Nakon uskraćivanja vize Sedlaru i Bujancu

Hebrang za Direktno: Kada su meni zabranili ulazak u Australiju na deset godina, znao sam da je to djelo 'pete kolone'

Autor

Andrea Latinović

Televizijskom voditelju emisije ''Bujica'', Velimiru Bujancu, kako smo već pisali, zabranjen je ulazak u Australiju gdje je trebao otputovati ovog vikenda povodom australske premijere filma ''Hrvati i Australija'' Jakova Sedlara. Bujanec je na svom Facebook profilu napisao kako je vizu dobio 26. listopada, no da mu je poništena na dan putovanja iz njemu nepoznatih razloga.

23.11.2018. u 21:39
Ispiši članak

''Ne znam je li u konkretnom slučaju riječ o 'zasluzi' cro-udbaške ili srbijanske diplomacije, no, opće je poznato da je ova druga ipak nešto sposobnija…'', napisao je Bujanec i dodao: ''U svakom slučaju, pozivam sve naše ljude u Australiji, sve Hrvatice i Hrvate da budu uz Jakova Sedlara na premijerama sjajnoga filma, kao što ću i ja biti u svome srcu - i u Bujici".

U razgovoru za Direktno, redatelj Sedlar demantirao je medijske napise o ukinuću njegove vize za Australiju te izjavio kako je zapravo riječ o birokratskoj zavrzlami. Sedlar ima vizu za Australiju koja vrijedi pet godina, kako je kazao, ali ona se nalazi u staroj putovnici koja je istekla te je zbog toga za potrebe puta uzeo i novu, važeću putovnicu, što je moguće zbunilo australske vlasti koje su sada postavile pitanje oko toga. 

Zbog toga hrvatski redatelj uistinu čeka u Los Angelesu na odgovor australskih službi i ako on bude pozitivan, Sedlar će otputovati u Melbourne još u petak navečer, kako bi stigao na prvu u nizu promocija svog filma ''Hrvati i Australija'', a koja se treba održati u petak, 23 studenog u tom gradu.  

Sedlar je rekao kako Bujanec nema nikakve veze s njegovim filmom niti je u njegovu stvaranju na bilo koji način sudjelovao. "Bujanec je odvojena priča, on je trebao biti gost hrvatskih klubova u Australiji koji su ga pozvali kao gosta u sklopu promocije mog filma", istaknuo je Sedlar za naš portal, kazavši kako su Bujanca zaustavili u Münchenu.

Kako cijeli ovaj slučaj komentira bivši ministar zdravstva, ali i bivši potpredsjednik Vlade, dr. Andrija Hebrang, kojemu je i samome nakon rata punih deset godina bila uskraćena viza za Australiju?

Moje iskustvo s australskom vizom?

''Bila je 1998. godina kada je završio rat s mirnom reintegracijom Podunavlja. Vratio sam se svojoj profesiji i kao redoviti profesor  na Medicinskom fakultetu u Zagrebu dobio sam poziv za jedan stručni skup u Australiji. Već sam i ranije tamo boravio i znao sam proceduru ishođenja vize, budući da tada nismo imali diplomatske odnose. Postupak je išao preko Beča i trajao je nekoliko dana. Budući da mi viza nije stizala, nazvao sam broj koji sam dobio u Beču i usmeno dobio odgovor koji me je šokirao! Neće mi izdati vizu za ulazak u Australiju! Naravno, obrazloženje mi nisu htjeli dati, nego su prekinuli liniju'', govori nam u razgovoru dr. Hebrang, prisjećajući se tih vremena.

Kaže da je ''bio uporan, jer je želio ispuniti svoju stručnu obavezu i održati predavanje u Australiji. Nakon brojnih peripetija i potezanja veza uspio sam dobiti obrazloženje da sam pod sumnjom za počinjenje ratnog zločina!  Tek kasnije, nakon puno pokušaja, dobio sam obrazloženje od tadašnjeg ministra useljeništva da pored mojega imena stoji oznaka 'possible war criminal!'. Nisam mogao vjerovati takvoj optužbi, jer sam cijeli rat kao ratni ministar zdravstva organizirao Sanitet i pomagao na svim bojišnicama svim ranjenicima, bez obzira ako se radilo i o pripadnicima srpsko-crnogorskih agresorskih jedinica. Visoka medicinska i ratna etika krasila je naš Sanitet i za to smo dobili niz međunarodnih priznanja. Nerijetko smo vlastiti život stavljali na kocku kako bismo na terenu organizirali neki transport ili razmjenu zarobljenika''.

