ZAŠTO SE AUSTRIJA POVUKLA?

Denis Avdagić za Direktno objašnjava: Marakeški kompakt i što se tu zapravo događa

Autor

Andrea Latinović

Marakeški sporazum, za kojega veliki dio hrvatske javnosti do sada nije ni čuo, novi je kamen spoticanja između predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar-Kitarović s jedne i premijera Andreja Plenkovića, odnosno, ministrice vanjskih poslova Marije Pejčinović-Burić s druge strane.

05.11.2018. u 22:06
Ispiši članak

Naime, iako je predsjednica Grabar-Kitarović u kolovozu potvrdila kako će potpisati ovaj Sporazum te sudjelovati u njegovom donošenju, ipak je došlo do promjene te odluke, koja je iznenadila Vladu, premijera i resornu spomenutu ministricu.

No objasnimo najprije što je uopće - Marakeški sporazum. Naime, kako vidimo, Hrvatska još nije decidirano odlučila hoće li prihvatiti Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i zakonitim migracijama, kao dokument Ujedinjenih naroda. Dio hrvatske desnice ovaj dokument odmah je proglasio ''novom Istanbulskom konvencijom'', prije svega zbog njegova sadržaja, ali i posljedica koje on može imati na politiku članica Ujedinjenih nacija koje će ga prihvatiti.

Detaljnije o Marakeškom sporazumu

Riječ je dokumentu napisanom na 34 stranice, a u kojima stoje preporuke i instrumenti koje svaka država može, ali i ne mora primijeniti kroz svoje zakonodavstvo.

U dokumentu su navedene četiri generalne smjernice: pristup migrantskoj krizi zasnovan na ljudskim pravima, zaštita migranata u ranjivu položaju, razvoj kontakata s ciljem borbe protiv ''ksenofobije, rasizma i diskriminacije'' te borba protiv ilegalne imigracije i pomoć povratku migranata.

Utvrđena su i 23 cilja, među kojima su prikupljanje i korištenje informacija temeljem kojih će se potom određivati informirane politike; minimiziranje faktora zbog kojih su ljudi primorani napuštati svoje zemlje; spašavanje života i uspostava koordiniranih međunarodnih nastojanja u pronalasku nestalih migranata; sprječavanje i iskorjenjivanje trgovine ljudima u kontekstu međunarodnih migracija; upravljanje granicama na integrirani, siguran i koordiniran način; pritvaranje migranata isključivo kao posljednje mjere i iznalaženje alternativnih rješenja; eliminiranje svih oblika diskriminacije; ulaganje u razvoj vještina i omogućavanje formalnog priznavanja vještina, kvalifikacija i kompentencija migranata.

Marakeški sporazum želi stvoriti međunarodni okvir za upravljanje migracijama, a članice Europske unije ovlastile su Bruxelles da u njihovo ime pregovara o Sporazumu.

Nakon što je i Austrija, poslije SAD-a i Mađarske, najavila da će uskratiti podršku Sporazumu uz argument da se njime ''brišu'' razlike između legalne i ilegalne migracije, Europska komisija izrazila je svoje žaljenje zbog takve odluke desne vlade u Beču. Potom je i češki premijer Andrej Babiš objavio kako će predložiti da se njegova zemlja također povuče iz UN-ovog pakta o migracijama.

Marakeški dokument zapravo ima naziv: "Globalni kompakt za sigurne, uredne i regularne migracije". Kolokvijalno je nazvan Marakeški dokument po mjestu u Maroku u kojemu bi uskoro trebao biti prihvaćen, na konferenciji koja treba biti održana 10. i 11. prosinca.

Glavni tajnik UN-a tamo je pozvao osobno predsjednike država koje su ga prihvatile.

Katalog, ne Sporazum i neobvezujući

Dakle, ponovimo; Marakeški sporazum zapravo je katalog mjera pod nazivom ''Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i zakonitim migracijama koji je nastao pod okriljem UN-a'', a proces sastavljanja toga dokumenta počeo je usvajanjem Njujorške deklaracije o izbjeglicama i migrantima iz 2016. koju su prihvatile 193 zemlje članice UN-a, među njima i Republika Hrvatska.

Proces stvaranja tog dokumenta trajao je pune dvije godine, a sve članice UN-a, osim SAD-a, odobrile su ga u srpnju ove godine. U međuvremenu su mu podršku uskratile Mađarska i Austrija, a isto će to, kako je već najavljeno, učiniti i Poljska i Češka. Naime, desna vlada u Beču smatra Marakeški sporazum neodgovarajućim za reguliranje migrantskog pitanja, odnosno, strahuju od gubitka suvereniteta u migrantskoj politici i ''brisanja'' razlike između legalne i ilegalne migracije.

Podsjetimo, u međunarodnom pravu način postupanja s izbjeglicama reguliran je putem Ženevske konvencije.

Dokument se u Marakešu u prosincu neće službeno potpisivati nego će na konferenciji šefova država i vlada dobiti političku podršku. 

