DIREKTNO Hrvatska ne smije biti stjecište migranata, potrebna je zajednička europska migrantska politika

U videu pogledajte kako su naši sugovornici odgovorili na pitanje na engleskom jeziku. Pitanja na engleskom jeziku postavljena su pri kraju sučeljavanja.

Vama koji ste veteran u Europskom parlamentu jedno općenito pitanje – kako vidite budućnost Europske unije?

JOZO RADOŠ: Europska unija uvijek je imala nekih svojih poteškoća, zastoja, ali uvijek je ona radila na premošćivanju tih poteškoća. Sada također ima stanovitih problema. Nismo uspjeli riješiti migracijsku politiku, ali smo napravili u Europskom parlamentu i uniji znatne pomake u nekim drugim područjima kao što je energetska politika. Tako da ja ne vidim da se tu ništa dramatično ne događa. Mislim da će ona nastaviti svojim polaganim hodom naprijed.

Gospodine Sokol Vi ste mlada nada HDZ-a, koja želi ući u Europsku parlament. Kako vi vidite budućnost Europske unije?

TOMISLAV SOKOL: Europska unije je prošla zapravo više faza u svom razvoju od primarno zajedničkog tržišta na početku kada je temelj bio četiri zajedničke sloboda kretanja, sloboda kretanja roba, usluga, ljudi i kapitala preko stvaranja, prvo Europske ekonomske zajednice, kasnije Europske zajednice do Europske unije, temeljem Ugovora iz Maastrichta te nadležnosti Europske unije su se proširile u niz drugih područja i do situacije, posebice kod Lisabonskog ugovora kada je došlo do daljnjeg jačanja same integracije, ali isto tako i do jačanja demokratskih institucija i njihove uloga kao što je Europski parlament. Tako da mislim da je razvoj do sada bio svakako pozitivan, da se dobro nalazio taj balans zajedničkih politika i zajedničkih problema koje treba rješavati i nacionalnih interesa, interesa svih država članica unutar same integracije. Naravno, trenutno su izazovi veliki. Jedan od njih je već spomenut – to su naravno migracije, pitanje globalnog geopolitičkog, odnosno, međunarodnog položaja u odnosu na države kao što su Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina, područja Bliskog istoka, veliki sigurnosni izazovi naravno demografski izazovi, koji su za Europsku uniju izuzetno bitni, tako i za Hrvatsku, ali vjerujem da će se i nakon ovih izbora, kad se formira nova većina u Europskom parlamentu moći formirati kvalitetna Komisija, koja odgovara Europskom parlamentu i kroz to zapravo ima taj legitimitet, da će onda, da će sve institucije Europske unije, znači Europski parlament, Komisija i Europsko vijeće, odnosno, Vijeće Europske unije moći naći odgovor na te izazove. To je svakako nešto na čemu ćemo svi raditi."

"Što se tiče općenito sada situacije pred izbore puno je laži, puno je manipulacija, puno je dezinformacija koje neki šire i moguće je sva ta postignuća Europske unije na neki način dovesti u pitanje što mislim da nije dobro, ako pogledamo samo Hrvatsku vidimo koliko smo mi koristi imali od samog ulaska. Od milijardu kuna povučenih za opremanje naše granične policije i radi borbe protiv nelegalnih migracija. Također, više od 14 milijardi kuna više što smo povukli iz proračuna nego što smo uplatili i mi vidimo na svakom koraku, kako smo sad obišli sve županije, mislim da smo mi jedina stranka, HDZ, koja je sustavno obišla sve županije i to po dva puta, razgovarala s ljudima, čula njihove probleme, ali isto tako smo imali priliku vidjeti i brojne razvojne projekte koji se u Hrvatskoj odvijaju. Znači, tu su veliki projekti kao što je Pelješki most, 357 milijuna eura bespovratno iz europskog proračuna, tu je Zračna luka Dubrovnik, u svakoj županiji veliki projekti odvodnje, kanalizacije, cestovni projekti, znači, više od 500 vrtića koji se što grade, što obnavljaju u Republici Hrvatskoj iz europskih sredstava i to sve pokazuje koje su ipak prednosti tog članstva. Da građani od toga imaju sve više i više konkretne koristi, odnosno, te konkretne koristi sve više i više vide i vjerujem da će građani na kraju krajeva to prepoznati na izborima i da će upravo one stranke koje znaju rješavati probleme, koje su sposobne i stručne zaštititi nacionalne interese u europskim institucijama kao što je Europski parlament, tu prvenstveno mislim na Hrvatsku demokratsku zajednicu, da će i na tim izborima honorirati, kako na nacionalnoj razini tako i na ovoj europskoj razini.

