I dalje po svom

Documenta odgovorila Mišetiću: Ili mu se ne sviđaju dokazi ili ga je strah

Autor

Direktno.hr

Nakon što je bivši odvjetnik Ante Gotovine Luka Mišetić na svom blogu objavio post pod naslovom 'Malo istine o Oluji' u kojem ističe da se u prezentaciji Srpskog narodnog vijeća, Documente i agencije SENSE namjerno zataškava ono sto je Haaški tribunal utvrdio u presudama u slučaju Gotovina, Documenta je objavila reakciju u kojoj se ističe da u njihovoj prezentaciji nema drugih zaključaka osim zaključaka sudskih vijeća.
02.08.2015. u 20:36
Ispiši članak

"Luka Mišetić, najblaže rečeno, lažno predstavlja našu prezentaciju - u njoj nema drugih zaključaka osim zaključaka sudskih vijeća (Prvostupanjskog i Žalbenog te Međunarodnog suda pravde)", ističe se u priopćenju Documente, prenosi tportal.

Pitajući se što bi mogao biti Mišetićev problem, iz Documente odgovaraju: "Ili mu se ne dopadaju dokazi (koje su on i njegov tim predočili) ili ga je strah da bi netko mogao zaključiti da oslobađajuća presuda njegovu klijentu nije plod njegovih tobožnjih odvjetničkih kvaliteta, već rezultat sticaja nekih drugih, dobro mu poznatih, okolnosti. No, to je druga, i duga, priča".

Iz Documente napominju da neki mediji uopće nisu izvijestili o njihovoj press konferenciji ali su prenijeli odgovor na nju odvjetnika obrane Luke Mišetića.

Također, ističu da je Mišetić svoj odgovor na njihov interaktivni narativ napisao i objavio prije nego što je on predstavljen.

"U skladu s najboljom tradicijom Divljeg zapada ili Čikaškog podzemlja: prvo pucaš a onda pitaš 'Tko je'?" zaključuje se u priopćenju Documente.

Pupovac: većina građana Hrvatske nije imala priliku čuti za posljedice "Oluje"

U organizaciji Documente – Centra za suočavanje s prošlošću i Srpskog narodnog vijeća (SNV), u selu Pješčanici održan je u nedjelju komemorativni skup za ubijene tijekom i nakon operacije Oluje, a njegovi sudionici su poručili institucijama da se treba sjećati svih žrtava te javni prostor otvoriti i za one koji postavljaju pitanje o tome što se dogodilo Srbima u Hrvatskoj.

"Danas smo tu kako bi se sjetili svih poginulih tijekom i nakon akcije 'Oluja'. Prema izvještaju Hrvatskog helsinškog odbora, riječ je o 667 civila. O mjestima iz općine Vrginmost riječ je o 67 osoba, od čega 41 civil i to starije životne dobi. Nažalost, većina njih se još uvijek vode kao nestale osobe", rekla je nazočnima voditeljica Documente Vesna Teršelič, navodi se u priopćenju Documente i SNV-a.

"Neki su žrtve ratnog zločina, poput Teodora i Danice Samardžije koji su ubijeni i zapaljeni u svojoj kući u Slavskom Polju. Mnogi su stradali kod Žirovca, u napadu Hrvatske vojske i Armije BiH na izbjegličku kolonu. Bilo je onih i koji su stradali u borbama kod Dvora, neki od granatiranja, a neki su odveden iz izbjegličke kolone. Za te zločine hrvatskim pravosuđem još nitko nije odgovarao, dok su za zločine počinjene u Oluji u Hrvatskoj ukupno pokrenuta tek tri kaznena postupka, a samo jedan pravomoćno okončan. Tražeći pravdu, porodice žrtava su dizale tužbe protiv Republike Hrvatske, u slučaju Oluje takvih je 39, od čega su usvojena samo tri tužbena zahtjeva", kazale je.

"Ove će godine institucije Republike Hrvatske obilježiti godišnjicu 'Oluje' vojnim mimohodom u Zagrebu i manifestacijom u Kninu, dok ponovno nedostaje istinska podrška za žrtve rata. S ovog mjesta državnim institucijama upućujemo poziv na dijalog o primjerenom načinu sjećanja jer se u sklopu Dana domovinske zahvalnosti mora naći mjesto za pamćenje svih žrtava. Neprihvatljivo je da 20 godina nakon ovih zločina, pogibija i nestanaka porodice ostaju same u traganju i pamćenju", kazala je Teršelič i istaknula kako ni Hrvatska ni Srbija nisu napravile sve što su trebale kako bi podržale civilne žrtve rata.