Dakle, iako se naziva Sporazumom, on je u stvari Katalog različitih mjera koje su usuglasile mnoge svjetske države. Ne treba ratifikaciju u državama koje su na njemu radile, a to znači da neće proći saborsku proceduru koja podrazumijeva raspravu, njegovo usvajanje, a potom i potpis predsjednice.

U dokumentu je vrlo precizno navedeno kako je riječ o neobvezujućem okviru za suradnju za svaku državu, što u stvarnosti znači da svaka država može odlučiti što želi, a što ne želi konzumirati iz dokumenta.

Ono što je vrlo važno naglasiti iz ovog dokumenta, a u čemu je možda i glavna ''kvaka'' nerazumijevanja je sljedeće: jasno se odvajaju migranti i izbjeglice te se navodi da se to regulira zasebnim zakonskim okvirom! To znači da ovaj dokument detaljno regulira pitanje legalnih migranata.

Tko su migranti?

Prije svega, definicija migranata iznimno je široka, jer to nisu isključivo samo ljudi koji bježe od rata i ostalih katastrofa. Postoje također i ekonomski migranti, oni koji odlaze u druge države zbog posla, ili školovanja. Dakle, u taj pojam migranata mogu biti uključeni i svi hrvatski građani koji su proteklih godina iselili, primjerice, u Irsku, Njemačku, Skandinaviju, SAD, Kanadu, a u ovom je slučaju najčešće riječ o odlasku u druge države prije svega zbog posla i egzistencije.

Nadalje, termin migranti odnosi se i na dijasporu, uključujući, dakako i hrvatsku, koja živi i radi širom Europe i svijeta.

No, migranti su i oni koji bježe od rata, nasilja, kaosa, ali i prirodnih katastrofa.

Kada je riječ o radnom zakonodavstvu, migrant mora imati isti ugovor o radu kao i zaposlenik u zemlji u kojoj se nalazi; regulira se razmjena dokumenata da se omogući konzularnim predstavništvima primanje dokumenta kao što je recimo osobna iskaznica ili putovnica.

Također, predviđeno je da se osiguraju programi obrazovanja za djecu kojima je formalni sustav nedostupan, sve do obuke na radnom mjestu. I na koncu, uključene su i zdravstvene potrebe migranata u nacionalne i lokalne zdravstvene politike.

Nove tenzije između predsjednice i premijera

Tako je ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović Burić naglasila da se radi o katalogu mjera, a ne o sporazumu i da u njemu nije ništa sporno. Kompakt će se, objasnila je, odnositi isključivo na upravljanje regularnim migracijama, a države koje ga prihvate ne obvezuju se na prihvat migranata. Svaka država ima suvereno pravo odabrati mjere koje odgovaraju njezinu zakonodavstvu i situaciji.

I ministrica, ali i premijer Plenković izrazili su čuđenje odlukom predsjednice Kolinde Grabar- Kitarović, koja je još u kolovozu najavila kako podržava Marakeški sporazum, ali sada je svoj stav promijenila i u Marakeš sigurno neće ići.

''Poziv glavnog tajnika UN-a došao je izravno njoj'', kazao je Plenković, dajući potporu ministrici Pejčinović Burić, koja je ustvrdila da je predsjednica još u kolovozu potvrdila svoje sudjelovanje glavnom tajniku UN-a Antoniju Guterresu.

Iz Ureda predsjednice su pak poručili da predsjednica neće ići u Marakeš jer ona tamo nema nikakvih ovlasti, ali da osobno nema ništa protiv sadržaja Kompakta.

Premijer Plenković izjavio je kako je ''Kompakt globalni odgovor UN-a na temu migracija, od koje nitko neće uspjeti pobjeći''.

Avdagić: Fokus je na ljudskim pravima!

Još detaljnije o Marakeškom sporazumu i polemici koja se sada otvorila oko njega doznajemo i u razgovoru s uglednim geopolitičarem, Denisom Avdagićem, koji za Direktno kaže: "'Globalni kompakt o sigurnim, urednim i regularnim migracijama' koji u prosincu trebaju usvojiti na visokoj razini šefovi država i vlada zapravo najviše govori svojim nazivom o tomu gdje dokument smjera. Njime se na općenit i globalno prihvatljiv način pokušava napraviti međunarodni pravni okvir za migracije, koji će obuhvatiti interese i probleme zemalja izvorišta, tranzita i cilja migracija, a u svemu se koristi tipičan 'međunarodni administrativni' rječnik. Fokus je stavljen na ljudska prava, ali se nikako ne izjednačavaju izbjeglice i migranti''.

I on podsjeća kako je polazište ovoga, ali i Globalnog kompakta o izbjeglicama, Njujorška deklaracija o izbjeglicama i migrantima iz 2016. godine. 

