Evo kako je u vrijeme Kotromanovića izgledala vojska i nabava vojne opreme

Dakle trakavica, do koje nije došlo zbog grešaka hrvatske strane, u srijedu će napokon završiti, a Ministarstvo obrane krenut će u novi natječaj i nabavku zrakoplova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Rješenja postoje, dapače, čak ih predlažu i Sjedinjene Države koje su i stopirale ovaj dogovor s Izraelom jer njihov proizvođač zrakoplova Lockheed Martin ne bi na njemu zaradio ništa. 

No pojedinci, s desna i lijeva, svatko iz svojih razloga,  kritiziraju Vladu i ministra obrane. I dok Vlada ima svojih problema, sigurno je premijer Andrej Plenković mogao naći bolja rješenja za resore demografije, zdravstva i EU fondova, činjenica je da u usporedbi s ranijim ministrom obrane Antom Kotromanovićem nazvati Damira Krstičevića nesposobnim nije baš u skladu sa zdravim razumom. 

No krenimo redom. S obzirom na to da ugovor između Republike Hrvatske i Države Izraela nije potpisan, po državni proračun nije nastala nikakva šteta. Eventualni međunarodni nesporazumi brzo će nestati jer svim stranama u interesu je da odnosi ostanu idealni: Amerikancima kako bi mogli prodati zrakoplove i da njihova tvrtka Lockheed Martin ostvari dobit, Hrvatskoj da svojim zrakoplovima štiti hrvatski zračni prostor, a time i NATO granicu, ali i vladi Države Izrael koja se nalazi pred parlamentarnim izborima odgovara da ovaj slučaj završi što prije kako ne bi imala problema na domaćoj političkoj sceni, jer budimo realni najveći gaf u ovoj situaciji su napravili upravo oni. 

Što se tiče sposobnosti Vlade usporedimo tek nekoliko sitnica oko nabave stanja u Ministarstvu obrane i ondašnjoj vojnoj nabavi, a koje su se događale u vrijeme kada su Zoran Milanović i njegov ministar obrane Ante Kotromanović 'harali' Hrvatskom. 

Za razliku od nekadašnjeg ministra Ante Kotromanovića, užara po struci i pjevača ustaških pjesmica, Damir Krstičević jasno je pokazao da mu je Domovinski rat svetinja i ishodište moderne hrvatske države. Za razliku od Kotromanovića koji je svojim vojnicima obećao povećanje plaće za 19 posto, a onda povećanje i oporezovao te im oduzeo božićnice, regres, smanjio plaćena dežurstva i stražu, ukinuo terenski dodatak, smanjio plaću i uveo porez na dohodak iznad 6500 kuna, Krstičević se založio za dizanje životnog i radnog standarda Hrvatske vojske, ali i povratak HV-a u gradove i napuštanje besmislenog koncepta 'putujuće vojske' koji je uveden i promoviran upravo u vrijeme Ante Kotromanovića čime je HV, kao pobjednička vojska, stavljena na margine države. 

U mandatu ministra Krstičevića je nakon šest godina uzastopnog pada zaustavila dugogodišnji kontinuirani pad obrambenog proračuna i prepoznala važnost ulaganja u obrambeni resor i sigurnost, kao jedan od preduvjeta gospodarskog razvoja države. Povećanje obrambenog proračuna osnova je za realizaciju projekata.

Krstičeviću se u zasluge pripisuje i donošenje Strategije nacionalne sigurnosti, ali i Zakona o domovinskoj sigurnosti. Kotromanović je, s druge strane, Hrvatsku stavio na mapu država koje su zarađivale na krvavom ratu u Siriji.  O toj 'raboti' samoga ministra izvještavao je i ugledni New York Times, a CNN je tada napravio i reportažu, gdje se jasno vidi da je hrvatsko naoružanje "prodano" sirijskim pobunjenicima. Izvještavali su i kako je iz skladišta diljem Hrvatske nestalo kompletno naoružanje, oružje, streljivo i eksplozivi dok je aktivna Hrvatska vojska opremu dobivala na kapaljku. 

Čak je i CIA, koja je i rekonstruirala put kupnje oružja islamskim teroristima, izvijestila kako teroristi koriste višecijevne bacače RAK-12. Saudijska Arabija detektirana je kao kupac, od strane CIA-e, oružja za Sirijce. Otkrilo se tada da uz raketne bacače Sirijci imaju i bestrzajne topove, kakvi do tada nisu bili evidentirani u Siriji, a porijeklom su bili iz Hrvatske. Iako je rekonstruiran cijeli put nabave 'gdje su pare' ne zna se, odnosno CIA nije rekla, a ni Kotromanović i tadašnji premijer Milanović nisu o tome rekli ni riječi.  

