KAKO SE NOSITI S BUDUĆNOŠĆU KOJA NAS ČEKA?

Dr. Ante Leskur za Direktno: 'Tek sada vidjet ćemo koliko su nam važne obične sitnice: često smo bili samoživi i oholi'

Autor

Andrea Latinović

Najava ublažavanja mjera Kriznog stožera civilne zaštite Hrvatske, koje najveći dio javnosti čeka s olakšanjem, a drugi pak sa strepnjom što će biti dalje, zasigurno sa sobom povlači niz ozbiljnih poteza, ali i situacija koje možemo očekivati. Stoga smo o tome kako će se povratak u ''normalu'' odraziti na psihičko stanje pučanstva, sada i u budućnosti te jesu li povećani anksioznost i stres, razgovarali s prof. dr. Antom Leskurom.

22.04.2020. u 17:05
Ispiši članak

O ovim smo temama razgovarali s međunarodno priznatim, ali i jednim od najuglednijih hrvatskih psihijatara, čovjekom koji je više od deset godina vodio europski program prevencije zlostavljanja na radnom mjestu, specijaliziravši se za mobbing, ali i za krizna psihološka stanja.

A upravo se svi mi, ne samo u Hrvatskoj, već i u cijelom svijetu, suočavamo s globalnom krizom kakvu do sada još nismo upoznali. Ne samo zdravstvenom, već i ekonomskom, a sve to ''vuče'' niz kompleksnih stanja s kojima ćemo se svi manje-više morati suočiti. 

'Pronaći ćemo radost u malim, svakodnevnim stvarima'

''Vjerujem da ublažavanje mjera Stožera može globalno pozitivno utjecati na svekoliko pučanstvo, jer se najednom može vidjeti dobrobit mnogih činjenica u svakodnevnici koje su nam se činile prirodne i nedodirljive, a iznenada smo bili spriječeni u mnogočemu što nam je bilo prirodno i nedodirljivi dio svakodnevnice. Dakle, moći ćemo osjetiti kolika je dobrobit i u malim stvarima svakodnevnice, kontaktima s ljudima, izlascima, putovanjima, kupovini, ljudima na poslu... 

Najčešće smo u životu upućeni na to s čime i u čemu smo onemogućeni, prikraćeni i slično, a niti ne vidimo privilegiju i dobrobit mnogih sitnica koje život znače, počevši od dovoljno dobrog zdravlja te niza mogućnosti koje imamo, a možda neki te mogućnosti nemaju, već imaju neke druge'', optimistično govori dr. Leskur.

Podsjeća i na još jednu tešku prirodnu katastrofu koja nas je pogodila prije svega mjesec dana.

''Zagreb i okolica, a to je četvrtina Hrvatske, koji su nedavno doživjeli potres, unatoč i velikom broju obitelji čiji su domovi teško oštećeni pa više nisu za sigurno stanovanje, mogu biti sretni da nije došlo do još većeg urušavanja, odnosno, do većeg broja gubitka života... Ujedno je sve to podsjećanje na našu privremenost, prolaznost te često na samoživost, kao i općenito na neopravdanu neugodnu oholost prema drugima.

'Strah je potpuno razumljiv i opravdan'

Razumljivo je da ekonomske posljedice pandemije mnoge teško pogađaju te pobuđuju kod mnogih i strah, što je konkretna bojazan od konkretnih činjenica i posljedica, a javlja se i anksioznost koja podrazumijeva neodređenu, nejasnu nesigurnost i opću bojazan, što je često teže podnošljivo od konkretnih činjenica materijalnog nedostatka.

To umnogome ovisi o onome što osobe posjeduje u sebi kao 'bazični self', odnosno, onu 'instancu psihičkog' dobivenu u najranijoj dobi, a što čini našu temeljnu sigurnost, optimizam, vjerovanje u pozitivan ishod 'ma kako god bilo', što je utemeljeno tijekom najranijeg razvoja  i dobiveno od osoba koje su bile najbliži skrbnici njihovim brižjivim postupanjem, ljubavlju, ulijevajući sigurnost, snagu, povjerenje, nadu.

