Dok odumiremo i emigriramo kao Židovi iz Egipta, čelnici države svađaju se kao Kennedy i Hruščov

Povod za razgovor? Napetosti u državnom vrhu, koje eskaliraju iz dana u dan, permanentan sukob na relaciji Pantovčak-Markov trg, javna prepucavanja najviših državnih dužnosnika u situaciji u kojoj nezadovoljstvo građana prijeti i otvorenim iskazivanjem neposluha. Kaotično stanje u državi iz koje se masovno iseljava, u potrazi za boljim životom, ostaju prazna čitava područja, broj rođenih se smanjuje, a onih koji umiru povećava.

Zemlja iz koje se odlazi

Država u kojoj je gotovo pola milijuna građana ovršeno i blokirano, s više od milijun umirovljenika, a radno sposobnih sve je manje, država koja puca po svim šavovima, a njezini se žitelji sve više razbolijevaju i umiru. I dok gospodarstvo stagnira, a inozemni nas investitori zaobilaze kao da imamo kugu, unatoč praznim floskulama koje sipa naš ministar financija, s dva se brda dovikuju i ''časte'' neprikladnim izjavama poput cjenkanja na tržnici. A sve to rade, pritom, ljudi koji su profesionalni diplomati i dobrano bi trebali znati odvagnuti svaku izgovorenu riječ. Kako se to odražava na psihološko i fizičko stanje ljudi?

Hrvati su, čak i klinički, pokazuju to nove studije, a potvrđuje dr. Vukušić, iznimno bolesna nacija, s godinama sve bolesnija. No, koliko ova neizvjesna politička drama, koja je posebice intenzivirana posljednjih deset godina, od kada je krenula žestoka recesija, zapravo, utječe na zdravlje i živote pojedinaca, zanima nas.

''Osobno, kao liječnik i bivši državni dužnosnik često se pitam zašto je tome tako i što se na razini državnog aparata čini da bi se ove crne društvene dijagnoze promijenile? Kao odgovor na prvo pitanje imam teoriju 'P-PTSP-a', odnosno, 'politikom uzrokovanog post-traumatskog stresnog poremećaja': stanja kolektivno traumatizirane društvene svijesti gdje primarni uzrok traume prosječnog građanina čine garniture nesposobnih političara i karijerista, koji se u ciklusima već četvrt stoljeća izmjenjuju na političkoj sceni u formi pozicije ili opozicije. Za razliku od politike u službi naroda, hrvatska politička klika, bez obzira na stranku, postala je (uz nekoliko časnih izuzetaka) svrha samoj sebi i svim silama se bori za održavanje status quoa po kojem bi valjda i unuci nekih zastupnika koji sada već guraju i peti mandat trebali sjediti u Hrvatskom saboru. To se trenutno najbolje vidi u otporu spram referendumskih inicijativa za promjenu izbornog sustava koje su po pitanju održavanja postojećeg stanja pomirile sve vjekovne razlike između HDZ-a SDP-a'', objašnjava dr. Vukušić.

Ne piše nam se ružičasto

Nažalost, prema psihijatrovim riječima, ni budućnost nam nije blistava. ''S druge strane, nema odgovarajućeg strateškog rješenja za pitanje odumiruće nacije koja emigrira iz svoje domovine poput Židova iz Egipta, a po obolijevanju i pomoru je među prvima u svijetu. Volio bih da je naš premijer umjesto nagrade za europski govor godine dobio nagradu za reformu sustava zdravstva i socijalne skrbi, a predsjednica umjesto naslikavanja po gradovima i županijama Lijepe Naše svoju fotogeničnu pojavu iskoristila u svrhu nekih konkretnih poteza. Umjesto toga, njih dvoje se ovih dana prepucavaju po medijima kao da su Kennedy i Hruščov u doba Kubanske krize'', oštar je dr. Vukušić.

''Iz psihologije i društvene psihijatrije poznata je činjenica da duševno (pa čak i tjelesno) zdravlje pojedinca ovisi o razini njegovog/njezinog utjecaja na svoju sudbinu. Stoga je krajnje vrijeme da se svi zajedno probudimo iz kolektivne hibernacije u koju su nas gurnule generacije politikanata i uhljeba te konačno izborimo za vladu i predsjednika države birane od naroda, ali koji žive uz svoj narod i rade prvenstveno u interesu tog istog naroda'', zaključuje psihijatar Herman Vukušić.

No imamo li mi snage za promjenu cijelog sustava, kao i vlastite svijesti, ili ćemo i dalje sve više umirati od bolesti izazvanih uglavnom stresom zbog nekvalitetnog života kojim živimo godinama, dok se uvijek iste političke garniture smjenjuju na vlasti, ne preuzimajući pritom odgovornost za svoje građane, veliko je pitanje. Odgovor zna svatko pojedinačno, ukoliko nije zapao u apatiju i beznađe.