DOZNAJEMO Tomašević i Možemo! guraju Hrvoja Hribara za ravnatelja KIC-a, iako nije potpuno zadovoljio uvjete javnog natječaja!

Sastanak Gradske skupština Grada Zagreba zakazan je za 28. travnja, tada bi i službeno Hrvoje Hribar mogao biti odabran za ravnatelja KIC-a. Njegovu kandidaturu podržava upravno vijeće KIC-a.

Naime, u ožujku ove godine KIC je objavio Javni natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja/ice Kulturno informativnog centra. Prema uvjetima natječaja koji je objavljen na službenim internetskim stranicama KIC-a, osoba se može imenovati ravnateljem ako ispunjava sljedeće uvjete: završen najmanje preddiplomski i diplomski sveučilišni studiji, koja se odlikuje stručnim, radnim i organizacijskim sposobnostima, koja ima pet godina radnog staža u djelatnostima kulture, koja ima znanje jednoga stranog jezika, protiv koje se ne vodi kazneni postupak.

Portal Direktno saznao je kako se na natječaj prijavilo deset osoba te je jedna od njih diskvalificirana radi formalnih nepravilnosti.

Doznali smo također, kako je Hrvoje Hribar, prema svemu sudeći, također trebao biti diskvalificiran. Nije jasno kako je jedan od njegovih dokaza zadovoljio formu uvjeta natječaja. Naime, Hribar je kao dokaz o poznavanju najmanje jednog stranog jezika dostavio dva linka s YouTubea, prema kojima bi, po njemu, trebalo biti vidljivo da ima znanje engleskog i talijanskog jezika. Na poveznicama koje je naveo kao dokaz znanja jezik, Hribar engleski jezik govori manje od tri minute, dok talijanski govori još kraće, svega jednu minutu i 15 sekundi. Iz istoga ''dokaza'' nije vidljivo zna li Hribar navedene jezike pisati i čitati, kao ni koji bi stupanj poznavanja jezika to bio. 

KIC  je javna ustanova u kulturi osnovana 1965. godine od strane Skupštine grada Zagreba pod nazivom Centar za kulturu i informacije Zagreb, a pod današnjim nazivom djeluje od 1984. Tako bi o imenovanju novog ravnatelja trebala raspravljati Gradska skupština hrvatske metropole. Javna je tajna da je Hrvoje Hribar blizak političkoj strukturi Tomislava Tomaševića i stranke Možemo! pa nije ni čudno da su upravo oni najveći zagovaratelji njegovog imenovanja na mjesto ravnatelja KIC-a.

Posjetimo, hrvatski redatelj koji se u hrvatsku filmsku historiografiju upisao dugometražnim filmom ''Što je muškarac bez brkova'', 2011. godine prema knjizi Ante Tomića preuzeo je vođenje Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC), krovne udruge za nacionalnu kinematografiju. Međutim, vrlo brzo njegov rad izazvao je kritike.

Koordinacije udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata podnijela je kaznene prijave u kojoj je teretila  Hrvoja Hribara kao ravnatelja HAVC-a te Veru Robić Škaricu, kao predsjedavajuća HAVC-a i Sanju Ravlić, tadašnju umjetničku savjetnicu za filmsku koprodukciju s manjinskim hrvatskim udjelom  za počinjenje ''kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti'' čime su prema njima oštetili HAVC za 140 tisuća kuna.

Sukob, zbog kojeg se tražila i smjena tadašnjeg ministra kulture, proizašla je iz skandalozne odluke Hribara i HAVC-a o sufinanciranja danskog filma ''15 minuta – masakr u Dvoru'', u kojem je za ratni zločin lažno optužena Hrvatska vojska, ali i za, kako su tvrdili, niz koruptivnih djela koja su se godinama odvijala u HAVC-u.

HAVC je 2017. dobio negativno mišljenje Državne revizije u kojoj je navedeno kako je tijekom 2015. Hribar raspolagao sredstvima na temelju zaključenih ugovora, u iznosima iznad 50 tisuća kuna, bez odluke Upravnog odbora, a za iznose iznad 200 tisuća bez suglasnosti osnivača, Ministarstva kulture te da Upravni odbor Centra nije odlučivao o Financijskom planu i godišnjem obračunu za tu godinu, što nije u skladu s odredbama Zakona i Statuta. Međutim, za vrijeme njegovog vladanja HAVC-om, revizija je utvrdila da su postojale mnoge nepravilnosti od plaćanja parkirnog mjesta, iako HAVC nije imao službeno vozilo, pa sve do  isplaćivanja autorskih honorara za poslove koji nisu autorska djela.

Svega dva mjeseca nakon negativne revizije, Hrvoje Hibar preduhitrio je svoju smjenu podnijevši ostavku na mjesto ravnatelja HAVC-a.

Hribar je nakon ostavke u javnim istupima često isticao kako je bio prisiljen na takav potez. Tada je izjavio: ''Morao sam dati ostavku jer ću se jednog dana probuditi s konjskom glavom u krevetu ili će mi netko nešto podmetnuti u auto. Država gubi kontrolu nad procesima – dopušta da huškačka politika ide dalje''.

Mnogi filmaši ubrzo nakon toga optužili su Hribara kako je opstruirao njihov rad te kako mnogi hrvatski dokumentarni i dugometražni filmovi ne bi bili snimljeni da nisu postojali natječaji izvan HAVC-a, zamjerajući mu sumnjivu dodjelu novčanih sredstava često obojenu političkim pretenzijama samog ravnatelja, a ne prema kriterijima umjetničke izvrsnosti.

Valja napomenuti da je 2019. DORH odbacio kaznenu prijavu protiv Hribaka kao neutemeljenu čime je obustavljen i eventualni kazneni progon protiv njega.