"U našoj zemlji će se javnost ovih dana imati priliku sjećati ubijenih pripadnika hrvatske vojske i tako treba biti. Ali prešućivati i onemogućavati da građani doznaju za zločine koji su počinjeni prema Srbima i ne imati svijest o njihovoj veličini ne doprinosi sjećanju niti miru, već, štoviše, takva vrsta sjećanja nažalost samo još više doprinosi tome da još uvijek više živimo u ratu nego u istinskom miru", rekao je obraćajući se nazočnima predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac. "Mi koji smo se ovdje okupili nemamo tu potrebu jer znamo da od toga rata ni jedan narod nije imao koristi," rekao je.

"U Hrvatskoj u proteklih 20 godina u javnom prostoru, izjavama političara, molitvama svećenika nema mjesta za strašno i historijsko stradanje koje se dogodilo Srbima s ovih područja. Ne samo da nema mjesta za sjećanje na one koji su stradali 1991. i 1992. u hrvatskim gradovima otmicama, istjerivanjima, ubojstvima, otuđivanjem imovine, nego nema mjesta ni za one koji su praktički u dva dana morali napustiti svoje historijske zavičaje, njih do 250.000. Da je otišlo 250.000 ptica, netko bi se pitao zašto i mogu li se vratiti. Ali u našoj javnosti nema prostora za takvo pitanje, kao ni moralnog osjećaja i potrebe da se to pitanje postavi, a nema nažalost ni moralne odgovornosti da onima koji ga postavljaju, taj prostor bude otvoren", poručio je Pupovac i dodao da većina građana Hrvatske nije imala priliku čuti za posljedice koje je iza sebe ostavila Oluja.

"Smatramo da se treba sjećati svih i htjeli smo se ovih dana prisjetiti sugrađana hrvatske nacionalnosti koji su na ovom prostoru stradali 1991. i 1992. godine, kao što bi smo to htjeli učiniti u svakoj drugoj prilici jer je to za nas jedna narod – naš hrvatski i naš srpski, koji je ovdje stoljećima živio zajedno i kojeg su gospodari rata podijelili s ciljevima samo njima znanima - ali nismo dobili tu priliku", kazao je Pupovac.

"Ovih dana me često pitaju hoću li na proslavu u Knin. Tamo gdje su ljudi ubijeni i gdje treba sagnuti glavu, tamo ću ići. A tamo gdje netko bez moralne obaveze i potrebne moralne svijesti što se dogodilo i koji historijskih gubitak je zbog svega imala ne samo srpska historijska zajednica, nego Hrvatska u cjelini, tamo ću ja pitati one koji nemaju svijesti da se poklone ljudima koji stradali, koji su bez prilike da biraju morali otići, a oni koji su ostali, ubijani su, pljačkani su i onemogućavani u elementarnome miru", rekao je Pupovac.

Mišetić odgovorio Srpskom narodnom vijeću: Malo istine o Oluji u Haagu

Odvjetnik Luka Mišetić na svom je blogu napisao odgovor Srpskom Narodnom Vijeću i SENSEu.

Odgovor s bloga prenosimo u cijelosti.

''Danas je u Hrvatskoj predstavljena prezentacija «Oluja u Haagu» od strane SENSE agencije i Srpskog narodnog vijeća. Kao sto je bilo za očekivati, prezentacija namjerno zataškava ono sto je Haški tribunal utvrdio u presudama u slučaju Gotovina.

KAKO JE HAŠKI TRIBUNAL ODGOVORIO NA SVA OVA PITANJA?

1. Jesu li Srbi deportirani iz Hrvatske?
2. Jesu li hrvatske vlasti namjerno dopustile zločine poput ubojstva, pljačke i palež, kako bi uskratili Srbima mogućnost da se vrate u Hrvatsku?
3. Je li više od 20.000 kuća spaljeno nakon Oluje u južnom dijelu oslobođenih prostora?
4. Jesu li hrvatske snage ubile više od 600 Srba tijekom i nakon operacije Oluje?
5. Jesu li hrvatske pravosudne vlasti i policija sprovele politiku ne-istraživanje zločina?
6. Jesu li uvedeni protuzakoniti diskriminirajući stambeni zakoni?
7. Konačno, je li postojao Udruženi zločinački pothvat u Hrvatskoj?

JESU LI SRBI DEPORTIRANI IZ HRVATSKE?
Prvo moramo ispraviti neke zabune o presudi prvostupanjskog vijeća, u kojem je general Gotovina osudjen na 24 godine zatvora. Vijeće je zaključilo da su krajinski Srbi bili deportirani SAMO iz 4 grada: Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca. Dakle samo iz ta četeri mjesta.

