KOLAPS U NAJVAŽNIJEM RESORU

DOSSIER: KAKO IZLIJEČITI HRVATSKO ZDRAVSTVO Dr. Hebrang za Direktno: Politika je uvijek kočničar reformi i na tome su pale mnoge Vlade

Autor

Andrea Latinović

Pandemija Covida-19, ali i brojni problemi koji su se gomilali i gurali ''pod tepih'' godinama, čak i desetljećima, praktički od kada je stvorena hrvatska država, doveli su do toga da je sektor javnoga zdravstva, zacijelo najvažniji u državi, praktički pred- kolapsom. Ogromni dugovi veledrogerijama koje su u jednom trenutku prestale isporučivati lijekove nužne za ljudske živote, ali i odlasci velikoga broja radiologa i ne samo njih, ukazivanje na katastrofalne međuljudske odnose, zastarjela tehnologija, sve to stavlja resornog ministra Vilija Beroša u najtežu poziciju. 

11.05.2021. u 22:27
Ispiši članak

Možda čak i najkompleksniju od Domovinskoga rata, kada se tadašnje zdravstvo pokazalo sjajnim i doraslim strahovitim izazovima u kojima se našla država.

No, za razliku od danas, mirnodopskoga vremena, zdravstvo je u vrijeme stvaranja samostalne države, uz gotovo pola milijuna izbjeglica iz BiH, o kojima je Hrvatska također skrbila, bilo ustrojeno po principu rada i discipline, kao i vrhunskoga zalaganja zdravstvenoga osoblja.

Skoro 25 godina nakon tog turbulentnog i krvavog razdoblja, hrvatsko je zdravstvo doista na koljenima; ministri se smjenjuju kao po tekućoj vrpci, izabrani po stranačkoj pripadnosti stranke koja je u tom trenutku na vlasti, a problemi- ostaju.

Stoga smo o ovoj tmurnoj temi, prevažnoj za svaki ljudski život razgovarali s našim čestim sugovornikom o raznim temama, ali ovoga puta isključivo o njegovoj struci- dr. Andrijom Hebrangom, koji je ostao najpoznatiji kao ratni ministar zdravstva s vojnički ustrojenim resorom, a kasnije će dobiti još jedan ministarski mandat za taj resor.  

 ''Ovih dana ponovno se raspravlja o reformi hrvatskog zdravstvenog sustava, ovoga puta zbog enormnog duga od desetak milijardi kuna. Jedino čega u medijima nema, to su prijedlozi kako ta reforma mora izgledati. Mi koji smo sudjelovali u nizu reformi kod nas i u inozemstvu znamo da se takva reforma mora uskladiti između struke i politike, pri čemu je politika uvijek kočničar, jer reforme su uvijek bolne i mnoge su vlade upravo na njima pale.

'Samoupravni sustav zdravstva mijenjali smo i modelom vlasništva, ali i financiranja'

Naša iskustva nisu mala. Imali smo prvu veliku reformu 1990. godine, kada smo samoupravni sustav prenapregnut dugovima mijenjali kako u pogledu vlasništva, tako i u načinu financiranja. Sustav smo dotjerali zakonima iz 1993. g. kada smo utemeljili ratni ustroj, zahvaljujući kojemu smo sačuvali sustav, unatoč smanjenju prihoda; 1991. godine smanjenje je iznosilo 60 posto dotadašnjeg priljeva novca i velikim rashodima ratnog saniteta'', započinje razgovor s nama dr. Hebrang.

No, kaže i ovo:

''Osobno pamtim i jednu neuspjelu reformu, onu 2004. godine, kada je donošenjem novog Zakona o zdravstvenom osiguranju trebalo izbalansirati prihode i rashode, ali je Zakon pao prije saborske procedure, jer je tadašnji naš koalicijski partner HSS odbio dati podršku. Naime, njihova pročelnica za zdravstvo dr. Ana Stavljenić Rukavina odbila je prijedlog riječima: 'Mi smo pred izbore obećali svima sve besplatno!'. U toj rečenici ogledaju se glavni problemi našega zdravstva, uštogljeni socijalistički pogled na financiranje, otpor promjenama i nerazumijevanje sustava. Zato treba ukratko navesti što treba mijenjati''.

