Dobrica Ćosić, 'Otac srpske nacije', ideolog srpske laži i uzrok srpskih genocida i etničkih čišćenja na kraju 20. stoljeća

Napisao je to Ćosić davne 1961. godine u 'Deobama'. Partizanski borac i politički komesar, književnik koji se politici josipa Broza Tita i Komunističke partije Jugoslavije suprostavio prvo tajno zbog smjene njegovog prijatelja i suborca Aleksandra Rankovića, a zatim i javno kad je krajem svibnja 1968. godine,na sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije izjavio da se nad Srbima na Kosovu vrši teror i nasilje, a da to čine Albanci koji sudjeluju u kosovskoj vlasti. Centralni komitet SK Srbije odbio je takve tvrdnje. Ćosić napušta Partiju i postaje disident. 

Rađanje 'Oca nacije' i uskrsnuće svetosavskog nacionalizma

Tek 80-ih godina Ćosić se ponovno uključuje u javni politički život osnovanjem Odbora za odbranu slobode misli i govora 1984. koji je branio sve protivnike socijalističke Jugoslavije. Međutim, svoje duboko nacionalističke stavove koje korijen mogu naći svetosavskom nacionalizmu i fašizmu, iznio je u Memorandumu kojeg je u rujnu 1986. objavila Srpska akademija nauka i umetnosti. Upravo zbog njegovog nevjerojatno šovinističkih, velikosrpskih i iredentističkih stavova smatra se kako je Dobrica Ćosić sudjelovao u njegovom stvaranju. Ćosića zbog njegove rastauracije velikosrpskog ultranacionalizma i svetosavskog fašizma danas neki u Srbiji smatraju 'Ocem nacije'.

Ćosića je oduševio dolazak Slobodana Miloševića na vlast. Njegovi mitinzi na Gazimestanu i sjeveru Kosova, u kojima je 'spašavao' Srbe i srpstvo na prostorima bivše Jugoslavije te najavio buduće ratove, inspirirala je povratak Dobrice Ćosića na političku scenu. Ćosić je zatim zajedno s Jovanom Raškovićem u Hrvatskoj osnovao Srpsku demokratsku stranku 1989., a godinu potom zajedno s Radovanom Karadžićem i Biljanom Plavšić osniva stranku istog imena i u BiH. Obje su nakon raspada Jugoslavije sudjelovale u organiziranju srpskih vojnih pobuna u Hrvatskoj i BiH te poticale ostvarivanje ideja iz Memoranduma SANU-a. 

Predsjednik SRJ i svađa sa Slobodanom Miloševićem 

Dobrica Ćosić prvi je predsjednik Savezne republike Jugoslavije, Miloševićeve nasljednice SFRJ no nakon sukoba s Miloševićem 1993. odlazi s mjesta predsjednika optužujući srpskog 'Vožda' za izdaju jer nije uspio stvoriti Veliku Srbiju. Ćosić je najvećim uspjehom svoje politike ali i Srpske politike 20. stoljeća držao uspostavu tzv. Republike Srpske odakle je prognano 230 tisuća Hrvata. 

"Za rat i zločine ne trebaju odgovarati samo izravni izvršitelji, već i inspiratori zločina", rekao je Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada, kritizirajući Dobricu Ćosića. 'Moraju odgovarati i oni čije su ideje pokrenule horde pljačkaša, zločinaca i ubojica. To što nikoga nisu ubili svojom rukom, ne čini njihovu odgovornost manjom', rekao je Popov. Međutim, Ćosić nije nikada odgovarao za pokolje i 'humana preseljenja' koja je inspirirao stvarajući Memorandum i zbog restauracije velikosrpskog nacionalizma i svetosavskog fašizma. 

Ideologija laži  iza svega 

Ono što obilježava politički rad Dobrice Ćosića i njegovih suradnika a koji se dobro stopio sa srpkom poloitičkom misli i danas je 'Laž'. Naime, Ćosić je cijelo vrijeme, svojim citatima, ali i radom na Memorandumu, zatim i kao predsjednik SRJ i suosnivač dviju političkih stranaka u Hrvatskoj i u BiH koje su zagovarale genocid i etničko čišćenje, isticao laž kao umijeće preživljavanja srpkog naroda. Laž je, Ćosić, prihvatio kao glavni alat preko kojeg srpski narod pokušava opravdati sve zločinačke radnje koje je činio kako ne bi doživio katarzu i prihvatio gole činjenice. "Laž je srpski državni interes", kaže Ćosić i upravo je zato negirao genocid koji je počinio Ratko Mladić u Srebrenici  dok je ratom pokušavao ostvariti ideje Memoranduma kojeg je Ćosić stvarao.

Tako Ćosić opet u stilu Josepha Goebbelsa piše i govori kako u Srbiji "svaka laž na kraju postaje istina" pokušavajući opravdati svu propagandu koju su narodu Srbije on i njegovi politički suradnici i istomišljenici davali. Procesi rehabiliticije poznatih četničkih i fašističkih zločinaca i ideologa koji se od 2009. naovamo vrše na beogradskim sudovima, propaganda pod pokroviteljstvom vrha današnje srpske vlasti, rezultat je Ćosićevih umotvorina i rada. 

Ćosićeva obogotvorena laž i spašavanje Srbije 

Koliko ta obogotvorena Ćosićeva laž ima utjecaja na Srbe vidi se i u citatu iz njegovog Dnevnika u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije:"Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži urežiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari inovinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. Uporušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašavase nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije".

Ćosić shvaća farsu koju njegovo učenje staljeno sa svetosavskim nacionalizmom kojeg je uskrsnuo on u suradnji sa Srpskom pravoslavnom crkvom tenjegov Memorandum imaju na Srbe. Međutim, srpska politika, pravoslavna crkva i intelektualci, političari nikad se neće odreći laži jer bi se u tom slučaju srušio cijeli njihov nadrealni svijet političkih i vjerskih mitova kojim su crkva i politika hranili srpski narod i obmanjivali međunarodnu zajednicu.

Kao što je napisao Ćosić "Laž je srpski državni interes" i jer je "Laž je u samom biću Srbina" i jer je "Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž", zbog svega toga srpska politička i crkvena vlast nikad se neće odreći laži i služenjem laži. 'Otac srpske nacije' može slobodno počivati u miru, jer njegove lekcije iz laži i spašavanja Srbina i Srbije uz pomoć laži, nastavljaju današnje srpske i crkvene elite bolje nego on što ej on ikad mogao ili se nadao da će moći. 'Deca' su dobro 'vaspitana' i nastavljaju lagati i svoj 'napaćeni narod' i provcirati žrtve svojih velikosrpskih politika.