Drago Križan, pripadnik vukovarske vojne policije mučki ubijen na Ovčari; jedina želja njegove majke je pokopati barem jednu njegovu kost dok je živa...

Kada su se daleke 1956. godine Kata rođena Ivanković i Jozo Križan vjenčali, Kata je već iz prethodnog rata nosila teško obiteljsko breme. Katin otac prošao je Križni put, jedan brat je ubijen, a drugi ranjen, no kako je ispričala, nikada to nije smjela spominjati, kao ni pokazivati svoju tugu i bol. Četrdeset šest godina kasnije, Kati Križan će u Domovinskom ratu biti ubijeni muž, sin i zet, sva trojica mučki i zločinački, nakon zarobljavanja.

Drago Križan rođen je 5. studenoga 1957. godine u Ljubunčiću, Livno; Bosna i Hercegovina, kao prvo od dvoje djece Kate i Joze Križana. Nije imao ni punih godinu dana kada se obitelj preselila za Vukovar gdje je odrastao, pohađao osnovnu školu, prvo u dvorcu Eltz, a potom u novoizgrađenoj Osnovnoj školi Stjepan Supanc, danas Osnovna škola Antuna Bauera.

U mladosti se aktivno bavio košarkom, bio je igrač KK Borovo i KK Vuteks, a kasnije je slobodno vrijeme rado provodio na Dunavu, ribareći. Godine 1982. oženio se Drinkom Kovačić koja im iste godine rađa kćer Davorku, a 1986. godine i sina Davora. Kao radnik na viličaru, radio je dugi niz godina u skladištu vukovarskog poduzeća Velepromet, a na tom radnom mjestu zatekla su ga i ratna zbivanja.

Nakratko, prije negoli je zajedno sa prijateljima s kojima je odrastao zauzeo položaj na obrambenoj crti na Sajmištu, pod zapovjedništvom Petra Kačića, razvozio je kamionom hranu po onim trgovinama koje su još uvijek radile, a potom je opskrbljivao i skloništa. Nakon osnivanja vojne policije, na poziv zapovjednika vojne policije Alfreda Hilla, pridružuje se istoj, gdje obavlja sve vojnopolicijske i druge zadaće pred njega postavljene.

Dana 16. listopada 1991. godine, istoga dana kada je poginuo i Alfred Hill, Drago Križan je ranjen. Nakon kratkotrajnog oporavka, dobija raspored na osiguranju bolnice gdje ostaje do sloma obrane Grada.

Tijekom bitke za Vukovar, Dragina supruga i djeca nalazili su se u skloništu nedaleko od bolnice. Prije negoli su četnici i pripadnici JNA ušli u bolnicu, Drago odlazi po njih i dovodi i u bolnicu vjerujući kako će zajedno biti evakuirani. Supruga Drinka prisjetit će se kako je Dragu posljednji put vidjela ujutro, devetnaestog sudenoga 1991. godine, kada je pomagao pri iznošenju ranjenika te kako je nakon toga čula da su ga, zajedno s ostalim pomoćnim osobljem bolnice, izdvojili i odvezli autobusom u vojarnu, nakon čega mu se gubi svaki trag.

U Beogradu, tijekom suđenja za Ovčaru, Jovica Perić i Ivan Husnik koji je prezime promijenio u Atanasijević, oba optužena za zločin počinjen na Ovčari, spomenut će u svojim iskazima kako su u posljednjoj grupi zarobljenika koja je ostala u hangaru, kada su svi ostali već bili pobijeni, vidjeli i Dragu Križana. Pretpostavlja se kako su ti zarobljenici, nakon što su mučeni, zlostavljani i ubijeni, zakopani u kanal pored hangara. Njihova tijela su nakon nekog vremena iz tog kanala izvađena i premještena na drugu lokaciju. Posmrtni ostaci spomentih iz te grupe, iako se za njima intenzivno traga, još uvijek nisu pronađeni.

Dana 14. rujna 1991. godine, budući da su stanovali neposredno uz vukovarsku ''kasarnu'', Jozo i Kata Križan su zarobljeni. Prvo su odvedeni u ''kasarnu'' gdje su četiri dana bili zlostavljani, a tamo je Kata supruga vidjela i posljednji put, u prolazu, dok su ga pretučenog vodili s rukama vezanim na leđima. Nakon toga, Jozo Križan je odveden u Negoslavce na prisilni rad, a potom je ubijen i zakopan u Berku, gdje je i ekshumiran. Kao datum njegova ubojstva vodi se 9. listopad 1991. godine. Nakon identifikacije, sahranjen je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru.

Suprug Katine i Jozine kćeri Ružice, nakon zarobljavanja, kao ranjenik, ubijen je nakon pada Bogdanovaca. Nakon ekshumacije i identifikacije, sahranjen je u Zagrebu.

Kata je iz vukovarske kasarne odvedena u logor Velepromet gdje je boravila do 11. studenoga 1991., a nakon toga je deportirana u logor Begejci u Srbiji gdje je držana u zarobljeništvu mjesec dana, do 11. prosinca 1991. godine.

Kata Križan, danas teško bolesna, kroz suze je ispričala: ''Kada je Drago bio momak i odlazio na put s košarkaškim klubom, uvijek sam se brinula. Čučnula bih pored kapije i plakala i gledala za njim dokle god sam u daljini mogla vidjeti džon njegovih patika kako koračaju. Posljednji put sam ga vidjela tri mjeseca prije negoli je ubijen. Sada još samo jedno želim, da barem jednu njegovu kost mogu sahraniti dok sam živa“.

Kada je zarobljen, odveden iz bolnice i mučki ubijen, Drago Križan, sin, suprug, otac i brat, imao je trideset i četiri godine.

Drago, nismo te zaboravili.