Zatim počinje nabrajati samo djelić problema velikih poput planina.

'Racionalizaciju treba postići svakodnevnim kontrolama'

''Potpuno je neprimjeren način vođenja sustava u kojemu kontrola kvalitete, od svakog zahvata do cijelih ustanova, nije kriterij opstanka pojedinca i ustanove. Nesuvislo je centralno državno financiranje iz HZZO-a dok s ustanovama decentralizirano upravljaju županije. Mreža zdravstvenih ustanova je dobra, ali nije mreža djelatnosti koje se gomilaju uglavnom prema ambicijama pojedinaca, ili sredine.

Potpuna odvojenost javnog od privatnog sustava isključuje međusobnu konkurenciju, koja danas u svim državama donosi porast kvalitete usluga. Plaće pojedinaca bez kontrole izvršenog rada relikt su prošlosti. Racionalizaciju treba postići svakodnevnim kontrolama. Svaki od ovih problema zahtijevaju široku raspravu, pa ću se ovdje usmjeriri samo na najbolniji problem koji je ujedno i temelj funkcioniranja, a to je financiranje'', govori dr. Hebrang.

'A najveći bolesnik u sustavu je...'

''Financiranje hrvatskog zdravstva je najveći bolesnik u sustavu. Od razdoblja komunističkog financiranja pomoću mjenica bez pokrića do danas, kada se državne finacije uredno i strogo vode, naše je zdravstvo u ozbiljnom deficitu. Ranije, kada je sustav bio znatno jeftiniji, deficit je bi manji, a danas zbog poskupljenja dijagnostike i terapije postaje neizdrživ.

U čemu je problem?

Naš sustav patološka je kombinacija prihoda po socijalnim pravilima, a rashoda po tržišnim principima. Dakle, svi moraju imati sve navodno besplatno, a to u 21. stoljeću više nije moguće. Razlog tome je neprestano poskupljenje novih lijekova i novih dijagnostičkih uređaja, koje plaćamo po tržišnim cijenama koje su slične u cijelom svijetu.

Istodobno, prihod novca ograničen je lažno socijalnom politikom. Rashode određuje svjetsko tržište, a prihode domaća lažna socijala zbog čega mnogi ostaju uskraćeni za usluge.

Kako to funkcionira? Tragikomično! Primjerice, bolnica plaća lijekova i opremu po europskim cijenama uz imperativ da usluge moraju biti dostupne svima. Kako bolnice naplaćuju te usluge? Najvećim dijelom ugovorom s državnim osiguranjem koje samo određuje cijene usluga! Te cijene u pravilu pokrivaju oko polovicu stvarnih troškova i bolnice upadaju u beskrajnu spiralu dugova. Povremene sanacije samo zamagljuju pravo stanje. Sažeto, neodrživ je sustav umjetnih dampinških cijena usluga u odnosu na realne troškove koji u svijetu rastu godišnje po stopi 8-10 posto'', objašnjava dr. Hebrang. 

Zatim nastavlja dalje:

''Zašto vrtoglavo rastu cijene zdravstvenih usluga u svijetu? Zbog donedavno nezamislivog tenhnološkog razvoja koji svakodnevno proizvodi nove lijekove za liječenje  bolesti koje je do jučer bilo nezamislivo. Investicije u razvoj dižu cijene liekova  u nebo. Tehnologija dijagnostičke i druge opreme uvodi metode koje su do jučer postojale samo u snovima. Nova znanja s tim tehnologijama rastu po stopi od 10 posto godišnje, pa je moje znanje na specijalističkom ispitu u sljedećih deset godina moralo biti potpuno zamijenjeno s novim. Kao i aparatura.

Zavod na kojemu sam u početku radio imao je opremu ukupne vrijednosti oko sto tisuća maraka. Danas u tom zavodu postoji deset uređaja od kojih svaki košta blizu milijun eura. O potrošnom materijalu da i ne govorim. Zato cijena usluge raste u svijetu po stopi od gotovo 10 posto, a ulaz novca u sustav raste godišnje za prosječno tri postotka.

