Dvije godine od izlaska iz balkanske krčme premalo za značajnije pomake

Slično  je bilo kod starih Rimljana u vrijeme blagdana Rođenja nepobjedivoga sunca kada su priređivane poslovične pijanke i bakanalije u kojima se birao kralj cugera (rex bibendi). Ni stari Grci nisu bili ništa bolji sa svojim raskalašenim terevenkama, priređivanim u čast Dioniza, boga vina, iz kojih se rodila grčka tragedija, kako je lijepo objasnio Nietzsche. U ovo ljetno doba stječe se dojam da u području koje je zadobilo epohalni naziv Antemurale Christianitatis raste broj vjernih Bakhovih menada, srazmjerno povećanju nezaposlenosti. U naviještanju vesele vijesti nove religije hedonizma vita brevis, voluptas longa svakako prednjački hvarski kultni diskač “Carpe diem” koji svaki dan nudi nova iznenađenja, pogubna za vaš novčanik. Otmjeni rimski pjesnik Horacije vjerojatno se okreće u grobu zbog uzurpacije njegove divne metafore “uberi dan” (carpe diem), poput cvijeta, ne misli na budućnost, na vječnost još manje. Zlobnici će reći da je u povijesti bilo i gorih recepcija od ove na hvarskoj sunčanoj obali. Sjetimo se samo vremena kuge tijekom Renesanse, Tristogodišnjega rata u Europi i razdoblja baroka kada je poetizirana svijest o vlastitoj smrtnosti zahtjevom za radikalizacijom užitka. Barokni Bog posebno je milostiv prema grešnosti ljudskoga bića. Od Shakespeare do Fontanea poezija je prepuna obraćanja mladima osobama, posebice djevojkama, da vrijeme provedu uživajući u ljepoti dok traje.

Razumljivo je da početkom ljeta još nitko ne pomišlja na neminovni proces triježnjenja koji dolazi nakon nepromišljenih opuštanja u znaku plakata “Wasted & Tanned”. Složeni dijalektički proces koji se odvija između statusa privremeno ostvarene čežnje i ponovnoga povratka u krutu stvarnost prepoznatljiv je u svim segmentima privatnog i društvenoga života. Sjetimo se samo kolektivnog delirijskog ushićenja u bankrotiranoj Grčkoj nakon pobjede radikalne ljevice na referendumu o mjerama štednje. Neozbiljni manipulator Alexis Tsipras, koji je često  boravio u Hrvatskoj o trošku hrvatskih poreznih obveznika sudjelujući na epohalnim zagrebačkim danima subverzivnih performansa, nakon burne proslave referendumske pobjede, odlučio se krenuti na pokajnički let za bruxellesku Canossu te poslušno ispuniti sve zahtjeve europskih vjerovnika. Vrijeme populističke demagogije “carpe diem” po kojem će radišni Nijemci platiti mediteranske terevenke očito vrijedi samo tijekom predizborne kampanje.

U medijima čitam da je bivša ministrica kulture Andrea Zlatar-Violić pala s balkona svoje vile u Trstenom u blizini Dubrovnika, pretrpjevši težak prijelom lijeve natkoljenice. Ugledna profesorica komparatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu navodno je pala s balkona u gluho doba noći dok je ispijala kavicu i vjerojatno razmišljala o neprolaznosti umjetničkoga djela u svijetu političke kontingencije. Bivšoj ministrici kulture želimo brz oporavak i što skoriji povratak starim navikama.

Jedan moj prijatelj, koji je tri puta bio izbacivan iz komunističke partije, a danas  uzorni član HDZ-a, pričao mi je ovih dana uz kavicu kako je na predizbornom skupu njegove stranke u Vrgorcu slušao, između ostalih, i govor jednog uglednog PR-ovca. Dotični stručnjak za komunikacije, koji dolazi iz susjedne Hercegovine, očito opijen masom nazočnih slušatelja, nahvalio se u svom predizbornom govoru kako “predaje na šest različitih sveučilišta”. Od Vardara pa do Triglava. Kao većinu hercegovačkih eksperata za PR i njega prati stigma globalnog plagiranja. No, političko načelo “carpe diem” jače je od akademskog etosa, posebno kad je na djelu suspektna koalicija politike i “struke”.

Prije dolaska u hvarski Carpe diem Zoran Milanović je odlučio napisati pismo Michelu Platiniju. Dodvornički moli šefa UEFA-e da u godini parlamentarnih izbora bude milostiv prema građanima Republike Hrvatske. Bila bi enormna šteta uskratiti im pravo na nogometni motrilački užitak “carpe diem” u kojemu sudjeluje i njihova “repka”. Fućka se Milanoviću za nogomet, ali drago mu je kada u medijima može pročitati “Zoki je pisao Platiniju: Hrvati žive i dišu sa svojom 'repkom'”. Zoki Kratkooki očito zaboravio da će u civiliziranom svijetu dopis poput njegovog samo potvrditi sumnju o sprezi politike i sporta. Dvije godine od izlaska iz balkanske krčme očito su prekratko razdoblje za značajnije pomake u civilizacijskom pogledu.