DVOSTRUKI KRITERIJI Leftardi ne praštaju osudu komunizma i licemjerje tzv. liberalnog civilnog društva

Razne 'demokratske snage' izrazile su 'snažno nezadovoljstvo' albumom 'Jedan na jedan, tim neobičnim iskorakom na glazbenom planu, javile su se i tajnovite Antife. Čine ih borci za 'ljudska prava' koji su iz manje - više istih subudruga, podudruga, kvaziudruga… prešli u tu krovnu, kao da postoje nekakve razlike među njima. Te su skupno najnoviji uradak Nenada Šimuna (Targeta) i Srđana Ćuka (Generala Wooa) živopisno nazvali 'fašizmom i uvredom zdravom razumu'. Što govori da ih je stvar doista taknula. Ne bi čudilo da i oporba, na visokoj političkoj razini, zatraži hitnu saborsku raspravu o 'Tram elevenu' i ovoj nevjerojatnoj situaciji, dovraga, kada su mogli o Saši Lekoviću i šaraf atentatu na negdašnjem auto putu 'bratstva i jedinstva', onda mogu i o ovoj ludoj priči.

Histerija 'Jedan na jedan'

Lijevi blok u kompletu, dakle Srbobran koji se iz nepoznatih razloga još uvijek zove Novosti, zatim Bojan Mušćet, Hrvoje Horvat, Zoran Stajčić, te pitaj Boga tko sve ne, skupno uglavnom novokomponirani laboratorij 'hrvatske demokratske svijesti', potresen je u temelju.

Promptno je nakon objave 'Jedan na jedan' u znak protesta iz Menarta demisioniralo nekoliko njihovih standardno dosadnih izvođača, koji su faktorima poslali poruku gorkog prijekora, da se ta nekada ugledna kuća pretvara u nešto dirigirano, loše i mračno, što nikada nisu bili. Nakon čega je Menart raskinuo suradnju s 'Tram 11', povukao 'Jedinicu' iz klasične, fizičke prodaje, te vratio natrag sinove razmetne.

U naciji, koja trideset godina živi u teškoj demokraciji, poruke koje su poslane od strane čudnovatog 'Trama 11' nesumnjivo su izazvale šok i nevjericu. Nije ih bilo od stoljeća sedmog, dva su se puta raspadali, zadnji put 2003. godine, a prije nekoliko godina, nakon što su se opet sastavili i izronili, nešto su otpjevali na zagrebačkoj underground sceni te se opet raspali i zaronili. Sve do prije nekoliko tjedana. Žestoka brijačina bila je sinonim za njihove koncerte devedesetih, studijski albumi 'Čovječe ne ljuti se', 'Vrućina gradskog asfalta' te 'Tajna crne kutije' obarali su sve ljestvice slušanosti na 'stojedinici' i drugim ondašnjim krugovalnicama.

Tram 11 kao kamen razdora

I nakon što su opet postali to što su postali, baš kao i devedesetih, ponovno su postali nepremostiv kamen razdora između starog i novog, reakcionarnog i naprednog. Dvadeset godina, cijelu povijest jedne mlade, ustreptale demokracije, iako ih nije bilo, neprestano su se motali po radio postajama u raznim formama, prednjeplanskim ili pozadinskim, brbljajućim ili namigujućim. Ljudi nisu imali vremena nikada na njih se naviknuti, a sada kada su se napokon vratili, na njima se, kako se čini, testira razina slobode hrvatskoga demokratskog izražavanja. Tamo gdje nema 'Tram 11' tu cvjetaju tisuće cvjetova, tamo gdje su oni, tamo je mrak i tamo ništa i ne može cvjetati.

Nije jednostavno razvijati glazbene ambicije s takvom hipotekom na grbači, no analitičar bi mogao zaključiti da je kod 'Tramovaca' doživljajna hladnokrvnost prema napadima potpuno ravnopravna njihovoj opičenosti. Bilo dobro ili loše, imalo smisla ili ne, svidjelo se to nekome ili ne, njih boli 'kita' za mišljenja, oni melju po svome, a oni koji nisu sretni mogu mirno PŠK, i pritom 'do mile volje zadovoljavaju sve svoje demokratske standarde'. Nema nikakve sumnje, povratak 'Tramovaca' dobio je gotovo mističnu dimenziju, nakon čega se zebnja pojavila u demokratskim srcima.

Negativne recenzije Menartu

Menart, inače, već dvadesetak godina distribuira uratke iz svijeta glazbe, filma i igračaka. No, situacija oko povlačenja albuma 'Jedan na jedan' se ne smiruje, podržavatelji generala Wooa i Targeta zasuli su ih negativnim recenzijama na Googleu. Imperija je, dakle, uzvratila udarac. Na Googleu trenutno imaju na stotine recenzija i ocjenu oko 1,2, a mnoštvo ocjena i recenzija stiglo je unutar posljednjih nekoliko dana, odnosno nakon što su raskinuli ugovor s reperima. 'Zakucaj ih i ti na dno', pozivaju fanovi na službenim profilima 'Trama 11' uz link na Google profil diskografske kuće. Ipak, ima i onih koji su stali u obranu Menarta, 'obraz nema cijenu. Svaka čast', napisao je jedan korisnik Googlea.