Praktički smo najvrijednije posljedice sebe dobili od drugih, a da za to nismo sami zaslužni, tu dobrobit možemo samo dijeliti i prenositi drugima u okolini. Nitko neće biti sigurniji i riješiti se neugode zato što ga mi tome 'učimo", nastavlja dr. Leskur.

'Iznimno je važna antivirusna prevencija'

Psihijatar Leskur upozorava i na sljedeće:

''Vlastitu nesigurnost roditelji prenose i na djecu, djeca vide i osjećaju okolinu i temeljem njihovog stanja i osjećaja, zrcale svoje stanje i formira se čak i za budućnost, a da kasnije najčešće nisu svjesni zašto je nešto u psihičkom stanju, u budućnosti, tako. Isto tako okolina djeci svojim načinom i primjerom daje 'model' razrješavanja tjeskobe i drugih negativnih stanja; bilo da je to povećano pušenje, alkohol, tablete za smirenje, uzimanje drugih psihoaktivnih sredstava, odnosno, droge, prekomjerna prehrana.

Čini se da su najotporniji na ograničenja izolacije oni koji su usmjereni na svoj fizički integritet, primjerice, sportaši, redoviti rekreativci, kao i osobe s intelektualnim poslom i stremljenjem online povezani sa svijetom, znanjima, osobama''.

Kada je konkretno riječ o uputama i savjetima za održavanje zdravlja u ovoj pandemiji, dr. Leskur navodi i ovo:

''Antivirusna prevencija, sa svim ritualima čišćenja, svega i svačega, što je u konkretnim uvjetima pandemije važno ponašanje u obitelji, posebno je značajno zbog odraza takvog ponašanja na psihu male djece. Naime, djeca nakon treće godine života, kada usvajaju i fiksiraju kontrolu stolice i mokrenja, mogu biti posebno vulnerabilna na odgoj u smislu čisto – nečisto.

U to razvojno doba, u tzv. analnoj fazi rizik je dodatnih frustracija koje onemogućuju dobru integraciju čisto – prljavo, odnosno, rizik je razvoja raznih psihičkih poremećaja u smislu razvoja rigidnosti, nefleksibilnosti, tzv. 'analnog karaktera', koji inzistira u budućnosti na pretjeranom redu, čistoći i slično, a što kasnije postaje teret i za njih i za njihovu okolinu.

Proskribirana bliskost

Dugoročnije, to sve može se reflektirati i u njihovoj budućoj seksualnosti, što je potpuno nesvjesno, upravo zbog neuspješne tzv. integracije  fiziološko – nečisto prema fiziološkom, ugodnom i bliskom.

Jer, u današnje vrijeme upravo je bliskost proskribirana, socijalna, napose fizička, a posebno se označava rizičan kontakt s tuđim tijelom.

Doživljaj toga koji se mentorira, suptilnošću postupanja, posebno od roditelja njihovim načinom i primjerom, od značaja je za dijete te za uspostavu obrasca njihovog vlastitog postupanja i stila života; temeljem svega može ovisiti njihov kapacitet za bliskost, intimnost...

Dakle, uz sve, rizik će biti u budućnosti, posebno zato što će biti dugotrajnija potreba antivirusne prevencije, odnosno, inzistiranja na higijeni, zbog većeg broja opsesivno – kompulzivnih poremećaja (OKP), s nizom varijacija'', zaključuje dr. Ante Leskur dublje ovu situaciju koju prolazimo i koja od svih nas zahtijeva veliko strpljenje, žrtvovanje, odricanje, ali i nadu da će nam se životi ipak na neki način ''vratiti''.

Iako doista ništa više neće biti prije. 

           

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.