Dok Konaković proziva Hrvate za agresiju i zveckanje oružjem postavlja se pitanje zašto su Bošnjaci u ratu bježali u Hrvatsku kod 'agresora'?

Opći izbori u BiH raspisani su za 2. listopada ove godine i to prema postojećem izbornom zakonu, nakon niza pregovaračkih procesa o pokušaju njegove izmjene, od kojih su svi pali u vodu. Hrvatska, koja je temu podzastupljenosti hrvatskog naroda u izvršnoj vlasti u toj zemlji, odnosno činjenicu da po postojećem zakonu Hrvati nisu u mogućnosti birati predstavnika iz svojih redova, uspjeli nametnuti kao temu relevantnu za širu međunarodnu zajednicu, a novi kontekst na situaciju u toj zemlji stavio je sukob u Ukrajini.

Pa iako su glasovi koji dolaze iz međunarodne zajednice ustrajni u tome da će se najavljeni izbori održati po postojećim zakonskim regulativama, premijer Andrej Plenković otvoreno je u četvrtak u Varšavi predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu i predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen ponovio stav Hrvatske "kako nije dobro da su izbori raspisani, a da se u međuvremenu nije postigao dogovor i konsenzus političkih stranaka o reformi izbornoga zakona kako bi Hrvati bili ravnopravni u BiH."

"To je pozicija koju mi zagovaramo godinama, konzistentno, stalno, čvrsto i mislim da je i našim sugovornicima jasno da ova situacija u koju se ide sada nakon jučerašnje odluke nije dobra niti korisna za funkcionalnost Bosne i Hercegovine", poručio je premijer.

Iako je sam predsjednik Vlade najavio skorašnji dolazak von der Leyen u Mostar, Milanović je po svom dobrom običaju sve to ismijao: 

"Predsjednica Europske komisije dolazi u Mostar, to je valjda Plenković dogovorio. Kao da dolazi na grob. Zašto dolazi Ursula u Sarajevo i Mostar? Jučer su raspisani izbori od strane uzurpatora, ili da podrži hrvatski narod i sabor? Ona je trebala tu biti prije dva mjeseca, prije godinu dana. Sad se dolazi smijati ljudima u lice".

"Rat u Ukrajini nije izravna prijetnja Hrvatskoj, ali ovo što se događa u BiH jest i zbog toga se mora sastati Vijeće za nacionalnu sigurnost. Ja ne mogu to blokirati, mogu dati ambasadoru naputak. Nas, zahvaljujući HDZ-u, tretiraju kao zemlju trećeg reda. U BiH su raspisani izbori po kriminalnoj proceduri i sad će tamo doći Ursula i smijat nam se u lice. To je Plenković omogućio, rekao je Milanović.

"Komšić već godinama krade. Ja sam nasjeo na to prije 12 godina, ali nikad nakon toga", rekao je Milanović, a nakon toga kazao: "U ovoj situaciji Srbi su nam prijatelji", poručio je dodavši da Dodik "nije četnik, nego partner". 

Optužbe o 'zveckanju oružjem'

U rujnu 2020. godine Dodik je stigao u Zagreb na poziv Milanovića. Sve njegove izjave posljednjih mjeseci usmjerene su na relativiziranje Dodikovih secesionističkih namjera pa čak i njihova negiranja.

"Dodik je zadnji problem Bosne i Hercegovine", rekao je Milanović u studenom prošle godine kada se osvrnuo i na visokog predstavnika u toj zemlji, Christiana Schmidta. "Ne poznajem čovjeka, ali neće izbaciti Dodika tim djetinjastim prijetnjama. Dodik predstavlja srpski narod u BiH".

"Nama je Republika Srpska, odnosno Dodik partner u ovim previranjima. Tko to ne razumije ili ne razumije ili je pokvaren", poručio je predsjednik u siječnju ove godine, a samo tjedan dana nakon, ponovno iznio svoj stav:

"Dodik nije etnonacionalist, nije šovinist, ne širi etničku mržnju". Komentirajući sankcije koje su SAD uvele Dodiku, rekao je: "Ako netko iz Hrvatske bude glasao za te sankcije, on je za mene izdajnik. Onda ću ja predstavljati Hrvatsku u Europskom vijeću".

