o cjelini sporazuma

Evo kako je akademik Ibler ocijenio arbitražni sporazum sa Slovenijom

Autor

Direktno.hr

Ugledni hrvatski i međunarodni stručnjak za međunarodno javno pravo, pokojni akademik Vladimir Ibler, 2012. godine analizirajući Sporazum o arbitraži između hrvatske i slovenske vlade ocijenio je kako taj sporazum u svojoj cjelini "nipošto ne zaslužuje dobru ocjenu", osim njegov motiv da se spor "podvrgne sudskom arbitražnom rješenju".
22.07.2015. u 13:56
Ispiši članak

Znanstveni rad "Sporazum o arbitraži između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije" u kojem Ibler potanko analizira sporazum objavljen je u časopisu "Rad" (512) Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Ibler smatra da su zahtjevi u Sporazumu o arbitraži između hrvatske i slovenske vlade, glede utvrđivanja "veze Slovenije prema otvorenom moru" i "režima za uporabu relevantnih morskih područja", međunarodno-pravno potpuno neutemeljeni, da predstavljaju jasnu teritorijalnu pretenziju na štetu cjelovitosti državnog područja Hrvatske i da ih Arbitražni sud zbog potpune besmislenosti i nerazumnosti valja ignorirati i smatrati nepostojećim.

Smatra, međutim, da je opravdano očekivati da će Arbitražni sud, unatoč tome, primjenjujući pravila i načela međunarodnog pozitivnog prava, običajnog i kodificiranog prava uspješno utvrditi granicu na kopnu i na moru između Hrvatske i Slovenije.

Sadržaj preambule Sporazuma i njegove članke prate autorove kritičke primjedbe. Analizi je priložen i integralni tekst Sporazuma kako bi čitatelji mogli ispitati i provjeravati opravdanost primjedaba. Osim toga priložen je tekst Memoranduma slovenske vlade o Piranskome zaljevu iz 1993. i autorov non-paper koji je uručio na neformalnom sastanku u Kostanjevici 1994. članovima slovenske ekspertne skupine.

Ibler u znanstvenom članku tvrdi kako je dio Sporazuma u suprotnosti s odredbama pozitivnog međunarodnog prava i stavlja jednu od stranaka u sporu u priviligerina položaj.

"Od svih prigovora upućenih sporazumu najteži je onaj upućen članku 3., jer se dio tog članka najviše udaljio od pozitivnog međunarodnoga javnog prava i Konvencije o pravu mora UN-a iz 1982.", napominje i dodaje da se na te dijelove može primjeniti Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora, jer se radi o dvosmislenom, nejasnom, besmislenom i nerazumnom tekstu.

U tom članku sporazuma osim zadatka određivanja tijeka granice na kopnu i moru, kojem zadatku nema prigovora i nema zapreke da sud graničnu crtu utvrdi "ratione territorii", Ibler smatra kako, zbog ominozne (sumnjive) riječi "veza" (junction to) i neprikladna izraza "režim" koji Konvencija o pravu mora UN-a utvrđuje, Arbitražni sud ne će moći utvrditi "vezu Slovenije prema otvorenom moru" i "režim za uporabu relevantnih morskih područja", jer oni, kako dodaje, već postoje.

"Što bi to svaki priznati stručnjak međunarodnog prava trebao razumijeti pod riječju 'veza'? Bi li iz te rečenice trebalo doznati da Slovenija nema vezu s otvorenim morem?", pita Ibler, dodajući nije li možda razumljiva - iako neopravdana - bojazan da ta zagonetna "veza" na neki još nepoznati način treba omogućiti smanjenje teritorijalnog mora Hrvatske?


Po Iblerovim riječima i treći zadatak od suda traži da on utvrdi nešto očigledno besmisleno, naime "režim" koji očigledno postoji i sadržan je u Konevnciji 82. U tom trećem zadatku suda, kako dodaje, jasno je da se ne radi o režimu uporabe relevantnih morskih područja uopće, nego samo o režimu u teritorijalnom moru Hrvatske. Zbog očigledne tjesnoće Tršćanskog zaljeva sve tri susjedne obalne države (Hrvatska, Italija, Slovenija), kako navodi, mogle bi se zanimati za režim uporabe relevantnih morskih područja.