Dr. Hebrang ističe kako je, zapravo, najviše osjećao neugodu kao državni dužnosnik osumnjičen za ratni zločin.

''Godinama nakon toga, osjećao sam veliku nelagodu ako se dozna za takvu optužbu u prilikama kada sam zastupao Republiku Hrvatsku u inozemstvu. Jednako mi je bilo teško pretpostaviti da bi se za optužbu moglo doznati u međunarodnim stručnim skupovima ili stručnim časopisima u kojima sam objavljivao radove''.

Stoga je, nastavlja svoje neugodno iskustvo dr. Hebrang, stupio putem naših Hrvata u Australiji u kontakt s tim ministrom koji ga je obavijestio ''da je na listi ratnih zločinaca, jer sam helikopterom ulazio u Srednju Bosnu u vrijeme zabrane leta u zračnom prostoru BiH. Objašnjavao sam mu zašto sam to činio. Srednja Bosna u to je vrijeme, 1993. godine,  bila u totalnom okruženju Armije BiH. Oko 30.000 stanovnika bilo je bez hrane, na brdima im je bila zatvorena voda, bez liječnika, tako da su umirali od infekcija. Ranjenike su operirali bez anesteziologa, a žene su rađale bez liječničke pomoći. Ima li što normalnije nego otići tamo, unatoč svih rizika i dovesti pomoć ljudima? Prava velika pomoć stigla je tek u prosincu 1993.g. , konvojem ''Bijeli put'', ali na takvu organizaciju nije se moglo čekati. Zato sam s dr.Jurajom Njavrom otišao u to okruženje, snimio stanje i potrebe i vratio se s liječnicima dragovoljcima i nužnom medicinskom opremom. Tako su stanovnici u okruženju mogli lakše dočekati veću pomoć''.

Hebrang emotivno kaže kako ga je uskraćivanje vize pogodilo i zbog načina na koji je to provedeno.

''Telefonom su mi iz Beča rekli neka idem do australskog veleposlanstva u Singapuru i da ću tamo dobiti vizu. Čekao sam u Singapuru dva dana, ali su mi i tamo odbili izdavanje vize. Tada sam shvatio da je inozemna obavještajna služba temeljito izvela svoj zadatak. Ostaje pitanje- tko je dao naša imena stranoj obavještajnoj službi? Istu zabranu ulaska imao sam i za Kanadu. Helikopteri za Novu Bilu bili su zamijećeni od radarskog sustava Awaks na američkim izviđačkim avionima, koji su nas svaki put prizemljili pod prijetnjom raketiranja. Ta prizemljenja planirali smo da se unaprijed dogode na teritoriju pod našim snagama. Rizik preleta nad područjem pod muslimanskom kontrolom bio je sastavni rizik rata, ali 30.000 života dovoljan je razlog za prihvaćanje tog  rizika. No, tko je odao imena putnika u helikopteru? Očito se radilo o 'petoj koloni' infiltriranoj u naše redove, koja je javljala imena nas nekolicine pri ulasku u helikopter u Splitu ili pri izlasku na nogometnom igralištu u Novoj Bili'', objašnjava dr. Hebrang.

I na kraju razgovora zaključuje:

''To je primjer kako je 'peta kolona' u hrvatskoj obrani bila vrlo maštovita i potkopavala obranu ne samo Hrvata u Hrvatskoj, nego i u BiH. Ishodili su tešku sumnju za ratni zločin, iako smo liječili tisuće muslimana izbjeglica u hrvatskim bolnicama. Umjesto priznanja za humanost, ili barem za hrabrost, dobio sam teški biljeg. No najveća satisfakcija za tu nepravdu su mi spašeni životi, ali i Medalja za posebni pothvat predsjednika dr. Franje Tuđmana''.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.