"Za razliku od politike prema izbjeglicama, gdje postoje specifične globalne i regionalne zaštitne konvencije i tijelo UN-a za izbjeglice, u slučaju migracija nema usporedivog skupa pravila i nema svjetske, ili UN migracijske organizacije. Zapravo, usprkos imenu, Međunarodna organizacija za migracije (IOM), na neki je način samo služba za usluge državama članicama za upravljanje migracijama, savjetovanje i repatrijaciju''.

Avdagić je mišljenja kako ovaj Globalni kompakt o sigurnim, urednim i regularnim migracijama ''pokušava zatvoriti tu prazninu'', jer ''ugovorni tekst stavlja posebnu pozornost na zaštitu, prava i poboljšane životne i radne uvjete migranata i njihovih obitelji, što je, čini se, onaj segment koji je protivnicima zasmetao, iako on zapravo proizlazi iz dokumenata koji uređuju ljudska prava. Tu je i borba protiv iskorištavanja rada, trgovine ljudima i diskriminacije, a sve su to, recimo, ključni elementi dokumenta''.

Dodaje i sljedeće: ''Činjenica je da su brojne organizacije civilnog društva bile uspješne u promicanju svojih ciljeva u pregovaračkom procesu dolaska do teksta kakav se planira usvojiti, a to se vidi u tonu samog dokumenta koji je bogat vizijskim rečenicama, ali i potrebom rješavanja uzroka migracija koje zadiru u suverenitete zemalja. Njime se poziva na poboljšano upravljanje podacima o međunarodnim migracijskim procesima, potiče rješavanje gospodarskih, okolišnih i političkih uzroka prisilne migracije te naglašava cilj 'integriranog, sigurnog i koordiniranog' upravljanja granicama''.

''Dokumentom se, naravno, ne poziva na 'otvaranje vrata' nekontroliranom masovnom useljavanju u Europu, ili drugdje, ili uopće na prihvaćanje migranata. Sumira se realnost migracija i trenutačno vidljiva činjenica kako se one ne mogu tako jednostavno zaustaviti zatvaranjem granica, ili potrošnjom nekoliko milijardi eura više na razvojnu pomoć, što je trenutačni recept Europske unije. Kompakt, s druge strane, ilustrira ono što migracije po njemu mogu biti: "Izvor globalnog napretka, inovativnosti i održivog razvoja". Globalni iznos doznaka, koji se već godinama povećava, samo je jedan od primjera, a dobro poznat u zemljama koje danas imaju velike dijaspore, poput, uostalom i Hrvatske''.

'Ovdje nema mjesta usporedbi s Istanbulskom konvencijom'

Avdagić nadalje objašnjava i ono u čemu je dio javnosti doista zbunjen pa kaže: ''Ovaj migracijski dokument iz Marakeša nije obvezujući i ne ulazi u dokumente koji će se usvajati na način kako je to usvajana recentno takozvana 'Istanbulska konvencija'. Jedan od glavnih pretpostavki za 'sigurniju, uredniju i redovitu migraciju', kako je predviđeno ciljevima održivosti UN-a, politička je volja za poboljšanjem upravljanja migracijama i postizanjem ciljeva Kompakta. Ona pak proizlazi iz kasnijeg odnosa prema dokumentu od strane političkog vodstva svake zemlje koja će ga usvajanjem u Marakešu zapravo samo načelno prihvatiti, ali ga neće tim činom i implementirati''.

Postavlja se pitanje zašto se onda zemlje koje su 2016. godine odobrile sporazum, poput Austrije, sada iz njega povlače.

''Najveći problem ovog dokumenta velika je nezainteresiranost državnih institucija diljem svijeta da o njemu komuniciraju sa svojim građanima. Njime se neće gotovo ništa riješiti, niti je to moguće učiniti deklarativnim i općenitim dokumentom. Austrija, kako je najavljeno, dokument neće potpisati i to zato što ne želi ugroziti vlastiti suverenitet bez obzira što on nije pravno obvezujući za zemlje potpisnice. U pozadini toga je nezadovoljstvo građana migracijom i činjenicom da je Austrija primila razinu od oko jedan posto svog stanovništva u migracijskom valu koji je zahvatio Europu. Ta brojka je u nekim zajednicama i mjestima u Austriji već jako vidljiva za kratko vrijeme i otežava punu integraciju migranata zbog brojnosti i neprilagođenosti sustava. To je, naravno, rezultirano i zadnjim izbornim rezultatima. Na kraju, suverenost odluka zemalja testira se ovim činom. Ukoliko neće biti političkih pritisaka na Austriju, Mađarsku ili druge zemlje koje odluče da neće podržati Globalni kompakt, čitava priča će se s vremenom i stišati.

Za njegovo puno razumijevanje potrebno je pak tražiti tumačenja od međunarodno-pravnih stručnjaka koji uvijek mogu dati nepobitna tumačenja. Za sada u tom pogledu ni u Austriji nije bilo jasnih tumačenja kako se njime zadire u suverenitet, stoga se radi o političkom činu prema političkom dokumentu, što je zapravo realnost i pravo austrijskih vlasti'', zaključio je Avdagić.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.