imao za cilj stvaranje etnički čiste ujedinjene srpske države.  U tom pothvatu su sudjelovali politički, vojni, policijski i obavještajni čelnici Srbije, tada već raspale Jugoslavije te hrvatskih i bosanskih Srba.

Cijeli vrh Srbije među sudionicima UZP-a

Među članovima udruženog zločinačkog pothvata poimence se navode Slobodan Milošević, Milan Babić, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Jovica Stanišić, Franko "Frenki" Simatović, Blagoje Adžić, Radmilo Bogdanović, Veljko Kadijević, Vojislav Šešelj, kapetan Dragan Vasiljković, Borisav Jović, Branko Kostić, Milan Martić, Goran Hadžić, Tomislav Simović, Momir Bulatović, Aleksandar Vasiljević, Radovan Stojičić, Željko Ražnatović i drugi.

No kad se detaljnije analizira koliko je sudionika UZP-a zaista presuđeno, dolazimo do poprilično poraznih brojki.

Generali JNA u potpunosti amnestirani krivnje

Velik broj sudionika UZP-a nikad nije ni optužen od strane Haaškog tužiteljstva. Među onima koji nikad nisu ni optuženi su uglavnom čelnici JNA i ljudi koji su bili blisko povezani s jugoslavenskom vojskom. 

Veljko Kadijević i Blagoje Adžić predstavljali su vojni vrh Jugoslavije u tom trenutku. Srbin iz Hrvatske Kadijević tada je bio na čelu Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu, dok je Blagoje Adžić bio načelnik Generalštaba JNA. 

Kroz knjige samog Kadijevića, ali i knjige Borisava Jovića i Branka Mamule, koji je iz 'sjene' imao veliki utjecaj na događanja u JNA, vidljivo je da je JNA uz Miloševića igrala presudnu ulogu u agresiji na Hrvatsku i bila važan kotač UZP-a. No iz nekog nepoznatog razloga, generali su 'listom' amnestirani od svega onoga što se događalo. Tako je i Aleksandar Vasiljević, koji je tada bio na čelu KOS-a, bio oslobođen svake krivnje, čak je bio i važan svjedok suradnik Haaga. 

Vasiljević je na početku rata predvodio medijski i obavještajni rat protiv Hrvatske, vodio je i akcije protiv naoružavanja, a zaslužan je i za "aferu Špegelj" koja je trebala dovesti do vojnog udara i još brutalnijeg napada na Hrvatsku. Povezuje ga se i uz zločine na Ovčari, kao i za naoružavanje lokalnih Srba.

Čovjek koji je rušio Vukovar pao u zaborav

Među drugim manje poznatijim imenima javnosti koji također nikad nisu optuženi su Tomislav Simović i Radmilo Bogdanović. Simović je bio Miloševićev ministar obrane koji je imao za zadatak stvoriti srpsku vojsku te tako smanjiti utjecaj starih generala, dok je Bogdanović vladao policijom koja je već tada usko surađivala s vođama srpske pobune u Hrvatskoj. Također ni general JNA Života Panić koji je vodio napad na Vukovar u najtežim trenucima za taj grad i koji je zagovarao rušenje i Osijeka nije prošao ništa 'gore'. 

Momčilo Perišić, koji je na početku rata bio u Zadru te koji je odgovoran za napad JNA na Mostar, optužen je bio samo za događanja od 1993. do kraja rata. U tom razdoblju bio je na čelu Vojske Jugoslavije. Na kraju je u potpunosti oslobođen optužbi iako je dokazano da je pružao materijalnu i logističku pomoć bosanskim Srbima u trenucima dok su oni izvršavali ratne zločine i genocid.

Miloševićevići operativci ubijeni ili oslobođeni

Miloševićevi najbliži politički suradnici također su dobro prošli. Jednog od najutjecajnijih ljudi u tadašnjem predsjedništvu SFRJ i Miloševićevog "vjernog druga" sve do sredine 90-ih Borisava Jovića, Momira Bulatovića koji je gotovo u stopu pratio Miloševiću politiku sve do njegovog pada te manje poznatog "izuma" Miloševićeve kadrovske politike Branka Kostića također je zaobišla pravda.  Niti jedan od njih također nije nikad ni optužen, iako se i u ratnoj Crnoj Gori dosta toga događalo, a sumnjičilo se za zločine i najbliže Bulatovićeve suradnike poput Pavla Bulatovića, koji je stradao krajem 90-ih u nikad razjašnjenom obračunu.

Željko Ražnatović Arkan, predratni mafijaš i ubojica Službe Državne Bezbednosti bio je najbrutalniji eksponent provođenja zločinačke politike na terenu. Preko veza s obavještajnim službama Srbije ustrojio je dobrovoljačku gardu koja je izvršavala najprljavije zadatke. Arkan je na zao glas odmah na početku rata u Bijeljini, kad je zajedno s JNA osvojio grad, opljačkao i etnički očistio lokalne Muslimane. Arkan je ubijen u mafijaškom obračunu u Beogradu, kao i drugi krajnje kontroverzni Miloševićev operativac Radovan Stojičić Badža, koji je na zao glas došao tako što je razbijao albanske prosvjede na Kosovu, ali i organiziranjem pobune u istočnoj Slavoniji početkom 90-ih.

Perišića optuživali za špijuniranje

Ljudi koji su organizirali te dobrovoljačke postrojbe, ali i onu najozloglašeniju jedinicu za specijalne operacije koja se pretvorila u Crvene beretke i na kraju ubila Zorana Đinđića, Jovica Stanišić i Frenki Simatović trenutno čekaju zadnju riječ suda. Prošli put su oslobođeni jer tužiteljstvo nije dokazalo da su oni organiziranjem dobrovoljačkih postrojbi imali za cilj počinjenje zločina. 

Niz medijskih napisa je spominjao dosta dobre veze Jovice Stanišića s nekim zapadnim zemljama jer je u toku rata navodno pomogao oslobođanju francuskih pilota i vođenju "razumnije" politike u Srbiji. Momčilo Perišić smijenjen je s mjesta potpredsjenika Vlade u Srbiji jer je uhićen i optužen za špijunažu i suradnju s CIA-om. Mediji u Srbiji ove su kontroverzne odnose spominjali u kontekstu oslobađajaćih presuda za njih dvojicu.

Dvostruki kriteriji tužiteljstva i suda u Haagu

Krajnja ocjena rada Haaškog tužiteljstva i suda je poprilično porazna. Osuđeni su samo lideri bosanskih i hrvatskih Srba (izuzevši slučaj UZP-a na Kosovu), dok su ostali abolirani.

Milošević je umro prije presude, kapetan Dragan je osuđen u Hrvatskoj, slučaj Gorana Hadžića također je pao u zaborav, kao i slučaj protiv Šešelja. No još je poraznije kad se gleda broj optuženih i presuđenih po UZP-u za koje se tereti hrvatske generale u Bosni i Hercegovini. Svi osim pokojnih Tuđmana, Šuška i Bobetka su optuženi i teško osuđeni!

Bošnjačku stranu u ratu također se nikad nije ni teretilo za udruženi zločinački poduhvat iako je dio rukovodstva Armije BiH i Republike BiH planirao i predvodio vojne operacije "Operacija Neretva 93" i druge koje su kao posljedicu imale stotinjak tisuća raseljenih Hrvata, desetke logora i zločine u niz općina. Nitko nije ni adekvatno presuđen ni u Haagu ni u Bosni i Hercegovini ni za manje zločine, da ne govorimo o onim većima. 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.