farsa

Dobro da nije '46: Povjerenstvo u sukobu vlastitih interesa - drugi dio

Autor

Direktno.hr

Zbog ovog naslova i teksta objavljenog na ovom našem slobodnom portalu, razapeli su me ljevičarski portali i tiskani mediji, nazvavši me maloumnom budalom, Karamarkovim plaćenikom, koji je valjda posljedni luđak u Hrvatskoj na crti obrane tog političara.
04.07.2016. u 15:45
Ispiši članak

Veleumne, „pitijske“ odluke Povjerenstva za sukob interesa ne bi se postidio ni ideolog NKVD- a Lavtrentij Berija, a još manje Aleksandar Ranković, učitelj svih ovakvih povjerenstava, komisija i sudova. Presuda Karamarku neodoljivo podsjeća na presudu kardinalu Stepincu, bez ijednog pravovaljanog dokaza! Jedini je dokaz to, da je Karamarko mislio ono, što Povjerenstvo sigurno zna da je mislio. Rezultat je isti, verbalni delikt! Stepinac je utamničen, kasnije potpuno izoliran, a malo pomalo, onako usput trovan i na kraju otrovan. Karamarku je uništen životni poziv, osramoćena obitelj, a HDZ se ponovo našla na klupi kao zločinačka i veleizdajnička stranka.

Da je slučajno danas 46-ta ili 47-ma godina Karamarko bi bio obješen na Trgu republike!

Kada bih analizirao svaku rečenicu ove mentalnokomunističke, povjereničke farse vjerojatno bih napravio samoubojstvo iz očaja. Uostalom, zar nije i Ustavni sud Republike Hrvatske rekao sve o sličnom uratku istog (ne)povjerenstva u slučaju sukoba interesa Borisa Miletića.

Dovoljno je kratko objasniti ishodište na kojemu se temelji ovaj klasičan urotnički uradak protiv Tomislava Karamarka.

Milanovićeva vlada pokrenula je međunarodni arbitražni postupak pred sudom u Ženevi i traži da se ugovor između INE i MOLA, potpisan 2009. godine proglasi ništetnim, jer je ugovor štetan za Hrvatsku i nastao je kao rezultat mita koje je Sanader primio od Zsolta Hernadija.

Danas je poznato da sudski nije dokazano da je Sanader primio mito, a još manje je dokazano da je Hernadi dao mito. Naime, Ustavni sud RH postupak je vratio na ponovno suđenje i samo dragi Bog zna kada će bilo kakva presuda biti pravomoćna. Međunarodni sudovi i arbitražne komisije, čini mi se, poštujući presumpciju nevinosti  Sanadera i Hernadija nikada ovakav argument Milanovićeve Vlade neće uzeti kao relevantan dokaz u postupku, jer dokaza za primanje i davanje mita nema. Ako je to istina onda doista postoje velike šanse da Hrvatska izgubi taj spor, a samim gubitkom spora Hrvatska bi izgubila ogromna financijska sredstva koja bi dodatno uzdrmala hrvatski državni proračun. 

Ako je temelj pokretanja arbitražnog spora Milanovićeve vlade nedokazano primanje i davanje mita Sanadera i Hernadija, onda arbitražni sud u najboljem slučaju svoju odluku može odgađati do pravomoćnosti tog sudskog slučaja, a to se može otegnuti do beskonačnosti. Sve do tada, „pošteni“ Milanović, Pusićka i Vrdoljak taj će slučaj politikantski koristiti za rasturanje zločinačke organizacije, za rasturanje HDZ-a. Dakle, od nas se traži vjerovati najgoroj vladi u povijesti Hrvatske, od nas se traži vjerovati toj bulumenti i njihovoj iskrenoj namjeri zaštititi nacionalne interese i od nas se traži nevjerovati i razapeti Karamarka?

To su činjenice na koje je u neformalnim razgovorima upozorio Tomislav Karamarko. Notorna je istina da je Karamarko zagovarao dvostrani izlazak iz te arbitraže, izlazak i Mađarske i Hrvatske i predlažio prijateljski, bilateralni dogovor bez ikakvog sudovanja, izlazak iz arbitraže i uštedu možebitnih ogromnih troškova koje Hrvatski građani plaćaju u tom neizvjesnom postupku.

Svi ostali „argumenti“, koje je Povjerenstvo selektivno upakiralo u ovaj slučaj „konzultantica“, uključujući već odavno recikliranu „aferu“ Soboli, služe samo kako bi se pojačao dojam o Karamarku „veleizdajniku i lopovu“. Te „argumente“ sa zadovoljstvom su „popušili“ Petrov i Orešković i politikantski zatražili Karamarkovu ostavku. Njihova nedavna Sinjsko-Senjska turneja jasan je dokaz da su obadvojica aktera ovih događaja unutar Vlade zapravo uništavali rejting Karamarka i HDZ-a stvarajući na taj način svoju vlastitu platformu za izvanredne izbore koji su bili neminovni.