Spomenuli ste Europski parlament i njegovu ulogu. Kolika je uloga Europskog parlamenta upravo u ovim projektima što ste naveli? 

TOMISLAV SOKOL: Ono što je bitno u tom smislu je ovlast vezana uz donošenje europskog proračuna, odnosno, ako mogu malo proširiti mislim da su tri najvažnije ovlasti Europskog parlamenta sudjelovanje zajedno s Vijećem u donošenju propisa, uredbi i direktiva od kojih se velika većina zapravo implementira kroz nacionalno zakonodavstvo, kroz zakone u Hrvatskom saboru, izbor Komisije, a Komisija je to izvršno tijelo koje zapravo ima pravo i zakonodavne inicijative i predlaganja proračuna i svega ostalog i na taj način parlament utječe na politiku, ali i ovlasti kod donošenja samog europskog proračuna. Prvenstveno mislim na ovu sedmogodišnju financijsku perspektivu, dakle, da bi takva financijska perspektiva, takav financijski okvir za razdoblje od 2021. do 2027. bila donesena moraju se složiti kako Vijeće, znači države članice, tako i Europski parlament mora na kraju dati svoj pristanak i tu je izuzetno bitno da imamo kvalitetne ljude koji poznaju taj sustav, znaju stvarati pregovore, saveze, dogovarati se s drugima, jer sami u principu ne možete jako puno toga postići, da se izbori najbolja financijska omotnica za Republiku Hrvatsku. I tu će izuzetno bitna biti upravo ta sinergija između naših zastupnika u Europskom parlamentu i naše Vlade, koja će zastupati Hrvatsku u Vijeću Europske unije kad će predsjedati početkom iduće godine. Znači, prvih šest mjeseci iduće godine i zato i ta zajednička uloga, ta suradnja, ta kooperacija između naših zastupnika u parlamentu i Vlade je ono bez čega se ne možemo izboriti za financijsku omotnicu koju smatramo da nam pripada i koja nam je potrebna. Ja bih samo napomenuo da su druge države srednje i istočne Europe ušle u Europsku uniju neke devet, neke šest godina prije nas i upravo su taj najveći razvojni iskorak u standardu napravile u tom razdoblju. I baš zbog toga nam je bitno da Hrvatska dobije u idućem sedmogodišnjem periodu isto tako veliku financijsku omotnicu kao što je bila do sada preko deset milijardi eura da bismo mogli to iskoristiti da smanjimo tu razliku u razvijenosti i da dosegnemo u velikoj mjeri one najrazvijenije zemlje.

Gospodine Radoš, Vi ste već u Europskom parlamentu drugi mandat, jedan kraći, jedan u potpunosti, koliko je ta uloga Europskog parlamenta u stvari bitna?

JOZO RADOŠ: Pa evo samo, dakle, ta zakonodavna aktivnost Europskog parlamenta je sama po sebi značajna. Dakle, uredbe Europskog parlamenta izravno postaju zakoni država članica, a direktive se prenose u nacionalne zakone. Naravno, ukoliko samo formalno prenesete direktivu, a niste osigurali provedbene akte, dakle, podzakonsku arhitekturu za provedbu te direktive onda zapravo od te direktive nemate velike koristi. Prema tome, još uvijek je velika nadležnost država članica. Naravno, Europski parlament raspravlja i o drugim pitanjima, pitanjima vanjske politike, pitanjima općih vrijednosti, zaštite ljudskih prava, zaštite manjinskih prava, dakle neke vrlo načelne rasprave koje onda ulaze u rezolucije Europskog parlamenta, a iz rezolucija onda, koje poslije naravno čita Komisija, dolaze zakonodavni prijedlozi. Prema tome, to je samo po sebi vrlo važna institucija i zbog ove tri najvažnije nadležnosti, ali i zbog bavljenja nekim općim pitanjima. Ono što bih ja istaknuo iz svog iskustva, proteklih pet godina, bio sam promatrač, nisam bio zastupnik u onom prvom kratkom mandatu, je zapravo nedovoljna suradnja zastupnika u Europskom parlamentu i Vlade."