Rezultat? Sustav umire, a usluge su sve nedostupnije. Naša današnja aparatura je zastarjela i manjkava. Prosječni uređaj ima vijek trajanja sedam godina, kod nas je gotovo dvostruko veći. Dodamo li tome i potplaćenost stručnog kadra koji zbog toga bježi u privatni sektor ili u inozemstvo, jasno je da realnu cijenu usluge treba korigirati. Reforma, dakle, nije potrebna samo na rashodovnoj strani, nego još više i na prihodovnoj! Upravo to je uzrokom današnjeg kolapsa sustava kojega privremeno spašavaju odgode plaćanja, sanacije, ali i zakidanje osiguranika u dostupnosti i kvaliteti zdravstvene usluge.

Možemo li spasiti sustav?

''Svakako, ako sagledamo probleme. Najprije treba utvrditi realnu cijenu svake usluge i njihov ukupni broj prema broju stanovnika, što nije teško. Iz toga treba izračunati koliko novca nam treba da taj mehanizam preživi. Od toga treba krenuti u organizaciji sasvim novog sustava financiranja, koje se sada odvija po zakonu koji smo postavili prije trideset godina.

Zatim se treba dogovoriti o mjerama socijalne zaštite za one koji ne mogu pratiti cijenu realne zdravstvene usluge, netko je mora platiti, a zatim utvrditi izvore financiranja. Pri tome moramo biti svjesni da dosadašnji sustavi poznati kao Bismarkov i Beveridge sustav nemaju nikakvog smisla bez uvođenja konkurencije u osiguravajućim kućama, bez uvođenja i privatnog osiguranja, bez dodatnog, zamjenskog osiguranja, stimuliranja preventivnih pregleda u polici osiguranja itd.

Sustizanje i održavanje novih tehnologija podrazumijeva porast rashoda za zdravstvo po stanovniku sa sadašnjih manje od 1000 eura godišnje po stanovniku, što je manje od, primjerice, troškova mobilnih telefona, na barem 2000 koliko ima Slovenija. Više od nas izdvajaju Bugarska, Mađarska, Estonija, Litva, Slovačka... naravno, govorim o ukupnim izdvajanjima iz državnog osiguranja i izravnih plaćanja istodobno.

To znači da će  Hrvatska po plaćanju troškova za zdravstvo s posljednjeg mjesta u EU krenuti prema sredini tablice, kao i da će se udio javnih izvora finaciranja po kojima smo vodeću u EU smanjivati na teret osobnog plaćanja. Javni izvori moraju pokriti strogo definirani osnovni paket osiguranja i osiguranje socijalno ugroženih.

Napokon, treba regulirati odnos privatnog i javnog sektora usluga. Najbolji način je uključenje oba sektora u iste sustave financiranja s time da pacijent uz uputnicu dobije i vaučer u realnoj vrijednosti usluge i da ga koristi gdje želi, u javnom, ili u privatnom sektoru. Bolje konkurencije, a time i poboljšanja usluga ne možemo ni zamisliti!'', sažima ukratko ključne probleme hrvatskoga zdravstva za Direktno prof. dr. Andrija Hebrang. 

Možemo li mi to provesti?

''Ne bez velikog preokreta u vrednovanju cijene zdravlja na teret ostalih životnih rashoda. Kao što smo uveli plaćanje dijela lijeka do realne cijene, a neke i u cijelosti, ili plaćanje stomatoloških usluga do realne cijene, a neke i u potpunosti, tako ćemo morati jednoga dana doplaćivati i ostale usluge u zdravstvu do realne cijene. Kroz razne vrste osiguranja.

Naravno, uz poštivanje socijalnih klauzula i određivanje prioriteta životnih potreba. Hoćemo li to postići? Svakako, kada se počnu zatvarati bolnice zbog dugova'', kaže na kraju dr. Hebrang.  

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.