Stier u božićnom intervjuu za Direktno:

Demokršćanstvo se ne može razvijati bez kršćanstva, a ono nije isto što i klerikalizam!

Autor

Matija Štahan

"Iako ima i tu dimenziju, činjenica jest da HDZ nije isključivo demokršćanska stranka – ona je i šira kao zajednica. Moj je stav da je potrebno unutar HDZ-a jačati demokršćansku komponentu", kaže Davor Ivo Stier u božićnom intervjuu za Direktno.

25.12.2017. u 08:11
Ispiši članak

Saborski zastupnik HDZ-a te donedavni stranački glavni tajnik i ministar vanjskih poslova u Vladi Republike Hrvatske Davor Ivo Stier u javnosti slovi za jednoga od najvećih zagovornika demokršćanske opcije ili kršćanske demokracije u hrvatskoj politici.

Važnost demokršćanske sastavnice u političkom djelovanju Davora Ive Stiera mogla se nazreti još za njegova ministarskog mandata, kao i na njegovu kraju, kada je poručio da napušta mjesto u Vladi između ostaloga i stoga kako bi  širio demokršćanske vrijednosti "u neposrednom kontaktu s građanima", u Saboru i stranci.

Kako biste definirali demokršćanstvo, koja ga njegova značajka razlikuje od ostalih dominantnih struja u politici?

Kršćanska demokracija je politička platforma koja je inspirirana društvenim naukom Crkve, ali nije, naravno, vjerska organizacija nego politička doktrina. Vuče inspiraciju iz društvenog nauka Crkve i to onda pokušava primijeniti, prilikom rješavanja različitih političkih problema, na društvo. Dolazi iz kršćanskog shvaćanja ljudske osobe, obitelji i društva te s tih polazišta definira svoje politike – ukratko.

Bi li, na primjer, pitanje obrazovanja trebalo biti isključivo državno, ili tu primarno roditelji imaju riječ, pa im država treba biti partner? Kršćanska demokracija će se zauzeti za ovo drugo. Time se jača poziciju obitelji i posredničkih tijela u društvu. Ne treba država o svemu odlučivati, ona roditeljima u ovom slučaju treba biti partner, a ne ih zamijeniti. Tu je jasna distinkcija između kršćanske demokracije i nekih i liberalnih i socijalističkih koncepcija o ovim, ali i nekim drugim, recimo ekonomskim temama.

U više navrata ste isticali važnost participacije vjernika u društvu, kako se danas hrvatsko društvo, posebice mediji i politika, nosi sa sve većim utjecajem vjernika, ali i različitih građanskih udruga konzervativne provenijencije?

Ta tendencija je sasvim sigurno nešto što se prije, za vrijeme totalitarnog režima, nije moglo dogoditi, a i demokraciji je očito trebalo određeno vrijeme da se, recimo, na sceni nevladinih udruga i civilnoga društva pojave udruge koje promiču kršćanske i, ako hoćete, neke konzervativne vrijednosti u politici i javnom životu.

To je izuzetno dobro za pluralizam u Hrvatskoj. Činjenica da se pojedini mediji ili ljudi u javnome prostoru na to referiraju na negativan način pokazuje da u našem društvu postoje rezidualni elementi totalitarnog razmišljanja. Ja, naprotiv, mislim da postojanje takvih udruga – jedna je, na primjer, uspješno organizirala i referendum o braku – jača pluralnost i demokraciju u Hrvatskoj.

Europa je kao kontinent u svim društvenim dimenzijama sve dekristijaniziranija. Kako vidite perspektivu demokršćanskih političkih opcija u Europi?

Kršćanska demokracija u Europi i sama si mora postaviti to pitanje, koje otvaraju i izborni rezultati u nekim ključnim zemljama Europske unije. Naime, po meni se demokršćanstvo ne može razvijati bez kršćanstva. Ponekad u nekim zemljama zapadnog dijela kontinenta postoji tendencija demokršćanstva bez kršćanstva. To nikako ne može biti uspješno i po mojem mišljenju otvara bokove nekim drugim političkim snagama koje će možda dići zastave kršćanstva, ali za razliku od kršćanske demokracije neće imati tu privrženost pluralizmu i demokraciji.

Zato kršćanska demokracija, da bi bila snažna, mora čvrsto biti na strani pluralizma, demokracije, trodiobe vlasti i pravne države, ali s druge strane ne može – ili barem ne bi smjela – razvodniti i privrženost principima kršćanskog humanizma. Kada stranke kršćanske demokracije to ne čine, postaju marginalizirane. Kršćanska demokracija mora ostati vjerna i svojem kršćanskom, i svojem demokratskom opredjeljenju.

Čini se da demokršćanstvo kao takvo u Hrvatskoj nikada nije previše zaživjelo. Ono je bilo jedan od elemenata koje je Franjo Tuđman  utkao u program HDZ-a, ali neke najveće hrvatske stranke 20. stoljeća, poput Radićeve, bile su kršćanske, no otvoreno antiklerikalne.

Potrebno je napraviti jednu važnu distinkciju; demokršćanske stranke nisu klerikalne stranke, to su dvije različite stvari. Štoviše, ako ćemo gledati i samu doktrinu Katoličke crkve, klerikalizam je negativna pojava, sama po sebi, i u politici, ali i u Crkvi. Prema tome, kršćanska demokracija je inspirirana naukom Katoličke crkve, ali nije klerikalna u smislu da bi se klericima dala politička moć. Dakle, antiklerikalizam ili otklon od klerikalizma nije nešto zbog čega bismo trebali osuđivati, primjerice, Hrvatsku seljačku stranku.

Demokršćanstvo ili kršćanska demokracija u Hrvatskoj je, pogotovo u našoj suvremenoj povijesti, prisutno i u HDZ-u, u programskim načelima koje je, kako ste i rekli, pripremio prvi predsjednik. Iako ima i tu dimenziju, činjenica jest da HDZ nije isključivo demokršćanska stranka – ona je i šira kao zajednica. Moj je stav da je potrebno unutar HDZ-a jačati demokršćansku komponentu.

Naravno, demokršćanskih snaga i opredjeljenja ima i izvan HDZ-a; imamo i Hrvatsku demokršćansku stranku, nekad je djelovala i Hrvatska kršćanska demokratska unija, ali činjenica je da unutar HDZ-a, kao stožernoj i najvećoj stranci u Hrvatskoj, postoji demokršćanska dimenzija – a mislim da je ona u zadnje vrijeme i jačala; dijelom zbog toga što se društvo mijenja, pa se to onda reflektira i na jačanje demokršćanske dimenzije unutar HDZ-a.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.