"Kako je Vlada u Vijeću Europske unije suzakonodavac, na nekim važnim pitanjima koje treba Vlada definirati trebala bi postojati trajna i vrlo rana suradnja između zastupnika i Vlade da se međusobno informiraju i prate. Naravno to ne može biti kompletna djelatnost, pogotovo ako je zastupnik zapravo dio opozicije u nacionalnoj politici, ali, naravno, svaki zastupnik treba nastojati uspostaviti dobru suradnju s Vladom i to nam nedostaje, dakle da još u ranoj fazi kada se neki prijedlog kuha u Komisiji, kada se predlaže, tada država članica ima uvida u to, tada bi već trebalo uspostaviti koordinaciju rada Vlade i zastupnika koji je nadležan u nekom odboru i treba naravno nastojati da se taj zastupnik u svojoj grupi, u svome odboru izbori da bude izvjestitelj upravo za taj predmet i tada bi se sigurno postigli puno bolji rezultati. To je naravno malo kompliciran proces, ali mislim da trebamo u ovom, recimo, idućem mandatu nastojati ostvariti tu punu sinergiju rada zastupnika i Vlade Republike Hrvatske.

Obojica ste spomenuli suradnju institucija Europske unije i naše Vlade. Da se vratimo malo unatrag – koliko ste zadovoljni našim aktualnim povjerenikom Nevenom Mimicom, njegovim proteklim mandatom?

JOZO RADOŠ: Naš povjerenik je imao jedno vrlo specifično područje međunarodne suradnje, zapravo je bio usmjeren više na međunarodnu politiku. Njegov posao je bio prilično ležeran. Dakle, on je putovao svijetom i na neki način distribuirao razvojnu pomoć Europske unije tako da njegov neposredni utjecaj na ono što se u Hrvatskoj događalo nije bio velik, a taj svoj dio posla, dakle, povjerenika za međunarodnu razvojnu pomoć je on odradio solidno.

Gospodine Sokol, kako ste Vi bili zadovoljni povjerenikom Mimicom s obzirom na to da je on iz SDP-a? On je u kvoti SDP-a izabran tada.

TOMISLAV SOKOL: Ako bih mogao još malo se nadovezati na ovo, pa onda povezati jedno s drugim. Mislim da dosta krivih informacija kola oko toga što je Europski parlament i kako to funkcionira. Pa se govori da nema nikakvu ulogu, da je to samo nekakva parlaonica i tako dalje i da o svemu odlučuju neki neizabrani birokrati nevidljivi i tako dalje. Znači, Europska komisija je ta koja predlaže propise. Ona predlaže uredbe i direktive, ona trenutačno ima isključivo zakonodavnu inicijativu, znači zastupnici u Europskom parlamentu ne mogu sami predlagati u izbornom programu našem, odnosno, Europske pučke stranke je da se to promijeni. Baš zato da taj demokratski legitimitet samo procesa bude veći. Dakle, Komisija koja odgovara, ali Komisija je kao izvršna vlast odgovorna parlamentu. Slično je i na nacionalnoj razini s nacionalnim izvršnim institucijama, Vladom ili kako god se zove u kojoj državi i to je izvor demokratskog legitimiteta. E sad, kad Komisija predlaže propis za više od 90 posto propisa se moraju usuglasiti Vijeće Europske unije, u kojem sjede ministri koji zastupaju interese, odnosno, koji zastupaju vlade država članica i koji slušaju naputke naravno vlada država članica i Europskog parlamenta. Tako da imamo dvostruku kontrolu. S jedne strane zastupnici u Parlamentu koji zastupaju građane koji su ih neposredno birali, a opet s druge strane imate one koji zastupaju Vladu kroz Vijeće, koje isto tako ima demokratski legitimitet koji proizlazi iz njihovih nacionalnih izbora i to je jedan vrlo složen proces. I ono što bih svakako istaknuo da sam postupak već na razini Komisije traje dosta dugo i dosta dugo traju usuglašavanja, izrada 'drafta', obično imate neki 'green' ili 'white paper' koji tom prethodi. Jako se puno dionika tu usuglašava. Vi u Bruxellesu recimo imate najveći broj lobista, lobističkih skupina registriranih bilo gdje u svijetu. Čak više nego u Washingtonu i New Yorku. Međutim, na žalost, kod nas nije dovoljno sazrela, generalno u nama, u narodu, svijest koliko je to bitno, koliko je bitno već u tom procesu inicijalnom sudjelovati. A prilike postoje."

