Dok Vučiću smetaju ulice Mile Budaka u Hrvatskoj, Srbija i RS 'okićene' ulicama četničkih koljača

Situaciju je pokušao smiriti premijer Andrej Plenković koji je razgovarao sa srbijanskim predsjednikom i upozorio ga na problem koji se tiče udžbenika i negiranja postojanja hrvatskog jezika, a druga tema o kojoj su razgovarali je bila pitanje nestalih Hrvata u Domovinskom ratu.

U tom razgovoru Vučić je istaknuo da bi oni željeli da Srbi u Hrvatskoj imaju prava kao Hrvati u Srbiji, iako kako je rekao "nerijetko čuje od hrvatskih vlasti da bi oni željeli da bude obrnuto". Istaknuo je i da će vidjeti o čemu se radi po pitanju udžbenika te ako su napravili pogrešku, da je siguran kako će onda to i ispraviti.

"Kao što sam siguran da će u Hrvatskoj biti manje ulica posvećenih Mili Budaku, poznatom po izjavi da trećinu Srba treba pobiti, trećinu protjerati, a trećinu pokatoličiti", dodao je Vučić. I čak ne bi bilo nikakvih komentara na ovu izjavu, iako srbijanski predsjednik očito više računa vodi o situaciji u Hrvatskoj nego o onoj u vlastitoj zemlji, da Srbija, ali i Republika Srpska nisu pune ulica raznih pripadnika zločinačkog četničkog pokreta. 

U ljeto ove godine primjerice još jedan četnički vojskovođa sudski je rehabilitiran u Srbiji i iz povijesnoga tabora zločinaca i krvnika samo je prebačen u aleju tzv. "antifašista" i "nacionalnih heroja".Naime riječ je o pukovniku Dragutinu Keseroviću, zapovjedniku četničkog Rasinskog korpusa kojega je Vojni sud FNRJ 1945. osudio na smrt strijeljanjem zbog niza zločina, pomaganja okupatoru i suradnje s kvislinškom vladom Milana Nedića. Međutim, Viši sud u Beogradu, ovo ljeto pod Vučićevom vladavinom, to davno suđenje prozvao "montiranim komunističkim procesom", te ga proglasio ništetnim.

I da Vučić malo manje vodi računa o ministru u vladi Nezavisne Države Hrvatske , ali svakako i hrvatskom književniku Mili Budaku, mogao bi se posvetiti raznoraznim ulicama posvećenim četnicima u svojoj državi.

Vučića bi tako bilo zgodno i podsjetiti da je 2015. odlukom Višeg suda u Beogradu rehabilitiran vođa četničkog pokreta Draža Mihailović, odluka je to nezamisliva u civiliziranom svijetu, a o njoj dovoljno govori činjenica da ju je s oduševljenjem dočekao i zločinac iz Domovinskog rata - Vojislav Šešelj.

Povijesni revizionizam kao smjernica za falsificiranje povijesti

Četnici u Srbiji izjednačeni su s partizanima. Povijesni revizionizam očito je ovladao srpskim društvom i postao službena doktrina koja je ušla i u školske udžbenike, a služi i kao osnovna smjernica za uličnu kulturu sjećanja. Ta nova kultura sjećanja zapravo je pomalo specifična i više sliči na kulturu zaborava i falsificiranja povijesti i istine. 

Do sada su u Srbiji sudski posve rehabilitirani Nikola Kalabić zapovjednik Gorske kraljevske garde i Milan Radivojević Crni, četnički vođa iz Trstenika, a Slobodna Dalmacije piše da je rehabilitiran i četnički koljač i pop Milorad Vukojičić Maca (skraćeno od macola, oružje kojim je ubijao ljude da bi uštedio municiju), a koji je kanoniziran je i proglašen svecem u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Majka poznatog srpskog glumca Miše Janketića samo je jedna od žrtava zloglasnog četničkog koljača Milorada Vukojičića, danas sveca SPC-a. 

Četnički spomenici i ulice 'krase' gradove RS-a i Srbije

Spomenici Draži Mihailoviću danas tako "krase" Bileću, Brčko, Ivanjicu, Ravnu Goru, Kragujevac, gdje "đeneral" ima i svoju ulicu. Ulice đenerala Draže osim iznad spomenutih, "krase" i Derventu, Brod, Rogaticu, Istočno Sarajevo, Šamac, Gradišku, Lazarevac kod Beograda, a Ugljevik je svoju ulicu posvetio Četničkom majevičkom korpusu. Radio Slobodna Europa još prošle godine pisao je o ulici četničkog zločinca Mihailovića u centru Srbije, točnije u Kragujevcu.

Pop Momčilo Đujić (među Srbima čuven kao vođa Dinarske četničke divizije, premda je činjenično bio zapovjednik talijanske Milizia Volontaria Anti Comunista koja je djelovala u sastavu Kraljevske talijanske vojske za borbu protiv partizana) dobiva također svoju ulicu u Zemunu. Naime, Đujićeve antikomuniste (naknadno preimenovane u antifašiste) dobro pamte dalmatinska sela Gata, Tugare, Čista, Gornji Dolac, Zvečanje, Dugopolje, Štikovo, Maovice, Utavice, Vinalić, Kijevo, Gorjak…, gdje su u jesen 1942. bradati pop i kolega mu Mane Rokvić s pomagačima poklali na stotine nevinih civila, žena i djece.

Vlasti u Republici Srpskoj 2015. promijenile su naziv sarajevske ulice Bjelopoljska te joj dali ime po četničkom vojvodi Momčilu Đujiću, koji je poznat i kao Krvavi pop, objavio je te godine Faktor.ba.

Podsjetimo, lik i djelo Momčila Đujića u posljednje vrijeme postalo je aktualno zahvaljujući i kontroverznom nogometašu Ognjenu Vranješu, kojem je FIFA zabranila igranje s vidljivom tetovažom spomenutog zločinca.

Djeca u školama u Srbiji već desetljećima uče kako je Srbija imala čak dva iznimno jaka antifašistička pokreta. Logično se tako postavlja pitanje, jesu li onda jedan protiv drugoga ratovali i međusobno se ubijali isključivo radi pukog hira?