Upravo Milanovićevo podilaženje Dodiku predstavnici Bošnjaka u BiH koriste za optužbe na Hrvatsku da se dogovora sa srpskim predstavnicima, a Konaković je u četvrtak u "Otvorenom" otišao tako daleko da je Hrvatsku optužio da "zvecka oružjem".

"Impresivno je kako se ova priča pretvara samo u temu izbornog zakona i samo jednog pitanja, a to je izbor člana predsjedništva iz redova hrvatskog naroda i kako se zanemaruju sve druge važne stvari, a to je reforma cjelokupnog ustava, tu su i druge presude međunarodnih sudova u kojima danas imate činjenicu da se Hrvat u RS-u ne može kandidirati za člana Predsjedništva, a isto tako ni Srbin iz Sarajeva, ni Židovi ni Romi koji pripadaju drugim etničkim skupinama, ali dominira ova tema oko izbora člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda.

Ja sam rekao da to nije fer, ali sam rekao puno toga i za tim stolom i za tim stolom nije bila samo ta tema nego je bilo raspakiravanje te luđačke etničke košulje, uvođenje tog građanskog koncepta barem za početak na scenu, a nakon toga njegovo razvijanje uz razumijevanje svih razlika koje narodi ovdje imaju", kazao je Konaković, a onda hrvatsku politku prema BiH okarakterizirao kao prijeteću: 

"Iz te teme prešlo se u političke kampanje, a onda se počelo s prijetnjama iz Hrvatske, kao da mi smo vjekovima komšije. Bosanci i Hercegovci su hrabar, častan narod koji ne trpi prijetnje, s nama se ne može razgovarati porukama rata, ne može nam se prijetiti 'bit će treći entitet'. Mi smo spremni za stodnevne razgovore ako je potrebno kako bi našli rješenje u BiH za probleme. Vi, politički lideri u Hrvatskoj moraju objasniti sami sebi kako su došli u situaciju da su im glavni partneri u BiH ljudi iz RS-a u kojoj ne živi 93 posto Hrvata koji su tamo živjeli prije agresije na BiH. Kako su ključni i strateški partneri oni koji stavljaju sol na ranu hrvatskom narodu, kako je zanemaren hrvatski narod u manjem bh. entitetu i onda dominira tema tobožnjeg sukoba Bošnjaka i Hrvata? Ovdje imate sukobe, polukreirane, dvije stranke HDZ i SDA koje prenose to konceptualno na sukobe naroda, a prelako se dogovaraju oko tema koje su im od suštinske važnosti, to su imenovanja, kadroviranja, to su novci za bolnice, famozni upravni odbori... Sad je to pitanje za sve lidere hrvatskog naroda.

Još jednom upozorava, "nemojte s nama tako razgovarati umjesto da racionalno i mudro sjedimo i donosimo propise. BiH ima svoj izborni zakon ima ustav bit će izbora i nadam se da će biti nova vlast koja će se brinuti o svim građanima, i Hvatima i Srbima i Bošnjacima, i građanima ostalih koji se ne izjašnjavanju i tu ćemo mi relaksirati odnose" kazao je Konaković.

Ustvrdio je da se više neće pregovarati te da će se izbori održati u skladu s ustavom i važećim zakonima.

"Imamo mi rješenje. Neka vaš predsjednik Milanović koji gaji tradicionalno dobre odnose i glorificira Dodika, pozove Dodika, mogu se naći u Ruskoj ambasadi u Zagrebu, tamo im je prikladno, neka s njim dogovori indirektan izbor članova Predsjedništva, imamo rješenja. I hrvatska i bošnjačka strana i ljevica, svi se slažu da je jedan dio tih zakonskih paketa bilo dobro rješenje. Imamo rješenje za 15 minuta, ali ne ponovno se povlači pa čak i međunarodna zajednica pred Dodikovim naletima, ne dozvoljavaju da se na takav način riješi ovaj problem. Nama sve to zvuči kao prijetnja, mi smo narod koji se obranio od nadmoćnijeg agresora, mi nismo netko kome se prijeti i maše prstom i preustrojem, dogovor može, sila ne može. Kako ste došli u situaciju kada pada nova željezna zavjesa kada vidite svi što je Putin i što Dodik radi u interesu te ruske kada je ruski plaćenik da vam je to strateški najvažniji partner u BiH?", zaključio je Konaković svoje izlaganje pitanjem.