Ibler tvrdi kako je u Sporazumu teško ne uočiti "prozirnost namjere olakšati udovoljavanje zahtjevima jedne ugovorne stranke na štetu druge ugovorne stranke", a pri tom bi udovoljavanju protupravnim zahtjevima, kako naglašava, bilo, naravno, nemoguće izbjeći kršenje međunarodnog prava i Konvencije 82., i to njezina cogentnog dijela.

Ako pak Arbitražni sud ne bi razumio dio Sporazuma, kao primjerice dio članka 3., Ibler drži da ih treba smatrati nepostojećim.

"Ako se zaista ne može razumno protumačiti nejasna mjesta i otkriti jasni smisao odnosnog teksta, indicirano je obratiti se općoj teoriji prava, poznatim i u praksi provjerenim sentencijama i precendentima", tvrdi, dodajući da nigdje pozitivno pravo, a ni teorija prava, ne zahtijeva ispunjenje i izvršenje nerazumljivog. Pritom podsjeća na poznatu izreku klasičnog rimskog pravnika Celza (Celzus) da nitko nije dužan ispuniti nemoguću činidbu.

Ibler primjećuje da dio članka 3. ostavlja utisak da autori pri njegovu stipuliranju nisu bili priznati stručnjaci međunarodnog prava, odnosno ako su i bili nazočni oni iz nepoznatog razloga nisu djelovali kao stručnjaci međunarodnog prava, a možda su zaboravili da se radi o sporazumu koji određuje donošenje sudske odluke primjenom pozitivnog prava.

U znanstvenom članku, prihvaćenu za tisak 16. ožujka 2011., Ibler kritizira i odredbu o povjerljivosti postupka. Napominje kako nije jasno koji bi to razlog mogao opravdati da se cijeli postupak vodi "povjerljivo".

"Ako se pod tim razumijeva ne dopustiti javnosti i medijima pristup i praćenje suđenja kroz cijelo vrijeme trajanja postupka, to ne bi bilo u skladu sa suvremenim međunarodnim pravom", smatra.


Hrvatsko-slovenski granični spor, kako podsjeća, izazvan je i nastao je 1993. dvama zahtjevima Republike Slovenije upućenim Republici Hrvatskoj i sadržan je u slovenskoj verbalnoj noti od 7. travnja 1993. Prvim zahtjevom Slovenija traži da Hrvatska cijeli akvatorij Savudrijske vale (Piranskog zaljeva) prizna kao dio slovenskoga državnog područja, a drugim zahtjevom traži da se slovensko teritorijalno more izvan Piranskog zaljeva dotakne otvorenog mora. Republika Hrvatska oba je zahtjeva odbila i smatra ih teritorijalnim pretenzijama, jasno uperenim protiv teritorijalnog integriteta državnog područja Hrvatske, napomenuo je. Upozorava kako su obje stranke u sporu, po nekoliko puta jednostrano pismenim i usmenim izjavama prije i poslije 25. lipnja 1991. kad je počela njihova formalna i faktična samostalnost i nezavisnost, jasno deklarirale da nemaju nikakvih teritorijalnih pretenzija prema susjednoj državi.

Izvorne znanstvene članke o arbitražnom sporazumu u Hrvatskoj su do tada objavili Davorin Rudolf ml., profesor sa splitskog Pravnog fakulteta i professor emeritus Vladimir Đuro Degan u časopisu "Poredbeno pomorsko pravo" (broj 164/2010.) Jadranskog zavoda Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

 

Akademik Ibler: autoritet u međunarodnom pravu

Akademik Vladimir Ibler, najstariji član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, istaknuti stručnjak za međunarodno pravo, redoviti profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, umro je 30. travnja ove godine u Zagrebu, u 102. godini.

Vladimir Ibler rodio se u Zagrebu 25. lipnja 1913. Studirao je pravo u Beogradu i Zagrebu, gdje je diplomirao 1937., a 1938. i doktorirao. Od 1937. do 1939. radio je kao odvjetnički i sudski pripravnik na Kotarskom i Okružnom sudu u Zagrebu i na Kotarskom sudu u Rabu. Od 1939. do 1947. bio je tajnik Industrijske komore u zagrebu.

