Episkop Nikolaj Velimirović, vjerski ideolog srpskog antisemitizma, danas svetac SPC-a

Srpski političari nisu bili jedini u Europi koji su bili zaneseni politikom Führera Trećeg Reicha, ali bili su među prvima koji su počeli suradnju s nacistima. Nacistička politika antisemitizma pogodila je u odgovarajuću 'žicu' srpske politike, četničko vjerovanje u etničku čistoću, što je bila srž srpskog ultranacionalizma mnogo prije 20. stoljeća. U vrijeme rata četnici u Srbiji Židove su ili ubijali ili izručivali Njemcima za novčanu nagradu.

Učinkovita srpska propaganda

Izvanredno nadarena srpska propaganda uvjerila je svijet da su Srbi branili Židove pred nacistima. Ta su vjerovanja potpuno suprotna stvarnosti koja postaje jasna u knjizi Philipa J. Cohena Serbia’s Secret War u kojoj piše: "Srbi su bili antisemiti davno prije pojave nacista, a onda su dijelom upotrijebili naciste, a dijelom bili opčinjeni njima zbog zajedničkih ideologija – njemačkog nacionalsocijalizma i velikosrpskog ekspanzionizma".

I u knjizi "From Fairy Tale to Holocaust' Ljubice Štefan, dobitnice izraelskoga priznanja 'Pravednik među narodima', prokazane su laži srpske političke propagande koja je uvjerila srpsku javnost ali dijelom i svijet da su srpske kvislinške vlade početkom 2. svjetskog rata spašavale Židove. Već 1935. godine srpski fašist Dimitrije Ljotić započeo je suradnju s nacistima, a istaknuti episkopi Srpske pravoslavne crkve također su podržavali progon Židova, a ni niže pravoslavno svećenstvo nije zaostajalo za njime. Sveti arhijerejski sinod i metropolit Josif obećali su Milanu Nediću punu potporu Srpske pravoslavne crkve, a poslije toga, Židovima je oduzeta i zadnja slamka spasa kada je 30. siječnja 1942. metropolit Josif službeno zabranio prijelaz Židova na srpsko pravoslavlje.

Zadivljenost čistoćom rase i Hitlerom

Zaluđenost svećenstva antisemitizmom i Hitlerom najbolje se može primijetiti u publikacijama poznatog episkopa Kraljeva, Nikolaja Velimirovića. "(Europa) je danas glavno bojište Židova i oca židovskog, đavola,  protiv oca Nebeskog i protiv Sina Njegova Jedinog… Židovi hoće i žele… prvo da se izjednače zakonski sa hrišćanstvom, i treba stati im petom za vrat…“. Zatim nabraja što su sve Židovi učinili. "I to sve u nameri da Hrista ponize, da Hrista ponište… O tome treba da mislite braćo Srbi, i u vezi s tim da ispravljate svoj put pre svojih misli, želja i dela", pisao je episkop Velimirović. 

Velimirović o Hitleru u knjizi 'Nacionalizam sv. Save' iz 1935. piše "Poštovanje prema sadašnjem njemačkom vođi, koji je bio jednostavan obrtnik i čovjek iz naroda, shvatio je da je nacionalizam bez vjere anomalija, hladan i nesiguran mehanizam. I tako, u 20. stoljeću, došao je do ideje o svetom Savi, a kao laik preuzeo je među svojim narodom najvažnije djelo koje pristaje svecu, geniju i junaku, a za nas taj posao ostvaruje sv. Sava, prvi među svetima, prva među genijima i prva među herojima u našoj povijesti, savršeno je postigao, postigao je bez borbe i bez krvi, a on to nije postigao jučer ili dan prije nego prije 700 godina". Opet je 1939. po obljetnici bitke na Kosovu, Srbe nazvao božjom djecom, predstavnicima arijske rase kojima je sudbina predala čast biti vođama europskih naroda. Svoj entuzijazam arijevskom čistoćom i Hitlerom objasnio je izjavom za njemačke novine "Völkischer Beobachter" kako Hitler jedini vodi borbu za dobrobit čovječanstva i kako zaslužuje poštovanje svih nacija. 

Prorok i novi sv. Sava

Velik broj Srba Velimirovića je proglasilo 'istinskim prorokom' i doživljavaju ga kao najutjecajnijeg crkvenog vođu nakon svetoga Save. Za većinu Srba vladika je i danas heroj i mučenik zbog njegovog boravka u logoru Dachau. Međutim, Velimirovićevi spisi iz Dachaua i dalje pokazuju njegov prijezir prema Židovima. U 'Spisima' hvali Protokole sionskih mudraca jer su prepoznali prave neprijatelje Srba. Da nije mučen u koncentracijskom logoru vidljivo je iz toga što su ga nacisti tamo držali nešto više od dva mjeseca kao 'Ehrenhaftlinga' (počasnog zatočenika). Živio je u "posebnom odjelu s privatnim odajama, jeo istu hranu kao i njemački časnici te izlazio u grad pod njemačkom pratnjom". Medicinski je bio zbrinut. Nakon što je pušten iz logora na Ljotićevu intervenciju smješten je u turističko odmaralište, a potom u hotel u Beč.

Spas u Americi 

Poslije rata nije se vratio u Jugoslaviju nego je otišao u Sjedinjene Države gdje se u  jednom intervjuu pohvalio kako je bio idejni i vjerski vođa  ultradesne kolaboracionističke vojne organizacije ZBOR pod vodstvom Dimitra Ljotića, čovjeka koji je podržavao antisemitsku politiku i koji je sudjelovao u istrjebljenju Židova i Roma u Srbiji. Velimirović je govorio i na Ljotićevom sprovodu 1945. na kojem je rekao kako je "Ljotić ideal srpskog nacionalizma". 

Umro je 18. ožujka 1956. u Ruskom pravoslavnom samostanu Sv. Tikon u mjestu South Canaan Township u Pennsylvaniji. Pokopan je u samostanu sv. Save u Libertyvillu, Illinoisu. Kosti su mu prenesene u svibnju 1991. u Lelić pokraj Valjeva. 2003. godine Srpska pravoslavna crkva ga je proglasila za sveca i od tada ga slavi kao svetog Nikolaja Žičkog.