TRESLA SE BRDA...

DO NOVOGA DRAMOLETA Milorad Pupovac - prvak intelekta, hollywoodskih uloga, manipulacija i podjela

Autor

Andrea Latinović

Vjerojatno čelniku SDSS-a i jednom od najomraženijih političara u državi, Miloradu Pupovcu, nije bilo lako stati pred hrvatsku javnost i mnogobrojne kamere u srijedu ujutro. Kako je cinično, ali duhovito rekao jedan kolega, ''kada Pupovac govori, cijela zemlja stane''. Nije baš tako, ali nije ni daleko od istine. Da, Pupovac je apsolutno nezaobilazni faktor na političkoj sceni Hrvatske.

11.09.2019. u 22:00
Ispiši članak

A nije mu bilo lako, jer se morao dobrano ''prati'' nakon posljednjih izjava koje je dao, usporedivši Hrvatsku s NDH, pritom još i sarajevskom mediju, dakle, mediju druge države. I tada je, potpuno očekivano, drama mogla početi.

Ako je i od Milorada Pupovca, zaista je previše.

Sjediti istovremeno u vlasti koju smatra ''genocidnom'', optužujući je da širi ''govor mržnje'', istovremeno stajati uz bok srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, koji sadašnje hrvatsko vodstvo, kao i cijelu državu a priori smatra zločinačkom i to ni ne skriva ni u jednoj prigodi, sve se to toleriralo Pupovcu. Jer se hrvatska vlast, pravničkim rječnikom, ''svojom krivnjom'' našla u ulozi taoca Pupovca i njegovih prohtjeva.

To ne znači da Pupovac često nije bio u pravu. Da, bio je, jer je ispravno definirao da je Hrvatsku posljednjih nekoliko godina zahvatila prava spirala ostrašćenosti i mržnje, kao i povijesnog revizionizma. Ali, to su činili pojedinci, a ne cjelokupna vlast, posebice u svjetlu činjenice da se sam predsjednik Vlade, Andrej Plenković, uglavnom uvijek jasno određivao prema pitanju NDH i osjetljivim povijesnim temama.

Dakle, potpuno je, ne samo neumjesno i neukusno, već i povijesno faktografski netočno govoriti da je današnja Hrvatska, stvorena na desecima tisuća nevinih žrtava, u krvi i na ruševinama, sljednica Pavelićeve Nezavisne Države Hrvatske. Doista je to izlišno i objašnjavati, ali i sam Pupovac zna da je to tako.

No kao vrhunski intelektualac i manipulator, on zna da će samim spomenom imena NDH zatresti cijelu državu, a njezino vodstvo, čak i standardno neutralnu opoziciju, natjerati da skoči na noge i igre ponovno mogu početi. I to je već standardni Pupovčev obrazac i jednako tako standardno zamorno, ali i opasno. Namjerna vrtnja u krugu povijesti i ringišpil bez kraja. Opet smo na ustašama, partizanima, domobranima, NDH, SFRJ, a Hrvatska je za to vrijeme pala ispod četiri milijuna stanovnika.

Izvanserijski intelekt, izvrsne dikcije, ali sada s malo češćom uporabom srbizama (august, ubica, decenije, veoma, saobraćajni...), smiješka poput Mona Lise, objasnio je što je mislio kada je izjavljivao što je izjavljivao i pritom lijepo svima poručio da se ne kani ispričati zbog tih spornih i doista uznemirujućih poruka koje je slao u javnost, a s druge strane Drine jedva ih dočekali, potkrjepljujući svoju polustoljetnu ''mantru'' o Hrvatskoj kao genocidnoj, paranoidnoj državi u kojoj iza svakoga ugla vrebaju ustaše i hvataju sve one koji ne drže fotografiju Ante Pavelića na zidu. Ili barem u podrumu.

Pupovčevo je legitimno pravo ne ispričati se za rečene katastrofalne tvrdnje, koje su, nažalost, naišle i na plodno tlo u dobrom dijelu Europe, koja Hrvatsku godinama promatra kroz mikroskop- svaki njezin potez, važe svaku riječ, istovremeno dopuštajući bujanje nacionalističke retorike u njezinom susjedstvu. No odavno smo shvatili da za Hrvatsku ne vrijede ista pravila, kao za neke druge; čini se da se s time moramo pomiriti, ma koliko mi objašnjavali i upirali se othrvati doista grozomornim prozivkama. I kada smo nešto ''uprskali'', a i kada nismo.

Ali, onda bi doista bilo pošteno da taj isti Pupovac ne stvara stalno dramolete koji jednima izazivaju nervozu, drugima agresiju, trećima ravnodušnost, a četvrti su ionako otišli iz ove države, već da muški izađe iz toga, za njega netrpeljivoga saveza. Neka se odrekne povlastica i privilegija, kako bi se solidarizirao s tom srpskom manjinom koju toliko ugnjetavamo, čak i mi, najobičniji građani.

Stvarno nam je dosta tih beskrajnih igrokaza, u kojima su se premijer i doživotni predstavnik Srba u Hrvatskoj sve izdogovarali. Muče javnost, obojica. Jedan govoreći svima nama u lice, smješkajući se polutajanstveno, radeći i od medija i od građana budale, a s već izvjesnim ishodom. SDSS ionako ostaje u koaliciji, a Plenkoviću to odgovara, jer ga ni zbog Bruxellesa ne može, sve i da hoće, ''ispustiti'' iz ruku.

Ništa novo, dakle; tresla se brda, rodio se mišić, ne čak ni miš. Jer, tako ćemo barem taj dan, kada su sva svjetla uperena u Milorada Pupovca, kao personifikaciju svega zla u Hrvatskoj, zaboraviti da smo na začelju demokratske, civilizirane Europe. I to po svemu. A i Plenković i Pupovac dobro igraju svoje uloge, vrhunski, poput hollywoodskih profesionalaca. Gledamo ih, znajući da su zajedno ''iskemijali'' neku tekućinu od koje nam je svima mučno, a ne možemo im ništa, osim ''derati'' ih po internetskim portalima, na kojima će se izliti sva hrvatska žuč i gorčina.

Jer, Pupovca nema bez Plenkovića. Ni obrnuto. Njih dvojica to znaju; čini se da znamo i mi, ali, do novoga dramoleta u Banskim dvorima, ''čuvajte nam Hrvatsku od niskosti i mržnje'', kako bi rekao istinski hrvatski velikan, Vlado Gotovac. Sreća da nije živ pa da ne vidi u što se ta država, za čije je postojanje robijao, pretvorila. U gotovo svakodnevnu ''talačku krizu''.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.