Sveučilišnu karijeru počeo je 1947. na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u zvanju asistenta za predmete Međunarodno javno pravo i Diplomatska povijest. Za privatnog docenta izabran je 1954. na predmetu Međunarodno javno pravo. Na katedri za međunarodno javno pravo izabran je za docenta 1957., 1961. za izvanrednog, a 1965. za redovnog profesora. Od 1969. do 1970., u vrijeme obilježavanja 300. obljetnice osnutka Sveučilišta u Zagrebu, bio je dekan Pravnog fakulteta. Umirovljen je 1983., a zatim je nastavio predavati na postdiplomskom studiju iz međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te na postdiplomskom studiju iz prava mora na Pravnom fakultetu u Splitu.

Za člana suradnika Akademije izabran je 1977., 1986. postao je izvanredni, a 1991. redoviti član HAZU.

Svojim znanstvenim i nastavnim djelovanjem akademik Ibler dao je izniman doprinos na području međunarodnog javnog prava i međunarodnih odnosa. Posebno se bavio svim bitnim temama s područja međunarodnog prava mora, kao i tematikom državnih granica, europske integracije, zaključivanja međudržavnih ugovora u svjetlu bečke kodifikacije, internacionalizacije rijeka jednostranim državnim aktima te različitim aspektima djelovanja UN-a. Njegova najvažnija djela su Diplomatska historija 1814-1871 (1960.), Sloboda mora (1965.), Međunarodni odnosi (1971.), Rječnik međunarodnog javnog prava (1972.) te Međunarodno pravo mora i Hrvatska (2001.).

Tijekom sveučilišne karijere bio je korisnik stipendija za proučavanje međunarodnog prava na Academie de Droit International u Haagu (1949.), na Institut universitaire de hautes etudes internationales u Ženevi (1954/55.), na sveučilištima Harvard (Harvard Summer Seminar kod Henrya Kissingera, 1956.) i Columbia (School of Law, kod Philipa Jessupa, 1959./60.). Bio je gostujući predavač na Sveučilištu u Kielu (1969./70.), a pojedinačna predavanja održavao je na pravnim fakultetima u Torontu, Mainzu i Muenchenu.

Predavao je na postdiplomskim studijima u Beogradu, Ljubljani, Novom Sadu i Dubrovniku, na postdiplomskom studiju iz međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te na postdiplomskom studiju iz prava mora na Pravnom fakultetu u Splitu. Gostujući predavač bio je na dodiplomskim studijima u Rijeci i Osijeku.

Kao stručnjak za međunarodno pravo bio je član diplomatskih izaslanstava na Generalnoj konferenciji UNESCO-a u Parizu 1951., na diplomatskoj konferenciji za kodifikaciju međunarodnog ugovornog prava u Beču 1968. i na Trećoj konferenciji UN-a o pravu mora (UN-CLOS III) od 1973. do 1982.

Akademik Vladimir Ibler aktivno se uključio u stvaranje samostalne Hrvatske i njezine diplomacije pa je 1991. vodio edukativne tečajeve za hrvatske diplomate. Nakon toga je predavao i na Diplomatskoj akademiji i bio član Diplomatske hrvatsko-slovenske komisije za uređenje graničnih pitanja 1995., Mješovite diplomatske komisije za uređenje graničnih pitanja između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije 1996. i Vladinog Savjeta za granice od 2001. Sudjelovao je i u izradi Pomorskog zakonika donesenog 2004. Od 2002. do 2006. bio je voditelj projekta Jadranskog zavoda HAZU Prilagodba hrvatskog pomorskog zakonodavstva međunarodnim standardima i pravu EU.

U lipnju 2014. akademik Ibler bio je član hrvatskog izaslanstva na usmenoj raspravi pred Arbitražnim sudom o hrvatsko-slovenskom graničnog sporu u Haagu.

Akademik Ibler odlikovan je 1998. Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge u znanosti, 2008. Redom kneza Branimira s ogrlicom za osobit doprinos razvoju pravne misli u Hrvatskoj te za aktivnu ulogu u formiranju međunarodno-parvnih stavova Hrvatske, a 2009. dobio je Državnu nagradu za znanost za životno djelo.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.