Uskraćivanje osnovnih prava Hrvatima u BiH

Hrvatskom narodu u BiH uskraćena su temeljna prava koja nisu uskraćena nijednom drugom narodu u Europi, i to je činjenica pred kojom hrvatska, ali i europska politika zatvara oči. Dok s jedne strane Bošnjaci kao manjina u Hrvatskoj zahtijevaju sva zajamčena prava, Bošnjaci u BiH Hrvatima kao ravnopravnom narodu oduzimaju osnovna prava koja su im zajamčena ustavom. Hrvatska kao potpisnica Daytonskog sporazuma ima pravo, ali i obvezu zaštititi interese Hrvata u BiH i to jedino kao ravnopravnog, konstitutivnog naroda.

S druge strane, od bošnjačkih političara stižu osude Hrvatske kao agresora na BiH pa se stoga nameće pitanje zašto su Bošnjaci u jeku ratnog sukoba bježali u Hrvatsku koja je na njih "vršila agresiju?". Primjera radi, Hrvati iz okupirane Baranje i Slavonije nisu bježali u Srbiju, stoga zdravim razumom možemo zaključiti kako Hrvatska nije bila agresor u Domovinskom ratu, a tu činjenicu potkrjepljuju i brojni dokazi.  

Prema izvješću Ureda za izbjeglice i prognanike, 70 posto izbjeglica iz BiH bili su Muslimani, danas Bošnjaci, a troškovi Republike Hrvatske za muslimanske izbjeglice iz BiH bili su oko dva milijuna dolara dnevno. Hrvatska je izdvajala za pomoć Muslimanima četiri puta više nego što je "trošila" na sve strukture u tadašnjoj Herceg-Bosni, financirajući zajedničku obranu protiv srpskog agresora.Cijelo vrijeme rata, i u vrijeme sukoba HVO-a i ABiH, u hrvatskim je bolnicama liječeno više od 10 tisuća vojnika i civila iz BiH – pretežito Muslimana, što čini formaciju od pet, šest  brigada.

Novinar Večernjeg Žarko Ivković u feljtonu Izetbegović napisao je kako "muslimanska politika i njihovi čelnici nisu smatrali potrebnim iskreno zahvaliti hrvatskoj Vladi na brizi za izbjeglice i prognanike. Štoviše, govorili su da Hrvatska na toj humanitarnoj pomoći i zarađuje, odnosno da su troškove smještaja izbjeglica podmirile međunarodne institucije. Na to je u lipnju 1993. reagirao dr. Adalbert Rebić, predstojnik Ureda za izbjeglice: Ne da nismo zaradili ni dinara, nego smo potrošili milijardu i 660 milijuna dolara na izbjeglice i prognanike, od čega 900 milijuna na izbjeglice iz BiH. Samo 3,8 posto troškova za smještaj izbjeglica u hotelima platile su međunarodne humanitarne organizacije, a Hrvatska preostalih 96,2 posto".

Hrvatska politika napokon je upozorila zemlje Europske unije na nepravilnosti i "rupe u sustavu" koje Bošnjaci koriste kako bi nadglasali Hrvate, a netaktične izjave Zorana Milanovića, iako dolijevaju ulje na vatru, ipak su probudili nadu kod Hrvata u BiH u bolje sutra. O teškoj i kompliciranoj političkoj situaciji u BiH dovoljno danas govori činjenica da Hrvati, iako gotovo nestali iz Republike Srpske svoj spas djelomično vide u Miloradu Dodiku i hvataju se za slamku spasa u nadi da će se ispraviti nepravda pod kojom žive već 30 godina.