Trebamo li biti optimisti?

Evo kako je Damir Novotny za Direktno komentirao najavljeno povećanje minimalne plaće i rast BDP-a

Autor

Andrea Latinović

"Donijet ćemo odluku kojom ćemo minimalnu plaću, koja danas iznosi 2752 kune neto, povećati na 3000 kuna neto. To je povećanje od 248 kuna, s tim da to znači povećanje u odnosu na 2018. od devet posto. Bruto iznos koji je danas 3440 kuna bit će 3750 kuna, odnosno viši je za 310 kuna", rekao je u petak predsjednik Vlade Andrej Plenković.

30.11.2018. u 22:15
Ispiši članak

Riječ je o najvećem jednokratnom povećanju minimalne plaće od 2008. godine, naglasio je premijer; u eurima to povećanje iznosit će 404 eura neto, odnosno 505 eura bruto.

Rast BDP-a, povećanje minimalne plaće u Proračunu za 2019., sve se to čini kao optimističniji početak sljedeće godine.

No kako će se to uopće odraziti na gospodarstvo u sljedećoj godini? O tome smo razgovarali s ekonomskim analitičarom Damirom Novotnyjem.

Skromni rast očekivan, ali nedovoljan

''Rast bruto domaćeg proizvoda u trećem tromjesječju 2018. od 2,8 posto u usporedbi s istim kvartalom 2017. je očekivan i ne predstavlja veliko iznenađenje. Svaka stopa rasta je dobra, ali, na žalost, niti je dovoljna (zbog vrlo visokog javnog i privatnog duga), niti je na razini realno mogućeg rasta. Sve zemlje srednje i istočne Europe ostvaruju relativno visoke stope rasta između 3,0 (Češka ) i 4,8% (Poljska). Izuzetak je Hrvatska s prognoziranom godišnom stopom rasta od 2,8 posto. Hrvatska i Grčka, koja je provela duboke strukturne reforme i privatizirala javna poduzeća te pokrenula gospodarski rast, ostvarit će ove godine najniže stope rasta'', kaže za portal Direktno Novotny.

I nastavlja objašnjenje:

''Rast BDP-a u Hrvatskoj u 2018. temelji se na rastu domaće potražnje (potrošnje), koja uključuje povećanu potrošnju javnog i privatnog sektora te turističku potrošnju. No zabrinjava slab rast investicija u privatnom sektoru, koje su glavni pokretači rasta u zemljama srednje i istočne Europe. U sljedeće tri godine očekuje se usporavanje ekonomskih aktivnosti u Hrvatskoj, tako da se može očekivati stagnacija. U ekonomskoj teoriji ovakvo je stanje poznato kao stanje ”sekularne stagnacije”, kada ekonomija raste ispod svojih potencijala. Stope ekonomskog rasta u Hrvatskoj, u današnjim oklonostima snažne konjukture na velikim tržištima zapadne i srednje Europe, trebale bi se kretati između četiri i 4,5 posto, kakve, ostvaruje, primjerice, Slovenija.

Novotny smatra da postoji ''opasnost od dugoročne sekularne stagnacije hrvatskog gospodarstva što proizlazi iz dubokih strukturnih problema'' i navodi koji su to problemi:

1. Preveliki javni sektor ( u relativnom odnosu prema BDP među najvećim u EU ) koji krira oko 50% BDP-a, stvara manjkove, nije dovoljno učinkovit, stvara velike troškove (i manjkove) te istiskuje privatni sektor;

2. Demografske promjene i smanjivanje raspoložive radne snage;

3. Niska razina prosječne obrazovanosti radne snage i neusklađenost obrazovnog sustava s promjenama na tržištu rada (visoka zastupljenost humanističkih znanosti);

4. Smanjivanje dohodaka srednje klase i ubrzana egalitarizacija dohodaka;

5. Visoka razina javnog i inozemnog duga i niska razina primjene digitalnih tehnologija.

''Dakle, bez odlučnih i dubokih strukturnih reformi, smanjivanja javnog sektora i nastavka procesa privatizacije javnih poduzeća neće biti moguće ubrzati ekonomski rast i stvoriti kvalitetna radna mjesta koja bi mogla zaustaviti odlazak ljudskih potencijala iz Hrvatske, precizan je Novotny. 

Proračun i porezne reforme

''Planirani rashodi proračuna konsolidirane središnje države za 2019. porast će za oko  šesto posto u odnosu na 2018. Javni rashodi će, dakle, rasti brže od rasta BDP-a, što će samo produbiti strukturne probleme. Očekivane promjene na rashodovnoj strani državnog proračuna, koje bi ukazivale na odlučnost Vlade u provođenju strukturnih reformi, nisu se dogodile. Budući da je Hrvatska zemlja s vrlo visokim ukupnim poreznim opterećenjem, među najvišim u EU, bilo kakvo porezno rasterećenje dobro je došlo. Međutim, snižavanje poreznog tereta kućanstava (više) i poduzeća (bitno manje) može kratkoročno povećati potražnju i tako utjecati na rast BDP-a, ali takve mjere ne mogu imati dugoročno održive učinke'', nastavlja Novotny.

''Osim provođenja strukturnih reformi i smanjivanja utjecaja javnog sektora na ekonomske aktivnosti, hrvatska vlada morala bi usmjeravati svoju fiskalnu intervenciju , uključujući alokaciju EU fondova, na poticanje industrijskih investicija kojima bi se stvarala dugoročno održiva radna mjesta. Fiskalna politika, dakle, morala bi djelovati na strani jačanja domaćeg industrijskog sektora (primjeri Slovenije, Slovačke, Poljske i Rumunjske), na strani ponude roba i usluga.  Ako se fiskalnim mjerama djeluje samo na strani povećavanja dohodaka kućanstava, dakle na strani potražnje, ta će povećana potražnja djelovati na povećavanje uvoza roba i negativno djelovati na vanjsko-trgovinskim računima te povećati vanjsku zaduženost zemlje. Drugim riječima, novcem hrvatskih poreznih obveznika financiraju se radna mjesta izvan Hrvatske''.

Stoga Novotny zaključuje:

''Porezne reforme ne mogu imati dugoročne učinke na ekonomski rast,  a povećavanje javne potrošnje iznad stopa ekonomskog rasta samo produbljuje ionako duboke strukturne probleme i ograničava potencijale rasta na rasinu ispod tri posto godišnje''.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.