Osim s Državom Izrael Krstičević je produbio i vojnu suradnju s našim najznačajnijim vojnim saveznikom, SAD-om, čiji su dužnosnici više puta istaknuli kako je "Hrvatska mala zemlja koja se bori daleko iznad svoje kategorije" što je potvrđeno i u misijama NATO-a širom svijeta. Za razliku od njega Kotromanović je u svom mandatu propustio priliku razvijati prijateljske odnose s Državom Izrael koja je i tada bila zainteresirana da s Hrvatskom zaključi ugovor o nabavi novih ratnih zrakoplova, ali i druge vojne opreme. Kotromanović je naravno to odbio. Propustio je Kotromanović tada ruske i švedske ponude ratnih zrakoplova koje su uključivale i offset poslove, primjerice gradnju posebnih opskrbnih brodova u Uljaniku i energetskom sektoru. 

Unatoč tim ponudama  Države Izrael, Kraljevine Švedske i Ruske Federacije kojima bi se vjerojatno realizirali i drugi poslovi u gospodarski uništenoj Hrvatskoj koja je trpjela (ne)djelovanje Vlade Zorana Milanovića i njegovih ministara, Kotromanović i tadašnji MORH odlučili su se za novi remont MiG-ova 21 koji je obavljen katastrofalno  i čiji epilog se čeka na sudu, a hrvatski porezni obveznici ostali su bez više od 100 milijuna kuna. 

I njegov pokušaj zaštite hrvatskog zračnog prostora obilježili su korupcijska afera i sigurnosni problemi, jer se Ukrajina u kojoj se obavljao remont našla u ratnom stanju.  Čak su i hrvatske nevladine udruge upozoravale tada da “Skandal oko kupovine i remonta vojnih aviona MiG-21 za čiju je nabavu izdvojeno 132,9 milijuna kuna predstavlja grubo narušavanje nacionalne sigurnosti, prijevaru i sramotu za sve zaposlene u sustavu obrane i sigurnosti, ali i narušavanje integriteta i poštenja u postupcima javne nabave”.

Za razliku od Damira Krstičevića koji je sve vojne nabave obavio više manje transparentno, pa tako i ovu nesretnu oko nabavke zrakoplova od Izraela, Kotromanović je odgovoran za 315 milijuna kuna, a tome treba pribrojiti i još gore spomenutih 132,9 milijuna kuna nesretnog remonta (Ukrajina) bez natječaja. Naime, u vrijeme Kotromanovićevog mandata, dok je Vlada Zorana Milanović štedjela na zdravstvu i školstvu, a deseci tisuća građana ostajali su bez posla ili zatvarali svoje tvrtke, MORH je u tišini, bez natječaja i bez ikakvog testiranja sklopio posao kupnje 12 rabljenih i tada nefunkcionalnih njemačkih samovoznih haubica PzH 2000 za više od  315 milijuna kuna. 

No ni to nije sve. Kotromanović je zasad jedini ministar kojeg je tužilo vlastito ministarstvo. Naime, kada je stanovao u hotelu Zagreb, odlukom ministra Pavla Miljavca iz 1999., Kotromanović je ostao dužan 50.676 kuna duga za smještaj i režije. Antu Kotromanovića kaznilo je i Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa. Kotromanović je kažnjen jer je koristio uslugu prijevoza privatnim zrakoplovom iz Zagreba na Mali Lošinj i natrag, u razdoblju od 12. do 14. studenog 2015. godine vrijednu 28.500 kuna. Taj let platile su dvije privatne tvrtke Jadranka d.d. i zračna luka Mali Lošinj u vlasništvu Grupe Jadran povezane s ruskim investitorima, koja je Vladi uputila pismo namjere da želi kupiti vojne nekretnine na Malom Lošinju, posebice Kovčanju. Sporno je što upravo Ministarstvo obrane koje je Kotromanović vodio donosi odluku o tome je li neka vojna nekretnina perspektivna ili ne, odnosno hoće li se prodavati.

Hrvatska je tako imala ministra obrane koji je vlastitoj državi ostao dužan, koji je u svom mandatu pobjedničku Hrvatsku vojsku doveo na prosjački štap, a na međunarodnoj sceni Hrvatsku stavio na mapu kao zemlju koja oružjem opskrbljuje islamske teroriste i koji je na svaku razumnu ponudu koja je mogla pomoći posrnulom hrvatskom gospodarstvu odmahnuo rukom. S takvim ministrom obrane nisu nam trebali neprijatelji.