ina-mol

Evo iz koje zemlje dolaze tvrtke koje imaju interes od Milanovićeva napada

Autor

Direktno.hr

Tko to želi istjerati MOL, preuzeti Inu i uz čiju pomoć? Iskorištavanje Ine za političke potrebe počelo je još za vrijeme Jugoslavije. Zato ne treba čuditi što su i obje ključne afere koje obilježavaju političku scenu zadnjih godina vezane uz Inu.
18.05.2016. u 10:31
Ispiši članak

Tu je najprije slučaj Đureković koji pokušava rasplesti njemačko pravosuđe, a uz koji je vezana Udba. Zatim je tu koloplet afera sa zajedničkim nazivnikom koje se vuku od ulaska MOL-a u Hrvatsku, a koje uz "silan trud" hrvatsko pravosuđe ne uspijeva objasniti.

Gdje je novac koji je Sanader navodno trebao primiti

Još nije dokazana teza o podmićivanju Sanadera od strane MOL-a. Novac za mito nije predan Hrvatskoj, a samo jedno je sigurno, u medije je procurilo gotovo sve što je bilo u interesu tužiteljstva.

Bez ikakve namjere da se brani ili napada Ivo Sanader, moramo se ipak zapitati zašto se slučaj koji po curenju dokumenata ne smiju izgubiti na kraju poništava. Znači li to da je pravosuđe temeljno nefunkcionalno, korumpirano ili zapravo u tim slučajevima nema dovoljno dokaza?

Curenje selektivne dokumentacije iz pravosuđa i policije ukazuje na popriličan problem. U takvim situacijama bolje je objaviti sve, a ne samo ono što ide u korist tužiteljstva jer presumpcija nevinosti mora biti imperativna. No interesi očito nisu u dokazivanju i pravdi nego negdje drugdje!?

Špijun koji to ne može biti

Već duže vrijeme mediji tako presuđuju i stanovitom Josipu Petroviću, vlasniku konzultantske tvrtke koja posluje sa investitorom u Hrvatsku, MOL-om. Čovjek je to kojeg su naši mediji prikazali kao "špijuna" i "mutnog lika", opet na temelju selektivno "procurenih" raznih dokumenata. Petrovića se optužuje da radi i svjedoči protiv Hrvatske ali pri tom nije procurilo ništa što bi nas doista navelo na takvu činjenicu. Dapače, čitamo ugovore koji pokazuju kako posve legalno radi s MOL-om, ne skrivajući ništa. Ugovor je potpisao doista s MOL-om, a ne nekakvom skrivenom off-shore tvrtkom. Uostalom potpisao ga je sam. Posluju li tako "mutni likovi" i "špijuni"?

U svojoj nedavnoj izjavi Josip Petrović navodi nekoliko iznimno važnih, a u medijima posve zapostavljenih informacija. Prvo kako je svom klijentu savjetovao dogovor s Vladom kao najbolju opciju. Drugo kako dogovorom Vlade i MOL-a raste vrijednost Ine i treće kako vjeruje da je ugrožen i on i njegova obitelj.

Ukoliko netko posluje s MOL-om otvoreno, potpisujući s njima detaljan ugovor i primajući na račun sredstva od tog mađarskog naftnog giganta, posve je jasno da se ne radi o špijunu. Uvjeravanje MOL-a u dogovor i povećanje vrijednosti Ine također ne može biti protiv interesa Hrvatske.

Uz toliko curenja informacija, posve je jasno kako se ovdje radi o obavještajnom radu, a moramo vjerovati kako bi ukoliko se doista radi o špijunu, hrvatske službe Josipa Petrovića već odavno uhitile, a pravosuđe započelo s procesuiranjem. Ukoliko se ne radi o obavještajnom radu hrvatskih službi, tko to čini?
Mađari sigurno ne. Njima to nije u interesu.

Ruska veza

Jedini koji konstantno žele preuzeti Inu su ruske tvrtke. Nažalost upravo tu dolazimo do posve zapostavljenih informacija kako je bivša Vlada vodila razgovore s određenim ruskim tvrtkama, a zbog čega su čak reagirali i Amerikanci.

Zamjenik pomoćnika državnog tajnika za energetsku diplomaciju SAD-a Amos Hochstein izjavljuje 2014. godine kako su Mađarska i Hrvatska "prirodni saveznici", posebice u području energetske sigurnosti te da ne bi trebalo dozvoliti da pitanja vezana uz Inu imaju utjecaja na njihovu suradnju, naglašavajući kako je "konsenzus" oko naše naftne kompanije u interesu ne samo obje zemlje nego i "regije". Dakle, Hochstein govori identično što i Josip Petrović.

Također, recimo i kako rušenje vrijednosti naše naftne kompanije ide u interesu novom kupcu, a ne onome tko prodaje. Kako MOL-u pad cijene nikako nije u interesu, a Hrvatska te novce nema, logično je da se radi o trećemu igraču. Amerikanci pozivaju na konsenzus, a jedini koji žele kupiti Inu su Rusi.

Pitajmo Brođane, oni će nam reći

Kako izgleda ulazak ruskih investitora u naftnu industriju najbolje je pitati Brođane. Život u Slavonskom Brodu ugrožen je zbog rada rafinerije s desne obale Save, u ruskom vlasništvu. Ništa bolje ne mogu reći niti bivši radnici srbijanske Naftne industrije Srbije gdje su "kirurški odstranili" gotovo sve Srbe. Dakle, teško je da iz dobrog iskustva drugih želimo ruske investitore. Uostalom, ruske tvrtke imaju dovoljno nafte i Inine istraživačke bušotine ih ne bi previše zanimale. No stvorili bi dobru pretpostavku za dominacijom u hrvatskoj ekonomiji. Posjedovati našu ključnu energetsku tvrtku znači utjecaj i na politiku, a znači i potpuno preuzimanje energetskog tržišta cjelokupnog susjedstva.

Spasili nas Ukrajinci

"Neprijateljsko preuzimanje" Ine nije se dogodilo zbog ruske aneksije Krima. Nije ga spriječila bivša Vlada niti SOA, nego sretan splet okolnosti, ili ukrajinska nesreća. No, kako vrijeme odmiče čini se kako bi i sankcije Rusiji mogle popustiti, a Amerikanci su i tako u predizbornoj godini. Idu li pokušaji novog zaoštravanja s MOL-om upravo u smjeru vraćanja izgubljene prilike?
Može li se Hrvatska nositi s ruskim gigantima i to će nam tada pomoći ukoliko dođe do problema?

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.