"Taj proces je dosta transparentan, puno transparentniji nego što je možda bio prije 20, 25 godina, samo nedovoljna je svijest na nacionalnoj razini o svim mogućnostima koje dionici imaju da se uključe. I što se tiče samog povjerenika, ovo što je kolega Radoš rekao, uvijek vam je u Komisiji bitno, jer svaki predsjednik Komisije kada dobije mandat zapravo određuje koji će biti i predlaže koji će biti portfolio kojeg povjerenika. I meni je jako žao da se naša Vlada tada, to je bilo vrijeme Milanovićeve vlade, nije izborila da naš povjerenik dobije neki od portfelja koji su za Hrvatsku bitni poput, recimo, zaštite potrošača, poljoprivrede, kohezije, znači, europskih fondova i tako dalje jer onda bi naravno i taj povjerenik mogao puno više doprinijeti za Hrvatsku nego ovako kako je bilo do sada kad je, kao što je sam kolega Radoš rekao, gdje je zapravo putovao svijetom i bavio se stvarima koje s Hrvatskom, na žalost, jednostavno nemaju puno veze.

Spomenuli smo i migrantsku krizu. Kako novi saziv Europskog parlamenta može pomoću u rješavanju migrantske krize?

TOMISLAV SOKOL: Pitanje migracija je trenutno možda i dominantna tema na razini Europske unije, a bitna je i u Hrvatskoj. I ono što bih ja svakako istaknuo je da bi Hrvatska bila dotaknuta time kroz ovu balkansku migrantsku rutu bili mi u Europskoj uniji ili ne. To ističem jer se često ponavlja nekakva teza da smo mi zbog Europske unije došli u nekakvu situaciju ili nismo. Pozicija HDZ-a i HDZ-ove vlade je tu vrlo jasna. Mi smo uspjeli povući milijardu kuna za opremanje naše granične policije, imamo 6500 graničnih policajaca koji čuvaju granicu. Naravno, to nikada ne može biti potpuno nepropusno. To je nemoguće, ali isto tako ne treba stvarati paniku. Mislim da naši policajci kvalitetno rade svoj posao u skladu sa svojim zakonskim ovlastima i to je naše apsolutno opredjeljenje. Znači, nikako dopustiti da se nekontrolirano prelazi granica, odnosno, da veliki brojevi ljudi prelaze granice, da ne znamo ni tko su ni odakle su došli, da nisu prošli sigurnosne provjere, kao što je to bilo recimo 2015. za vrijeme one, opet Milanovićeve vlade. Svakako su potrebni zajednički odgovori na ta pitanja. Znači, vi ne možete neke stvari rješavati sami. Znači, od pitanja fondova za opremanje granične policije, od pitanja suradnje, znači vi morate imati razmjenu informacija s drugim policijskim tijelima i pravosudnim tijelima drugih država članica da biste znali je li netko na listi terorista, osumnjičenih osoba za nekakav kriminal i tako dalje i to su sve stvari radi koji vam treba ta zajednička suradnja, zajednička europska politika. I ono što bih posebno istaknuo je suradnja s državama na izvoru ili državama tranzita poput, recimo, Turske, poput zemalja u sjevernoj Africi i slično. Jer upravo ona kriza 2015. i taj veliki migrantski val na balkanskoj ruti je u nekoj mjeri smanjen, odnosno, anuliran kad je s Turskom postignut dogovor vezan uz to. Tako da je tu zajednička europska politika apsolutno nužna, same države jednostavno su, svojim kapacitetima ne mogu riješiti sve te probleme same, zato imamo zajedničku europsku politiku, Parlament tu ima ulogu zajedno s Vijećem Europske unije, s Europskom komisijom u sklopu svojih ovlasti da sudjeluje u definiranju tih politika.

