otvorio dušu

Dujmović: Vijeće za prošlost komisija je za ništa, rješenja se već naziru!

Autor

Direktno.hr

Tihomir Dujmović u kolumni za Slobodnu Dalmaciju komentirao je sastav Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Prenosimo dio kolumne. 

11.03.2017. u 08:14
Ispiši članak

Kome je palo na pamet formirati iznimno osjetljivo, jedva općeprihvaćeno i neopisivno delikatno, povjerenstvo za suočavanje s prošlošću bez i jedne jedine žrtve „nedemokratskih sustava“, bez i jednog svjedoka totalitarnog vremena koji je to osjetio na svojoj koži, koji dakle neposredno može svjedočiti o temi, bez dakle i jednog člana Hrvatskog društva političkih zatvorenika, bez bilo koga čak i iz dijaspore, a politička dijaspora je i nastala kao izraz političkog progona i bilo je politički u najmanju ruku pristojno nekoga uzeti iz dijaspore?

Kome je palo na pamet formirati jedno tako važno tijelo bez eminentnih povjesničara poput dr.Ive Banca ili dr.Josipa Jurčevića koji su cijeli život posvetili borbi protiv nedemokratskog sustava i napisali o tome tone i tone stranica?

Kome je palo na pamet formirati takvo povjerenstvo bez predstavnika Crkve, jer tamo jest dr.Željko Tanjić, ali je njegova pozicija jednako akademska, koliko i crkvena, pa je pitanje dobrog ukusa nakon 667 ubijenih svećenika, stotina srušenih crkava i kompletno oduzete imovine istoj toj Katoličkoj crkvi od strane komunističke vlasti, bilo pozvati i nekog da tako kažem, klasičnog predstavnika crkve, pada mi na pamet fenomenalni intelektualac i povjesničar s rimske Gregoriane, uistinu velebni Stjepan Krasić. On po ovim kriterijima nema što reći na ovu temu?!

Kako je moguće da u tom tijelu nije bilo mjesta za dr. Zlatka Hasanbegovića i Brunu Esih, ali je bilo mjesta za Tomislava Cipeka? Kako je moguće da tamo nije bilo mjesta za Ivana Zvonimira Čička, za Dražena Budišu ili Zdravka Tomca? Nema odgovora!

Molim, ne treba ga više niti biti, jedna sjajna šansa je prokockana, naime ovo povjerenstvo što god odlučilo, nema autoriteta nametnuti bilo kakva rješenja, a konačna rješenja se zapravo već i naziru.

Predsjednik Vijeća je poznati akademik Zvonko Kusić i ta odluka jasno govori da se radi o političkom tijelu koje treba dati alibi za zaključke koji su već pripremljeni.

Naime, Kusić je onkolog, a jedan Ivo Banac je svjetski priznati povjesničar koji se cijeli život bavi upravo temom suočavanja s prošlošću. Pa ipak Banac nije pozvan čak niti kao član tog povjerenstva. Dok je jedan Hrvoje Klasić bio pozvan, samo je to odbio! Pozvati Klasića, a ne pozvati Banca?!

Čovjek kojem je lustracija odiozna, teško da je idealan kadar za „suočavanje s prošlošću“ s obzirom na to da su sve bivše komunističke zemlje osim Slovenije provele – lustraciju. Kako su ljudi koji su formirali ovo tijelo zamislili da će ono obaviti suočavanje s prošlošću kada je u to časno društvo pozvan hrvatski veleposlanik u Francuskoj koji dan danas drži Titovu bistu u veleposlanstvu, a vrata su u to društvo čvrsto zaključana za Banca i Jurčevića?

Sada kada vidimo ovakav sastav povjerenstva u kojem ima sjajnih, časnih ljudi od imena i ugleda, ali se očito pomno vodilo računa da najveći dio njih ne iskače izvan zadane matrice, danas već možemo vidjeti u kojem smjeru će cijeli posao biti navođen.

A po svemu sudeći to će se na kraju reći i to bi mogla biti i intencija cijele operacije: da, radi se o dva nedemokratska režima koja jasno osuđujemo, ali s obzirom na to da „uvažavamo razlike između pojedinih oblika nedemokratskih režima“ premda je komunistički sustav zločinački, mi ne predviđamo identične mjere za distanciranje od ta dva monstruma. Zabrane za jedne će ostati, a tiho pothranjivanje starih mitova će se nastaviti čuvanjem od sankcioniranja svih komunističkih simbola. Uostalom, kako je moguće suočavanje s prošlošću dok istovremeno Ured za istraživanje žrtava komunizma „ne radi“ baš kao što nije radio za Freda Matića?

Po kojem kriteriju u tom povjerenstvu ima mjesta za Antuna Vujića, nepatvorenog ideologa jedne stranke, ali nema mjesta za dr.Andriju Hebranga i „kao Hebranga“ i kao osnivača ureda za istraživanje žrtava komunizma? Pa on o tim temama već i kao svjedok zna više od niza članova ovog povjerenstva! I na osobnoj i na stručnoj i na političkoj, pa ako hoćete i na istraživačkoj razini. Ali, ne, mjesta za mladog, perspektivnog, uistinu sjajnog profesora Vanju Ivana Savića koji međutim nema deset posto znanja jednog Banca, Hebranga ili Jurčevića, kako vidimo ima, a ovu trojicu nitko nije niti na kavu pozvao. Koji su to kriteriji?

Zbog čega bi jedan dio naroda imao pravo na pijetet s obzirom na stradavanja od jednoga totalitarnog režima, a drugi nemaju pravo na pijetet? U prijevodu, zašto može postojati trg žrtava fašizma, ali ne i trg žrtava komunizma, a u antifašističkoj, ali i antikomunističkoj hrvatskoj državi živimo već četvrt stoljeća? Odgovor na to pitanje vraća nas problemu koji očito ne želimo imenovati: mi smo se suočili s prošlošću NDH i osudili je, ali mi se uporno ne suočavamo s komunističkom prošlošću jer to kako precizno kategorizira Banac „onemogućavaju oni koji su bili dio upravnog ili represivnog aparata bivše države ili su u tom sustavu bili na razne načine privilegirani, a takvih ima lijep broj“. No, povijesni problem je u tome što samo u Sloveniji leži 140.000 Hrvata čije se nasljednike danas ponižava afirmacijom simbola Titova režima. I baš zato jer je ta tema tako silno delikatna, trebalo je u ovo povjerenstvo okupiti najeminentnije stručnjake koji imaju težinu koja će biti kapitalna u trenutku kad se pojave pred javnošću s budućim zajedničkim tekstom, piše Dujmović za Slobodnu Dalmaciju.

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.