Za sva druga mjesta u tzv. Krajini, prvostupanjsko vijeće je zaključilo da su srpski civili napustili hrvatsku zbog razloga kojih nisu bili povezani sa nezakonitim postupanjem hrvatskih vlasti. Ti zakoniti razlozi odlaska bili su:

•Dužnosnici "republike srpske krajine" pozvali su stanovnike da napuste područja (Prvostupanjska presuda, paragraf 1762);
• Strah od nasilja obično povezano s oružanim sukobom (Prvostupanjska presuda, paragraf 1762);
• Opći strah od hrvatskih snaga i nepovjerenje u hrvatske vlasti (Prvostupanjska presuda, paragraf 1762); i
• Činjenica da su ostali Srbi odlazili prouzročilo je efekt da su neki civili odlučili otići sa njima (Prvostupanjska presuda, stavci 1754, 1762).

HAŠKI SUD JE DAKLE, ČAK I U PRVOSTUPANJSKOJ PRESUDI UTVRDIO DA JE OGROMNA VEĆINA SRPSKOG STANOVNIŠTVA TZV. KRAJINE NAPUSTILO HRVATSKU IZ SVOJIH RAZLOGA, A DA HRVATSKA VLAST NIJE ZA TO BILA ODGOVORNA. JEDINO SU TA ČETERI GRADA ZA PRVOSTUPANSKO VIJEĆE BILA SPORNA.

2. JESU LI HRVATSKE VLASTI DOPUSTILE ZLOCINE:
Prvostupansjko vijeće je izričito odbacilo tvrdnje da je hrvatska vlast namjerno dopustiila zločine poput paljenja, pljačke i ubojstava, kako bi se spriječilo Srbima mogućnost povratka:

2321. Raspravno vijeće zaključuilo je da zajednički cilj tzv. Zločinačkog pothvata nije predstavljao ni uključivao činjenje kaznenih djela progona (nestanak osoba, bezobzirno razaranje, pljačkanje, ubojstvo, nehumana djela, okrutno postupanje i protupravno zatočivanje), uništavanja imovine, pljačkanja, ubojstva, nehumanih djela i okrutnog postupanja.

Štoviše, Sudsko vijeće nije samo utvrdilo da hrvatska vlast nije dopustila takve zločine, nego je također utvrdilo da se hrvatsko vodstvo aktivno protivilo vršenju takvih kaznenih djela:

2313. Međutim, dokazi, posebno izjave date na sastancima i pred javnošću, ne ukazuju na to da su članovi hrvatskog političkog i vojnog vodstva imali namjeru da imovina čiji su vlasnici ili stanari bili Srbi iz Krajine bude uništena ili opljačkana. Nadalje, ti dokazi ne ukazuju ni na to da su članovi čelništva inicirali ili podržavali ta djela. Naime, u dokazima se mogu naći primjeri više sastanaka i izjava (vidi primjerice D409, P470 i D1451) koji ukazuju na to da čelništvo, uključujući Tuđmana, nije odobravalo uništavanje imovine. Na osnovi rečenoga, Raspravno vijeće ne zaključuje da je cilj udruženog zločinačkog pothvata uključivao uništavanje i pljačkanje imovine.

3. Je li 20.000 kuća spaljeno u Sektoru Jug?
Ova tvrdnja je temeljito diskreditirana na suđenju. Ova teza, koja se stalno ponavljala u posljednjih 15 godina, temelji se na pogrešnim tvrdnjama u izvješću HHO-a o Oluji od 1999. godine, u kojem je HHO tvrdio kako je kanadski generala Alain Forand, zapovjednik UN-ovih snaga u Kninu, izjavio da su 22.000 kuca spaljene u Sektoru Jug. Stvarnost je da je Forand izjavio kako je ukupno bilo pregledano 22.000 kuća u sektoru Jug, a ne da je toliko spaljeno. Istina o broju spaljenih kuća na oslobođenom prostoru vjerojatno je bliža brojki iz izvješća glavnog tajnika UN-a u prosincu 1995: oko 5000 kuća i staja u sektorima Sjever i Jug spaljena su nakon Oluje.

4. Jesu li hrvatske snage ubile 600 civila tijekom i nakon operacije Oluja?
Ovo je također uobičajna tvrdnja koja se stalno ponavlja u medijima. Međutim, Tužiteljstvo je tvrdilo da je oko 320 civila ubijeno u Sektoru Jug, a ne 600. Od tih 320, Raspravno vijeće zaključilo je da ih je 44 ubijeno od strane pripadnika hrvatskih oružanih snaga. Broj srpskih civila koji su ubijeni od strane hrvatskih snaga je bliži 44 nego 600.