Album godine

Čini se kako su 'Tramovci' više ujedinili desnicu nego svi Mostovi, svi Suverenisti i svi Domovinski pokreti zajedno. Oni doduše u svojim pjesmama doista jesu ponegdje militantni, poput recimo afroameričkih repera, brutalni su, prosti i direktni, ali definitivno nisu politički nekorektni, glazbeno su artikulirani, te su složili jedan od albuma godine već na njezinu početku. Kritičari im spočitavaju kako 'izjednačavaju fašiste, naciste i komuniste' kao da je to grijeh, kao nešto čudno i neobično. Posve isto je u svojoj zadnjoj rezoluciji učinilo i Vijeće Europe, koje je, bez sumnje, u istu ravan stavilo sve totalitarne režime, i nacizam, fašizam i komunizam.

Leftardi u kulturi i dr.

Nadalje, zbog čega se, koji je razlog, u Hrvatskoj ne bi moglo problematizirati, što 'Tramovci' i čine, 'dugine boje', 'ćirilicu', 'orjunaše', 'jugonostalgičare', 'leftarde u kulturi', 'duboku državu koja smrdi na boljševike' i 'brnjice na poltronima'. Tko s takvim stavovima ima ili može imati problema? Zbog čega se jedan moćan album, koji sam s guštom više puta preslušao, odbija nazvati pravim imenom? Umjesto toga, leftardi ga krste dosljednim soundtrackom hrvatskog neofašizma, što je glupost i čista besmislica.

PŠK

Među stihovima pjesama 'PŠK', odnosno 'Puši kurac', 'Tko nam je ukrao sjaj' i 'Upad u klub' su i 'Tobožnji pacifisti u biti su antikristi', 'Na čelu ti petokraka, u oku dugine boje/ u kol'ko si udruga što milijardu kuna broje/ Puši kurac malo Titu malo Castru/ k'o Danka partizanka provaljuješ na terasu' (aluzija na izvještavanje novinarke Danke Derifaj o spornoj Thompsonovoj imovini, 'Svi ste tu zbog novca/ kao mit iz Jasenovca, Balaševići nema vam države ni na igrici/ pušite kurac za ćirilicu na Ilici', 'Kad treba glasovati, busom dođu teroristi', 'Kukavice šute, četnici su u gradu/ ista govna samo su obrijali bradu', 'Hejteri šahovnice (...) pucajte si u sljepoočnice', 'Abortirane ideje bore se za abortuse', 'K'o Plenki i Njonjo, svi ste topla braća', 'Dezerteri vode državu', 'U zrcalu mi maskirne boje super stoje', 'Ja sam braniteljski portal/ Ti si kurva s Faktografa (...) Jebo ti fejs mater/ ovdje blokiramo šakama'.

Vulgaran i neprimjeren izričaj

Bez sumnje, radi se o krajnje vulgarnom, ružnom, neciviliziranom i neprimjerenom izričaju. Ali, kad je to i gdje rap bio pristojan i kulturan? Je li itko od kritičara ikada poslušao neki rap američkih crnaca iz predgrađa, prema njima 'Tram 11' djeluje kao čista kamilica, kao blaga topla vodica.

Još jednom, u pjesmama se radi o neprimjerenom i neprihvatljivom izričaju, ali nikako o nekakvoj homofobiji ili mizoginiji, šovinizmu ili nekakvoj jugo ili srbofobiji, što im neki hoće prišiti. Toga nema nigdje! Autori, međutim, snažno upiru u antikomunizam, to je definitivno točno, te također prstom upiru i na određene medije, te na tzv. liberalno civilno društvo. Podržavaju korona skepticizam, prozivaju 'izdajnike', ali nikada i nigdje ne prizivaju militarizam i nasilje, naročito nema, kako neki navode, brutalnog seksizma. Prije bi se moglo kazati kako je album, ništa drugo, nego obična kronika sadašnjosti.

Urbani pop žanr

Onda se, slijedom svega, postavlja logično pitanje 'zbog čega je album opasan, zbog čega se na Generala i Targeta podigla i kuka i motika'. Odgovor je krajnje jednostavan. Opasan je jer se radi o urbanom pop -žanru, koji je privlačan mladima. Što Antife ne toleriraju i što smatraju nultom točkom. S Thompsonom su se, smatraju, već obračunali, on je ionako uokviren kao 'retrogradan', 'zaostao', 'seljačina', 'kamenjar' i 'ognjištar' kojem redom zabranjuju koncerte i poprilično je uzdrman (kvazi) aferama, čime njegova kruna gubi sjaj, a on stvarni utjecaj.