Vladu Tima Oreškovića nitko nije srušio, a ponajmanje Karamarko. Ta Vlada nije imala nikakve šanse za opstanak i srušila je samu sebe. Poslužila je „spasiteljima“ Hrvatske MOSTU i Oreškoviću da pet mjeseci koriste sve medijske resurse kako bi stvorili svoju novu političku platformu uperenu protiv najveće, državotvorne stranke u Hrvatskoj.

Nedopustivo je da Orešković i nadalje koristi vladine resurse, a možda i resurse obavještajne zajednice za svoju samopromociju i bilo bi pošteno da pod hitno spakira kofere, napusti Banske dvore i vrati se u domovinu Kanadu.

Sada, post festum, kada su stvari kristalno jasne, uzalud je istjerivati pravdu, jer političar Karamarko je možda zauvijek uklonjen iz politike, a njegova obitelj izvješena je na stup srama. Da nije uspjela urotnička operacija „konzultantica“ aktivirala bi se još monstruoznija, falsificirana afera, koja je čučala u rezervi. Insajderi znaju o čemu je riječ. U razgovoru s najboljim sudskim vještakom za otkrivanje falsificiranih dokumenata doznaje se da nema tog falsifikata kojega se ne može otkriti. Ali šta ti vrijedi otkrivanje falsifikata, što ti vrijedi dokazivanje da ispod Dalijinog osuđujućeg „pravorijeka“ vrište potpisi  Manolića i Mesića, kada je Karamarko politički „mrtvac“, a HDZ je ponovo devastiran do krajnjih granica?

Instalacijom Plenkovića HDZ želi napraviti klasičan „aggiornamento“! Presvukao je odijelo i Plenkovića nitko ne može optužiti za ustaštvo i filonacizam ni kod kuće ni međunarodno. Njegov otac nije stradalnik „križnog puta“ ni Bleiburga kao što je to Karamarkov otac i što se tiče „ustaštva“ Plenković je miran.

Strukture su Karamarka optužile za ustaštvo, pa onda za udbaštvo, pa onda za veleizdaju. Komplot tih morbidnosti donio je na tsunamiju kmerskih medija raskol u HDZ-ovom biračkom tijelu i kada se čini da će lik i djelo Plenkovića potpuno neutralizirati tu mentalnokomunističku konstrukciju, stvari poprimaju sasvim druge obrise. Strukture su proizvodnjom ustaštva i filonacizma uspjele neutalizirat HDZ-ovo biračko tijelo centra koje Plenković namjerava vratiti centrističkom politikom, a optužbama za Karamarkovo udbaštvo, kmeri su potpuno su devastirali HDZ-ovu desnicu.

Plenković nije kriv što je njegov otac Mario, navodno, bio redovan član „mentalnokomunističke  akademije“, kao što Karamarko nije kriv što je njegov otac bio stradalnik Bleiburga. Normalno bi bilo znati istinu o Bleiburgu i istinu o udbaškim i partizanskim zločinima druga Tita!

Normalno je da stigma očeva ne bi smjela pasti na leđa sinova, ali ono što je nama normalno, vladarima Hrvatske nije normalno. Plenković već trpi „grijehe“ svoga oca na takozvanim „desnim“ medijima i trpi udarce od istih onih s kojima je njegov otac blisko surađivao. Cilj je razbijanje HDZ-ovog glasačkog tijela! Ukoliko u oskudici koalicijskog potencijala Plenković posegne za suradnjom s „ustaškim“ HSP-om-AS, ili ako se Plenković usudi ostaviti „ustašu“ Hasanbegovića politički nedirnutog, vrlo brzo, naći će se u istoj situaciji u kojoj je bio i Karamarko. Bit će ono što je nespojivo! Biti će istovremeno i „ustaša i udbaš“!

U protivnom, ako ne bude bio spreman biti „ustaša i udbaš“ i primati udarce kao Karamarko, čeka ga neminovni gubitak parlamentarnih izbora i vrlo lako može završiti svoju političku karijeru isto kao i Karamarko, ukoliko se  ne pokloni vladarima Hrvatske i ne uđe u „veliku koaliciju“, kako bi se prekinulo ovo izborno lutanje bespućima hrvatske zbilje. Ukoliko do „velike koalicije“ dođe, vladari Hrvatske imat će obadvije stranke pod kontrolom, kako je to i bilo sve do dolaska Karamarka na čelo HDZ-a.

Čini mi se, gospodin Plenković polako shvaća u kakvu se igru upustio i nikako nema lagodnu dobitničku poziciju. Najvažnije bi bilo shvatiti i osjetiti „bilo hrvatskog naroda i ne biti ništarija“!

Pomno proučavanje i analiza odluke Povjerenstva, koje je u sukobu vlastitih interesa, možda bi Plenkoviću  pomoglo doznati istinu i priznati Karamarku doprinos za sve pobjede HDZ-a koje je ostvario u teškim okolnostima, protiv medijskih ljudoždera, na krilima domoljubnog hrvatskog puka. To bi bio dobar temelj za vraćanje poljuljanog zajedništva u HDZ-u i povjerenja u  demokršćansko biračko tijelo, bez kojega neće biti ni HDZ-a ni novih pobjeda!

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.