Đurđević je bila protiv izručenja Mustača i Perkovića. Podsjetite se za što su osuđeni i kakvu nam je bukvicu očitao njemački sudac

"Sudsko vijeće Visokog zemaljskog suda nada se da će presuda Perkoviću i Mustaču pokrenuti proces sučeljavanja s prošlošću u Hrvatskoj i zemljama nastalima nakon raspada Jugoslavije", rekao je sudac Manfred Dauster obrazlažući presudu.

"Do ovog procesa je pred ovim sudom došlo samo zato jer se to prije toga nije dogodilo u Hrvatskoj. Mi ovdje ne postavljamo pitanje zašto je to bilo tako... Nadamo se da će u zemljama koje su nastale nakon raspada Jugoslavije doći do znanstvenog sučeljavanja s ovim povijesnim razdobljem. Koliko je to polje tamo neistraženo dovoljno govori činjenica da smo morali kao vještake pozvati jednog danskog i jednog njemačkog povjesničara... Budući naraštaji će donijeti svoj sud o tome zašto se proces suočavanja s tom stranom povijesti još nije dogodio", rekao je tada Dauster i očitao bukvicu hrvatskoj politici, hrvatskom pravosuđu, ali i mnogima koji glorificiraju bivši režim.

Njemački sud je obrazložio presudu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču činjenicom da su obojica u vrijeme ubojstva obnašali važne funkcije unutar hrvatske Službe državne sigurnosti (SDS) koja je inicirala i provela likvidaciju Stjepana Đurekovića. 

Zdravko Mustač je krajem 1982. ili početkom 1983. ovlastio Perkovića da započne s pripremama za likvidaciju Stjepana Đurekovića, objasnio je Dauster. On je time opovrgnuo  tvrdnje obrane da je za likvidaciju Đurekovića bila zadužena savezna razina SDS-a.

"Motiv za uklanjanje Đurekovića utemljen je njegovim neprijateljskim djelovanjem i upletenosti u malverzacije u INA-i. Smatralo se da bi eliminacijom Đurekovića bio uklonjen i problem s INA-om koji je zbog istraga o pronevjerama u visini od nekoliko milijuna dolara postao veliki teret za republičko vodstvo", rekao je Dauster.

Neki su išli tako daleko pa su rekli da je to zapravo bila presuda komunističkoj Jugoslaviji. 

Đureković je smaknut pištoljem te udarcima sjekirom 1983. u Wolfratshausenu, mjestu nedaleko od Münchena. Ubijen je u garaži drugog hrvatskog emigranta Krunoslava Pratesa, koji je uređivao iseljenički tisak i informirao UDBA-u. Prates je 2008. osuđen na istom sudu, što je i bio okidač za izručenjem Perkovića i Mustača. 

Sud u Münchenu utvrdio je da je Prates Perkoviću predao ključeve garaže koju je Đureković koristio kao tiskaru. Perković je tada, kako se obrazlaže u presudi iz 2008. kojom je Prates osuđen na doživotni zatvor zbog sudioništva u ubojstvu, te ključeve predao nepoznatim osobama koje su Đurekovića 28. lipnja 1983. dočekale i ubile. 

Trakavica oko izbora predsjednika Vrhovnog suda

Ovaj slučaj opet se 'aktivirao' posljednjih dana u priči oko izbora predsjednika Vrhovnog suda. Pravosuđe je rak rana hrvatskog društva, a sve je posljednjih dana potencirao i pravomoćni osuđenik Zdravko Mamić koji je sasuo paljbu po sucima Županijskog suda u Osijeku koji su ga osudili, ali i predsjedniku Vrhovnog suda Đuri Sessi. 

Upravo je pozicija predsjednika Vrhovnog suda ona koju predsjednik RH Zoran Milanović želi mijenjati. On se odlučio na političku borbu, neki bi rekli i kaos, umjesto dogovora. Podsjetimo, Ustav kaže da predsjednika Vrhovnog suda bira Sabor na prijedlog predsjednika Republike. Međutim, izmjenama Zakona o sudovima 2018. u proceduru je ubačen javni poziv na koji se prijavljuju kandidati, a predsjednik bira između njih. Milanovića zakon ne zanima, on se poziva na Ustav gdje se javni poziv ne spominje i predlaže Zlatu Đurđević, predstojnica Katedre za kaznenoprocesno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu. Prof. Đurđević bila je rezervna hrvatska kandidatkinja za sutkinju Europskog suda za ljudska prava, uz troje glavnih kandidata, sutkinju Ustavnog suda Lovorku Kušan, suca Vrhovnog suda Marina Mrčelu i predstojnika Katedre za kazneno pravo PF u Zagrebu Davora Derenčinovića.

Budući naraštaji će donijeti sud o tome zašto se proces suočavanja s tom stranom povijesti još nije dogodioManfred Dausterpredsjednik Sudskog vijeća 

I dok jedni tvrde da je Đurđević 'neokaljana hrvatskim pravosuđem', drugi su podsjetili da se protivila izručenju Perkovića i Mustača Njemačkoj. Naime, problematizirala je odluku Vrhovnog suda o izručenju s tvrdnjama da je protivna Ustavu. Kao objašnjenje su tada neki nudili da im trebaju suditi hrvatski sudovi, a danas se čuju tvrdnje, pa i od samog Milanovića, da nijedna ozbiljna država ne bi dopustila da joj obavještajcima sudi druga država. 

Đurđević se protivila i 'lex Perkoviću'

Međutim, riječi suca Daustera jednostavno bacaju drugo svjetlo na tzv. 'lex Perković', odnosno promjene Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije napravljenima 2013. godine, kojima je odlučeno da će Hrvatska izručivati samo osobe optužene za zločine počinjene na području drugih članica EU poslije 7. kolovoza 2002. godine.

Stoga čudi kako se Đurđević ipak protivila lex Perkoviću.

Nakon odluke Ustavnog suda koja nije išla na ruku predsjedniku, Milanović će dobiti novi javni poziv na koji će se javiti Đurđević, a HDZ je najavio da je neće podržati jer je, kako tvrde, sudjelovala u protuzakonitoj proceduri. Što se tiče dvojca Mustač-Perković, Županijski sud u Velikoj Gorici izrekao je Mustaču preinačenu kaznu od 40 godina, a zagrebački Županijski sud je za Perkovića njemačku kaznu preveo u 30-godišnju. Obojica kaznu služe u Hrvatskoj.