Pjesnici asfalta

'Tram 11' su, dakle, pjesnici asfalta, urbani pjesnici ulice, udaraju snažno, kao da se ispovijedaju. Otvaraju prostor(e) koji je službena politika zatvorila, a koji narod u polumraku traži. Pokušavaju u stvarnosti pronaći izbrisanu ljudskost, empatiju, priče pokušavaju kanalizirati prema 'trobojnici' i prema 'narodu' kao posve definiranom pojmu. Govore o vlasti koju je narod izabrao, ali koja ne radi u interesu naroda. Kao da je to nešto čudno i neobično. Govore o tzv. civilnom društvu, koji je potajno u sprezi s vlašću, a nisu, što bi trebali biti, korektor te iste vlasti. I opet, kao da je to nešto čudno i nešto novog, pa i ptice znaju kako aktualna vlast godišnje kešira oko 1,7 milijardi kuna razno raznim sastavnicama tog tzv. civilnog društva. Čemu onda snebivanje i čuđenje nad stihovima?

Kritičari su, čini se, argumentaciju zamijenili s diskreditacijom. Jer inače ne bi pisali kako 'za Targeta i Wooa najsnažniji način nije argumentacija nego diskreditacija, spol, rodna orijentacija i dakako psovke, nešto poput 'našminkan si kao neki gay s Eurosonga, loša ti je droga, makni se sa svoga, izgledaš jadno kao leftardski prosvjed GONG-a'. Pitanje je opet isto, što je tu čudno, što je netočno i što nije u skladu s hrvatskom zbiljom?

Đorđe Balašević

Zbog čega ne priznati kako 'Tram 11' nudi, ništa drugo, nego samo malo drukčije stavove. Kada je riječ o modernoj umjetnosti, zar nije ispravno upozoriti da je Đorđe Balašević veliki pjesnik, pjevač i veliki umjetnik prije svega zbog svojih pjesama i stihova. A ne zbog - ćirilice. Pa toga bi se i Đorđe sramio. Ako 'Tramovci' pjevaju 'Balaševići, nema vam države ni na igrici, pušite kurac za ćirilicu na Ilici', to nema nikakve veze s Balaševićem, pogotovo ne s Balaševićem kao Srbinom, nego s mentalnim jugosima i notornim boljševicima i apologetima bivšeg propalog sustava, koji su Balaševića pokušali kanalizirati tamo gdje on za života baš nikada nije htio biti. Time je, ako ćemo ispravno, General Woo zapravo zapalio svijeću 'panonskom mornaru', ali ne na način kako bi to željele kojekakve Antife i slične lijeve 'nakupine svega i svačega'.

Jasenovac kao mit

Zar za svakog normalnog čovjeka Jasenovac nije mit? Ako nije, zbog čega se onda taj tzv. konclogor iz WW2 ne ogradi, raskopa, dugmad na vojnički šinjelima i bluzama nije istrunula. Pa da vidimo tko zapravo leži dolje. Danas, modernom forenzikom terena i dokumentacije, u kombinaciji sa stotinama objektivnih svjedočenja, može se poprilično točno utvrditi o čemu se zapravo radilo. Zašto ne osnovati komisiju sastavljenu od Hrvata, Srba, Židova, Roma, svjetskog židovskog kongresa i bilo koga tko je zainteresiran, te krenuti u iskapanje terena, kako bi ta priča konačno mogla zatvoriti i arhivirati, kao što su to uradili svi civilizirani narodi već odavno, pa makar dolje bilo i 1,7 ili 17,7 milijuna likvidiranih.

Danka partizanka

'Tram 11' nisu populisti. Da jesu, ne bi ovako pjevali. Oni se ne znaju dodvoravati. Njihov krimen proporcionalan je krimenu ognjištara iz Čavoglava, koji, je li, terorizira stanare susjedne zgrade time što je bez građevinske dozvole na njihovom krovu napravio travnjak i bazen. Ta situacija se odvijala ljetos, a struka, umjesto da osudi bezobraznu i neprofesionalnu novinarku Danku Derifaj, dodjeljuje joj brojne stručne nagrade, između ostalih i Nagradu Vesna Kesić za, pazite sad, za hrabro, otvoreno i kritičko novinarstvo, nemilosrdno prema moćnicima i nasilnicima bilo koje vrste'. Zar onda ona s pravom nije 'Danka partizanka koja provaljuje na terasu'.

PŠK 2

I na kraju. Kada smo već na polju govore mržnje, kako je, recimo, moguće da kada Frljić u predstavi iz vagine vadi hrvatsku zastavu, krunicu, križ, kako je moguće da se to karakterizira kao umjetnička sloboda, a ne kao elementarno vrijeđanje katoličkih vjernika? Ili, je li umjetnička sloboda ili sloboda govora pisati kako 'nam jebe Vukovar', ili kad drugi profesor i umjetnik kaže da sere na Bleiburg, je li i to onda umjetnost ili sloboda govora. Koliko su puta Novosti vrijeđale, a u isto vrijeme su bivale enormno donirane novcem hrvatske sirotinje, sjećamo li se naslovnica, dakle umjetnosti, klanja izvjesnog političara, pjevača, likovanja nad požarima u Dalmaciji, ismijavanje nad dvojicom poginulih pilota HRZ-a? Je li sve to bila umjetnost i satira, a sve ono o čemu pjevaju General i Tagret mržnja, populizam, ksenofobija? Za one za koje jest, neka PŠK!