Gospodine Radoš, jeste li suglasni sa sadašnjom europskom politikom prema migrantima i što bi trebalo promijeniti?

JOZO RADOŠ: U početku sam naglasio da u tom području nije postignut veliki napredak zato što još uvijek se zemlje članice nisu usuglasile koja bi to bila zajednička politika i vode se parcijalne politike, dakle nije politika solidarnosti. Naravno, na razini Europske unije u takvom krupnom pitanju trebaju biti zajednička pravila i zajedničko prihvaćanje tereta. Budući da toga nema, još uvijek toga nema Republika Hrvatska mora nastojati da ne preuzme na sebe prevelik dio tereta i to je onaj slučaj gdje ste s nekakvih općih načela zajedničke europske politike morate koncentrirati na nacionalnu politiku i nastojati naravno štititi svoje interese. Ako imate zatvorene granice na sjeveru i na zapadu, onda naravno morate nastojati izbjeći situaciju u kojoj ćete postati stjecište migranata, naravno uz puno razumijevanje stanja u kojoj se ti ljudi nalaze. Ono što je osobito važno je naravno suradnja s tim mjestima, područjima gdje se nalaze velike koncentracije migranata kao što je područje Turske, područje Jordana, područje Libanona, ali naravno još važnije, ali i još teže je utjecati na nestabilnosti, na one krize koje se javljaju u tim područjima. Ono što je za Europu, a i za Hrvatsku naravno osobito značajno to je područje Bliskog istoka i područje sjeverne Afrike, odnosno, subsaharske Afrike gdje se nalaze neuređeni sustavi države i ne samo deseci, nego i stotine milijuna ljudi svoj put i svoj život vide u Europi. Zasad zajednička europska vanjska, sigurnosna i obrambena politika nije u stanju imati značajniji utjecaj na političke procese i krize na tim područjima i zato je u proteklih pet godina došlo do značajnih, ja ih nazivam malih-velikih pomaka u pogledu razvoja i obrambene politike, zajedničke obrambene politike Europske unije. I naravno, to je pitanje snažnijeg utjecaja u svijetu, danas više nije kao što je bilo 1950. godine, ali taj pomak iz nekakve geopolitičke hladnoratovske strukture svijeta, arhitekture međunarodnih odnosa, naravno, nije jednostavno napraviti. I naravno, to je ključni odnos prema ove tri velike utjecajne zemlje. Jedan je, dakle, problem odnosa s Rusijom zbog svega što se tamo događalo. Ta blokada, naravno, je na štetu i jedne i druge, dakle, i Europske unije i Rusije."

"Odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama su posebni zbog posebne politike nove američke, sad već više nije nova administracija predsjednika Trumpa, a naravno Kina je nezaobilazan svjetski faktor i svaka zemlja, uključujući naravno i Uniju u cjelini, mora s Kinom naći nekakav 'modus vivendi'. Za sada se prilično lagano puštalo da Kina, koja nema zapravo do kraja izrađeno tržišno gospodarstvo i ne poštuje najviša načela međunarodne trgovine, ulazi na područje Europske unije. Treba biti otvoren prema Kini, naravno, Kina je nezaobilazna, ali jednako tako treba nastojati da Kina poštuje najviša načela i međunarodnih odnosa, međunarodne trgovine, ali i neke standarde u pogledu unutrašnjih odnosa u Kini kao što je zaštita prava manjina, opća zaštita ljudskih prava i tako dalje. To je kompleksno pitanje i time će se sigurno u idućem mandatu baviti i Europski parlament i Europska unija u cjelini. 

Nekoliko kratkih pitanja naslonjeno na migrante. Pitanje Schengena. Je li Hrvatska spremna za Schengen?

JOZO RADOŠ: Hrvatska je tehnički spremna za Schengen, nadam se da neće biti nikakvih političkih prepreka u pogledu njenog pristupanja. Schengen je, naravno, hrvatski interes. Tada će nam biti a) lakše čuvati našu granicu, imat ćemo dakle potporu europsku...

Po Vašoj procjeni kad bismo mogli ući u Schengen?

