Demograf Ivanda za Direktno: U Hrvatskoj živi manje od četiri milijuna stanovnika; najteže je stanje u istočnoj Hrvatskoj, Lici i dijelovima Dalmacije

Krešimir Ivanda objasnio nam je kakav popis stanovništva možemo očekivati ove godine te potvrdio nagađanja kako možemo pretpostaviti da Hrvatska ima manje od četiri milijuna stanovnika. Naime, u 2020. godini broj živorođene djece u padu je za 0,8 posto u odnosu na prethodnu 2019. godinu. Osim toga, broj umrlih porastao je za 10,1 posto. Možemo zaključiti da u 2020. godini bilježimo negativni prirodni priraštaj, to jest isti iznosi -5,2. Podsjetimo, prirodni priraštaj jest razlika između stope nataliteta i mortaliteta, odnosno rođenih i umrlih.

"Popis stanovništva zasigurno će pokazati da u Hrvatskoj živi manje stanovnika nego li na prošlom popisu i da smo sve stariji. Znamo da prirodnim putem, odnosno razlikom broja rođenih i umrlih, gubimo stanovništvo, a isto tako i mehaničkim putem, odnosno razlikom broja useljenih i iseljenih.

Broj iseljenih često je predmet rasprava, ali strane statistike i drugi izvori podataka govore nam da je broj iseljenih bitno veći od službeno registriranog broja. S obzirom na to da se podaci o prirodnom kretanju i migracijama stanovništva objavljuju na godišnjoj razini, nije teško doći do istog zaključka kojeg demografi već neko vrijeme ističu, a to je da u Hrvatskoj živi manje od četiri milijuna stanovnika."

Na demografsku sliku Hrvatske svakako će utjecati i pandemija korona virusa. Ivanda pojašnjava hipoteze o tzv. baby boomu za vrijeme pandemije te kako manjak društvene interakcije dodatno utječe na pad nataliteta.

"Suprotno nekim komentarima i očekivanjima na početku pandemije o baby boomu, imat ćemo pad broja živorođenih kojeg već i vidimo u podacima o broju rođenih u 2020. U vremenima nesigurnosti i neizvjesnosti, teže se odlučiti na imanje djece, odnosno ta se odluka odgađa. Hoće li se to odgoditi za godinu-dvije ili trajno, ostaje za vidjeti. Ovo nije specifičnost Hrvatske, istu situaciju imamo i u većini drugih razvijenih zemalja. Osim toga, već 15 mjeseci imamo manju društvenu interakciju, odnosno manje potencijalnih parova, pa i iz tog smjera možemo imati negativan učinak na budući natalitet. Kod druge komponente prirodnog priraštaja, smrtnosti, imamo jasan trend viška smrtnosti, odnosno povećanja mortaliteta. Kombinacijom nižeg nataliteta i višeg mortaliteta jasno je da možemo očekivati, a 2020. godina to i pokazuje, razdoblje izrazitog prirodnog pada."

Osim toga, u 2020. zabilježen je negativni prirodni priraštaj u svim županijama, dok je u Osječko-baranjskoj bio najveći negativni prirodni priraštaj, prema podacima Državnog zavoda za statistiku. S obzirom na te poražavajuće podatke, naš sugovornik pojašnjava kako unutarnje migracije u Zagreb pridonose takvoj demografskoj slici:

"Sve županije u Hrvatskoj bilježe negativan prirodni priraštaj odnosno veći broj umrlih od rođenih, ali se značajno razlikuju po broju iseljenih i useljenih građana. Ovdje je bitno naglasiti da se osim međunarodnih migracija, radi i o unutarnjim migracijama, jer neka područja, poput Zagreba, privlače i velik broj stanovnika iz ostatka Hrvatske. Možemo očekivati da će ekonomski aktivnija područja u Hrvatskoj imati 'bolje' brojke, odnosno manji pad ili čak rast broja stanovnika. To je prvenstveno Zagreb, većina područja na obali i neki dijelovi sjeverne Hrvatske. Nasuprot tome, ostatak Hrvatske s posebnim naglaskom na istočnu Hrvatsku, Liku i unutrašnjost Dalmacije, mogu očekivati 'lošije' brojke odnosno snažniji pad broja stanovnika."

Potreban zdrav, kontinuiran i visok gospodarski rast

Ipak, kako utjecati na negativan prirodni priraštaj? Ivanda objašnjava koje je mjere populacijske politike potrebno provesti kako bi se osigurao ostanak (mladih) ljudi u Hrvatskoj.

"Kada govorimo o ostanku građana u Hrvatskoj onda govorimo o našim sugrađanima u dobi do 40 godina jer se glavnina emigracija odvija do te dobi. Kada pogledamo iz kojih dijelova Hrvatske se najviše iseljava, jasno je da se radi o onim dijelovima s najslabijim gospodarstvom. Uz navedeno, iseljavanje stručnjaka u svim djelatnostima je nešto što je prisutno u cijeloj Hrvatskoj. Za obe situacije, jedina 'mjera' koja može dugoročno biti stabilizirajući faktor je zdrav, kontinuiran i visok gospodarski rast koji rezultira višim životnim standardom. On se postiže stvaranjem dinamične i kompetitivne ekonomije, a nekoliko primjera takve transformacije možemo vidjeti i u nama 'konkurentskim' zemljama srednje Europe", smatra Ivanda.

"U uvjetima opće internacionalizacije tržišta rada, za migracije je ključno i što se događa u zemljama u koje se iseljava. Mlađe generacije su vrlo mobilne i lako se uklapaju u inozemna tržišta rada. Rast standarda u Hrvatskoj neće donijeti stabilizaciju ako je jaz između našeg i njemačkog, austrijskog, irskog standarda i dalje tri do četiri puta viši u korist stranog. Prava mjera uspjeha i rasta treba biti konvergencija prema ostatku EU ili zemljama u koje se iseljava", zaključio je naš sugovornik.