5. Jesu li hrvatske pravosudne vlasti i policija provodile politiku ne-istraživanja zločina?
Sudsko vijeće odbilo je ovu optužbu, koja se stalno ponavlja u javnosti pa i danas nakon žalbene presude. U stavku 2203. svoje presude, Prvostupansko vijeće zakljucilo je slijedeće:

Razmotreni dokazi ukazuju na to da se jesu činili izvjesni napori u smislu istraga, ali s relativno malo rezultata. Osim toga, dokazi sadrže pokazatelje da su, na političkoj razini, ta nastojanja, barem djelomice više bila motivirana brigom Hrvatske za svoj međunarodni ugled nego iskrenom brigom za žrtve. Imajući u vidu svjedočenje vještaka Albistona, Raspravno vijeće smatra da se nedostatna reakcija hrvatske policije i pravosuđa u izvjesnoj mjeri može objasniti gore spomenutim problemima s kojima su se suočavali, te potrebom, u kolovozu i rujnu 1995., da se bave drugim zadaćama. Stoga Raspravno vijeće konstatira da, iako dokazi ukazuju na incidente namjernog ometanja izvjesnih istraga, nije moguće nepobitno utvrditi da su hrvatske vlasti usvojile politiku ne vođenja istraga u vezi sa zločinima počinjenim tijekom i poslije operacije Oluja protiv Srba iz Krajine na području na koje se odnosi Optužnica.
To su glavni zaključci Provostupanjskog vijeća. Kao što svi znamo, neki djelovi te presude ostali su sporni pošto je general Gotovina osudjen na 24 godine zatvora (a General Markač na 18) zbog zaključka prvostupanjskog vijeća da je general Gotovina izvršio protupravni topnički napad na gradove Knin, Benkovac, Obrovac i Gracac.

Zato smo morali pričekati konačni sud Žalbenog vijeća oko onoga što je ostalo sporno u prvostupanjskoj presudi, a taj konačni sud stigao je 16.11.2012.godine.

Presuda Žalbenog vijeća

6 i 7. Zajednički zločinački pothvat i stambeni zakoni

Nije bilo udruženog zločinačkiog poduhvata na hrvatskoj strani. Žalbeno vijeće poništilo je odluku prvostupanskog vijeca po tom pitanju, zaključivsi da krajinski Srbi nisu deportirani iz Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca, a time i krajinski Srbi nisu bili deportirani od strane hrvatskih vlasti, niti je postojao Zajednički zločinački pothvat koji bi uključivao hrvatsko vodstvo, posebno Franju Tuđmana, Gojka Šuška, Zvonimira Červenka, Antu Gotovinu, Juru Radića i Mladena Markača.

Što više, nakon žalbene presude, može se zaključiti da hrvatsko vodstvo nije donosilo diskriminatorne stambene zakone (najprije Vladina Uredba a potom i Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom (NN 073/1995) poslje Oluje. Naime, prvostupanjsko vijeće je utvrdilo da su ti stambeni zakon kršili međunarodno pravo pošto su uvedeni nakon sto su Srbi iz Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca protjerani iz Hrvatske. Međutim, pošto je Žalbeno vijeće poništilo zaključak da su Srbi protjerani, odnosno deportirani, onda se mora poništiti i zaključak da su stambeni zakoni poslje Oluje bili u suprotnosti sa međunarodnim humanitarnim pravom.

VI. Da sumiramo

17. ICTY je zaključio slijedeće:

1. Nije bilo UZP-a na hrvatskoj strani.

2. Krajinski Srbi nisu deportirani iz Hrvatske od strane hrvatskih vlasti, već su napustili Hrvatsku iz drugih razloga nevezanih od nezakonito ponašanje od strane Hrvatskih dužnosnika;

3. Hrvatska vlast, ne samo da nije dopistila zločine protiv Srba i srpske imovine, nego je bila aktivno protiv tih zločina;

4. Potvrđeno je 20.000 kuća nisu spaljene nakon Oluje. Broj je vjerojatno bliži 5000 i to u oba sektora, Sjever i Jug;

5. Presudom je utvrđeno da je ukupno 44 civila ubijeno od strane hrvatskih snaga, a ne 320 kako je tvrdilo Tužiteljstvo, a nije ni 600 kao što je tvrdio HHO, a pogotovo ne 2000 kako tvrdi „Veritas" i Savo Štrbac.

6. Nije bilo politike neistraživanja zločina od strane hrvatskih vlasti.

7. Stambeni zakoni poslje Oluje nisu bili u koliziji sa međunarodnim humanitarnim pravom.''

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.