JOZO RADOŠ: Pa ja se nadam da ćemo iduće godine postati članica Schengena. Druga stvar je što Schengen je, dan-danas je on crta, on je samo granična crta. Schengen ne postoji unutar Europske unije, on nije prostor. Naravno, trebalo bi osigurati i to je opet jedna od zadaća da schengenski prostor bude doista prostor, dakle, kad pređete graničnu crtu da također postoji sigurnosna suradnja država članica koja je za sada u mnogim aspektima izbjegla. Radi se, naravno, o pravosudnoj suradnji, radi se o policijskoj suradnji i radi se, naravno, o najosjetljivijem elementu, a to je obavještajna suradnja. Zbog svojih specifičnih razloga države članice proteklih godina, od formiranja Schengena, nisu ušle u taj oblik suradnje i to je zadaća koja je pred Europskom unijom, Europskim parlamentom u idućem mandatu.

Gospodine Sokol, pitanje Schengena. Jesmo li spremni i kada ulazimo u Schengen?

TOMISLAV SOKOL: Također smatram da jesmo. Već smo dobili za većinu područja pozitivno mišljenje od strane Europske komisije, tako da vjerujem da će to doista ići bez većih problema vrlo brzo. A ono što sam svakako htio istaknuti, u malo širem smislu vezano uz migracije, je da smo mi apsolutno protiv toga da Hrvatska postane bilo kakav 'hot spot' i tu je politika HDZ-a potpuno jasna i da je sigurnost građana na prvom mjestu. Baš zbog toga je bitno imati tu zajedničku europsku politiku, suradnju, posebno razmjene informacija, jer vi bez toga doista ne možete znati tko dolazi na vaš prostor, ako ste dio Schengena, nema tih granica i kontrola, onda vam je pogotovo važna razmjena informacija, suradnja s pravosudnim, policijskim, obavještajnim tijelima drugih zemalja kako biste mogli reagirati na vrijeme ako se nekakva sigurnosna prijetnja pojavi.

Treba li Hrvatska uvesti euro? Zašto da, zašto ne?

TOMISLAV SOKOL: Stav HDZ-a je tu vrlo jasan. Hrvatska je izuzetno eurizirana zemlja. Znači, dvije trećine naših depozita su u eurima, znači, govorimo o stanovništvu. Također, negdje oko polovica kredita su također u eurima. Što se tiče uvoza, uvoznih dobara. Znači, imate jako puno dobara koje nema supstituta, vi ih jednostavno morate uvoziti, poput nekakve visoke tehnološke robe, automobila, dobrog dijela energenata i naravno da je onda izuzetno bitno da nemate tih tečajnih razlika da ne bi došlo do povećanja njihove cijene, što bi naravno odrazilo se na građane. Svi poduzetnici znači, udruge poduzetnika su jasno istaknule da su za uvođenje eura, da to olakšava trgovinu, miče se taj tečajni rizik koji itekako može predstavljati problem ako kupujete sirovinu u jednoj valuti, a prodajete svoj finalni proizvod u drugoj i tu možete jako puno sredstava izgubiti. Mislim da smo imali slučajeva upravo u brodogradnji vezanih uz to."

"Ako uzmete u obzir visoku euriziranost zemlje, pitanje smanjivanja, odnosno, micanja tečajnih rizika, uklanjanja transakcijskih troškova koji su isto tako bitni kad se mijenjaju valute, činjenicu da je Hrvatska jako vezana uz turizam i da automatski je i turistima lakše ako ste u istom europodručju dolaziti ovdje, znači, nisu demotivirani opet zbog razlika u valutama da ne dođu jer će eventualno nekako izgubiti na tim razlikama, da će eventualno izgubiti na toj razmjeni i tako dalje, znači, kad pogledate koliko je Hrvatska integrirana u samu, već sada, eurozonu, europski prostor, mislim da su prednosti stvarno, stvarno dovoljno velike i da je to za naše gospodarstvo izuzetno bitno. Da ne govorimo o tome da ako, ukoliko smo u europodručju da se to isto tako odražava na kreditni rejting države. Ja ću napomenuti da je upravo Standard & Poor's u mandatu HDZ-ove vlade nas podigao u investicijski kreditni rejting, izašli smo iz procedure prekomjernih makroekonomskih neravnoteža. Tako da se cijela ta fiskalna i monetarna slika apsolutno poboljšala. Ulazak u eurozonu bi bio jedna kruna što bi svakako doprinijelo i sigurnosti investicija u Republiku Hrvatsku što bi se odrazilo na građane kroz niže kamate. Tako da, mislim na kamate na kredite. Dakle, kad se sve zbroji i oduzme mislim da je uvođenje eura pozitivna stvar i mislim da će i građani imati vrlo konkretne koristi od toga. Kroz manje transakcijske troškove, niže cijene i niže kamate.

