Dijaspori žele zabraniti glasanje iako financijski održava Hrvatsku

Kao jedna od posljedica lažne teorije da je dijaspora presudila rezultat predsjedničkih izbora, na hrvatskim se društvenim mrežama pojavilo snažno nezadovoljstvo navodnom činjenicom da su 'Bosanci i iseljenici nametnuli Hrvatskoj predsjednicu'.

Iako to naprosto nije točno - negativno je raspoloženje kulminiralo formiranjem facebook pagea "Zabranimo dijasporu" i "Tražimo referendum za ukidanje prava glasa dijaspori", koje su 'lajkali' i brojni djelatnici u medijima te javne osobe. Dominantno je razmišljanje ovo: ako pripadnici dijaspore ne plaćaju porez u Hrvatskoj, zašto bi onda odlučivali o rezultatima bitnih hrvatskih političkih izbora?

Preskočimo sad neospornu činjenicu da dijaspora nije odlučila izbore u Hrvatskoj, te da je općenito broj aktivnih glasača u dijaspori sasvim mali, manji od, recimo, broja glasova na zagrebačkom kvartu Trešnjevka. Tvrdnja da dijaspora ne sudjeluje u poreznom sustavu Hrvatske ne samo što nije točna - nego, posve suprotno, doznake iseljenika svojoj rodbini u domovini još od sredine šezdesetih pa sve do danas čine najveći pojedinačni priliv novca u platni sustav Republike Hrvatske. Tu je za mnoge šokantnu činjenicu znanstveno istražila i verificirala ekspertica UN-a Adela Poprženović, inače Bošnjakinja stalno nastanjena u Švedskoj. Prema njenim istraživanjima, samo se službenim kanalima, preko banaka ili tvrtki za prijenos gotova novca, poput Western Uniona - godišnje iz iseljeništva u Hrvatsku pošalje oko 1,1 milijardi eura, što je (nažalost) više od svih stranih ulaganja u Hrvatskoj ukupno u 'lošijim' odnosno kriznim godinama.

"Vrlo često dolazim u Hrvatsku, kod bake, tete... Gledam, kafići su puni, restorani također. Ali kako kad znam kolika je prosječna plaća, koliko je nezaposlenih, kakvo je stanje gospodarstva... Nije mi se nešto tu poklapalo, nije mi štimala matematika. Kako može istovremeno biti minus i plus? Rekla sam mentoru na fakultetu da mi je tema jako zanimljiva, taj nerazmjer između vidljive potrošnje i statistike. Kako ljudi mogu toliko živjeti iznad svojih mogućnosti? On je odmah ispalio: To mora da su doznake, novac iz inozemstva. Doznake?, pitala sam. Da, istraži, rekao je mentor, inače stručnjak za doznake u afričkim državama - kaže." - izjavila je Adela Poprženović svojevremeno za Večernji i Jutarnji list.

Ako znamo da Hrvatska ima samo milijun i pol zaposlenih, a od njih više od trećine radi u državnoj službi, lako je uvidjeti da stvarnih uplatitelja u hrvatski državni proračun u domovini ima manje od milijun. To su djelatnici u 'realnom sektoru', stvarnoj privredi, čija je plaća, opet nažalost, u prosjeku manja nego u favoriziranoj 'državnoj službi' i iznosi oko 4000 kuna. Davanja na plaću od 4000 kn su 2139 kuna, što znači da svaki od tih zaposlenika uplati oko 3000 eura godišnje državi. Taj se novac 'reciklira' u plaće državnih službenika, jer kad, na primjer, zaposlenik neke općine plati svoj porez, on nije doista 'dodao' novac u proračun, već je to slično situaciji u kojoj bi dijete vratilo dio džeparca roditeljima na izlazu iz kuće.

Za razliku od toga, dijaspora 'doda' u ukupnu masu novca koja kola hrvatskim uslugama i trgovinama svojih 'čistih' devet milijardi kuna, koje su za ukupnu ekonomsku situaciju u RH - čisti dobitak. 

Dakle, suprotno tezama koje se mogu pročitati na Facebooku - većina 'protivnika' dijaspore, koji često dolaze iz redova državnih službenika i stranačkog aparata stranaka Kukuriku koalicije, zapravo ne uplaćuje nikakav stvarni porez Hrvatskoj. Dijaspora, sa svoje strane, uplaćuje novac koji po mišljenju Adelinog mentora sa Sveučilišta u Lundu, osigurava krhkoj hrvatskoj ekonomiji, koja je već 12 kvartala u sunovratu, puko preživljavanje.