Gospodine Radoš, Hrvatska iduće godine predsjeda Europskom unijom u prvoj polovini godine. Treba se donijeti višegodišnji financijski okvir. Je li Hrvatska spremna za tako veliku ulogu?

JOZO RADOŠ: Pa to je veliki posao. Naravno, najveći posao je na Vladi i zapravo treba znati da u svim ovim odnosima unatoč pojačanoj ulozi Europskog parlamenta Vlada i kao suzakonodavac i kao najmoćnija birokratska institucija države, birokratska ne u negativnom, nego u pozitivnom smislu ima najviše utjecaja. Ono što je važno kod tog predsjedanja ja bih istaknuo dvije stvari. Prva je da dobro odradimo taj posao, dakle da budemo pripremljeni pratiti sve one politike koje su u tijeku ili naravno, politike koje ćemo mi sami kao država koja će predsjedati inicirati. To je, dakle, da ostavimo dobar dojam, da tehnički to dobro odradimo, a druga stvar je da stavimo na dnevni red, da ubrzamo donošenje nekih odluka za koje smo osobito kompetentni, koje su osobito važne za Uniju da se istaknemo, da se, na neki način, proslavimo jer smo riješili neko pitanje koje godinama stoji neriješeno i da naravno pri tome odaberemo one teme koje su od našeg osobitog interesa. Dakle da rješenje nekih...

Koje su to?

JOZO RADOŠ: Pa to recimo mogu biti pitanja koja se tiču, recimo pitanje proširenja ili recimo pitanje ribolova ili dakle neka pitanja koja su od osobitog interesa. Neka pitanja iz nadležnosti zajedničke poljoprivredne politike, zajedničke politike ruralnog razvoja, što je osobiti hrvatski interes. Trebalo bi naravno pratiti, nadam se da to Vlada radi, sve te 'fileove', da je već postavila te prioritete, tako da rješavajući ta pitanja u njih ugradi i neka rješenja koja su u posebnom interesu Republike Hrvatske. 

Hrvatska uloga u donošenju financijskog okvira?

TOMISLAV SOKOL: Hrvatska svakako tu može odigrati itekako bitnu ulogu kroz, na neki način, usmjeravanje tog procesa. Stav HDZ-a je vrlo jasan i mislim da smo vrlo dobro i već sada argumentirali i na razini Europske pučke stranke, Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije, odnosno, Vijeća ministara i Europskog vijeća, zbog čega je Hrvatska, što je nužno da ta sredstva ostanu na visokoj razini. Jedan od razloga što sam upravo spomenuo da Hrvatska nije imala tu startnu poziciju koje su imali Češka, Slovačka, Mađarska i tako dalje, od praktički desetak godina kada je tih sredstava stvarno bilo u izobilju, kad su mogle to iskoristiti, skoro 400 milijardi eura ukupno su povukle te države bivšeg 'istočnog bloka' da unaprijede svoju infrastrukturu, osiguravaju zapošljavanje, radna mjesta i sve ostalo. Dakle, svakako mislim da mi možemo odigrati tu dobru ulogu. Mislim da se već itekako radi na tome, i dosad se radilo u prethodnom mandatu Europskog parlamenta, ali izuzetno je bitno napomenuti da je jedan jako važan poligon za to, instrument upravo Europska pučka stranka. Europska pučka stranka je tradicionalno najjača politička grupacija u Europskom parlamentu, temeljena na onim demokršćanskim načelima na kojima je osnovan i sama Europska ekonomska zajednica pedesetih godina koju su osnovali demokršćani Adenauer, De Gasperi i tako dalje, što se ne spominje baš toliko često u medijima i kroz tu grupaciju koja je tradicionalno toliko značajna i u Europskom parlamentu, a i u Vijeću Europske unije, kroz predstavnike država, odnosno, vlada, se može puno toga napraviti, izlobirati kako bi se kroz argumentiranu raspravu pokazalo zbog čega su ta sredstva Hrvatskoj nužna. Mi smo isto tako, ova Vlada, što bih svakako naglasio, napravili neki korak prema toj ravnomjernijoj regionalnoj raspodijeljenosti time što smo promijenili administrativnu podjelu Hrvatske baš zbog toga da ne bi neki slabije razvijeni krajevi, s nižim standardom poput Slavonije bili u istoj statističkoj regiji sa Zagrebom, statističkoj regiji, to je bitno, to se radi isključivo o statističkim regijama, da ne bi bili zajedno sa Zagrebom, zbog čega onda mogu povući manje sredstava i dobiti manje potpore za poduzetništvo nego što bi bile da su same. Baš zbog toga se sad išlo na to da se ta statistička podjela izmjeni kako bi se više tih sredstava moglo usmjeriti upravo u one krajeve gdje je to najpotrebnije. To su Slavonija, Baranja i Srijem.

Kratko pitanje o Brexitu. Što će se dogoditi ako Velika Britanija uskoro ne izađe, dakle, Hrvatska ima 12 predviđenih zastupnika u Europskom parlamentu. Što ćete napraviti ako Vi budete taj dvanaesti koji ne uđe u Europski parlament?

TOMISLAV SOKOL: Pa ne možete puno napraviti. Ono što možete čekati je da vidite kako će se situacija razviti. Ono što bih svakako istaknuo mislim da se sporazum treba poštovati, znači, onako kako je potpisan. On sadrži kvalitetne kompromise, po mom mišljenju, koji zastupaju na adekvatan način interese i Europske unije i Ujedinjene Kraljevine i ne vjerujem da će se taj sporazum mijenjati. Dakle, potrebno je prvenstveno da političke stranke u Ujedinjenoj Kraljevini definiraju same što žele, jer su oni u parlamentu do sada definirali sve što ne žele, ali nikako nisu uspjeli postići većinu da se dogovore oko toga što žele. Koji je na kraju taj konačni cilj, odnosno, koji je taj njihov koncept u pregovorima...

Bili biste na čekanju dok se oni ne dogovore?

TOMISLAV SOKOL: Tako da mislim da je to već definirano i pravnim aktima i odlukom o raspisivanju izbora tako da tu ne može taj pojedinac toliko utjecati na to, ali svakako ono što bismo mi željeli je da se ta situacija što prije riješi, da nema te više pravne nesigurnosti, da se ti odnosi definiraju na način koji je u interesu i jedne i druge strane koliko god je to moguće.

Gospodine Radoš, što biste Vi napravili da budete taj dvanaesti zastupnik koji je na čekanju?

JOZO RADOŠ: Pa nemate što puno učiniti. Morate, trebate čekati, ali stav, dominantni stav Europskog parlamenta je taj da se to stanje prijelazno, koje je naravno teško zamislivo i prilično kaotično, nepredvidivo, ne produžava što je moguće, da bude što je moguće kraće. Tako da ja, unatoč svim poteškoćama koje postoje u Velikoj Britaniji, očekujem da će se to pitanje riješiti vrlo skoro. Naravno, trebalo bi ga riješiti tako da niti Velika Britanija, ali niti Europska unija, na neki način, ne trpe prevelike štete. Brexit je apsolutno štetna stvar, to je pravi primjer kako populisti koji su nezadovoljni nekim stanjima obećavaju nešto drugo, a zapravo nemaju pravih rješenja, mogu napraviti ogromnu štetu. Najveću će štetu imati građani Velike Britanije, manju štetu će imati građani Europske unije. Na neki način najmanju, vjerojatno među najmanjima građani Republike Hrvatske, ali svakako treba nastojati da se postigne sporazum koji će tu štetu minimizirati. Ja se nadam da se stanje tog provizorija koji je zapravo teško zamislivo, dakle, da predstavnici Brexita sudjeluju u donošenju odluka. U tom smislu su i postavljena već neka ograničenja, da neće moći sudjelovati u izboru predsjednika Komisije, u potvrđivanju proračuna i tako dalje, ali svejedno je to čudno stanje i to je opći stav na razini Europske unije ne treba prolongirati.