Borislav Ristić

Debata je pokazala prijetvornost i izbjegavanje pravih pitanja

Autor

Direktno.hr

Možda bismo bolji odgovor na pitanje tko je u debati bio bolji ako bismo pitanje izokrenuli, pa pitali tko je od njih dvojice bio gori? Bili su jednako loši. Debata je bila katastrofa, pravi fijasko. Bolje da nije ni održana. Bilo je to antisučeljavanje, a ne debata. Nije bilo iskre, žara, nije se vidjela želja za pobjedom. Nijedna dobra poruka nije poslana, nijedna kotroverza nije raspravljena, nijedno novo pitanje nije otvoreno. Bilo je to jedno dvosatno naporno, neinteresantno, neinspirativno i besadržajno natezanje, na kojem kao da su obojica više gledali sakriti svoje mane, nego raskrinkati slabosti onog drugog i izaći kao pobjednici. Bilo je puno promašenih poentiranja, čak i kad se radilo o zicerima i nabacivanju na volej. Više je bilo zaobilaženja pravih pitanja, nego argumentirane rasprave o stvarnim problemima. S nestrpljenjem se čekao kraj, samo da ta agonija prijetvorstva i glumatanja prođe, kaže kolumnist Večernjeg lista Borislav Ristić.
14.08.2016. u 15:41
Ispiši članak


- Milanović je dugo gradio svoj imidž fajtera i oštrog polemičara izazivajući svoje protivnike na TV-debate i skupljao poene na njihovom odbijanju sučeljavanja. Sada se, međutim, ispostavilo da njemu sučeljavanje baš i ne odgovara toliko. Bio je više nervozan nego oštar, više trom nego efikasan. U nekoliko navrata je čak ostao bez riječi ili slijegao ramenima, kao da pokazuje nemoć. Da ne govorimo o tome da je čak i pomagao protivniku u nevolji, kao kad je napao HDZ da je srušio vlastitu Vladu, da bi onda Plenkoviću nabacio na volej kako je on, eto, pisao pismo podrške Vladi te da nije osobno kriv za njen pad. To inzistiranje Milanovića na razlici između Plenkovića i HDZ-a, iako je jasno koji je efekt time htio ostvariti, jako je loše izvedeno. Na kraju je to Plenković i iskoristio u svoju prednost, zahvaljujući mu se na komplimentima. Napad u kome postavljate svome protivniku jastuk za spasavanje više liči na samoranjavanje, nego na potez nekakvog fajtera, tvrdi Ristić i nastavlja.

- Plenković pak, kao političar čiji su stavovi relativno nepoznati široj publici, nije iskoristio ovo sučeljavanje za vlastito profiliranje i slanje par jednostavnih i jakih poruka. Njegov najveći propust je upravo u tome da ni nakon ove debate svojim potencijalnim glasačima nije uspio objasniti vlastitu poziciju. To nije uglađenost, već bljedilo, i problem je ako znamo da upravo njegovi glasači, zbog burnih promjena u stranci, imaju veći motivacijski problem oko izlaska na izbore od glasača oporbe. Ovim nastupom ih sigurno nije uspio uvjeriti da je važno izaći na izbore. On se također nije pokazao kao vrstan politički napadač. Dok je Milanović ostajao bez riječi i počinjao štucati kad je trebao uzvratiti na napad, Plenković je uzmicao i štucao kad je trebao napadati. Obojica su bili jako nervozni i u prvih pet minuta debate popili su svu vodu. Jako frustrirajuće, sve u svemu. Njegovo nekoliko puta ponovljeno "ja, kao novi predsjednik HDZ-a" kao da je dodatno podvlačilo dojam da on tu samo glumi lidera HDZ-a u dodijeljenoj mu ulozi, da on i nije lider, da to nije nešto za pravo.

Sve u svemu, sami učesnici u debati kao da su namjerno srušili smisao sučeljavanja. Vidjelo se da su si oni dobri, a da im je sve ovo natezanje oko političkih razlika malo naporno, nametnuto i izlišno. Glavni dojam je bljedilo, bezidejnost, neautentičnost. Da se gledatelji ne bi pogubili oko raspoznavanja kandidata, dosta je pomogla ona hipnotizirajuća plava i crvena pozadina u studiju. Da nije bilo toga, teško da bismo razlikovali tko je tu tko, tko desno a tko lijevo, tko HDZ a tko SDP. Dapače, Milanović je više djelovao kao kandidat desnice, koristio je desnu frazeologiju, par puta istaknuo svoje hrvatstvo, dok je Plenković više govorio o Europskoj uniji nego o Hrvatskoj, nastupao više s jedne građanske a ne nacionalne pozicije. Kao da su jedan i drugi htjeli zahvatiti u biračko tijelo onog drugog. To bi možda imalo smisla da se radilo o završnom sučeljavanju, gdje treba pokupiti koji postotak glasova neopredijeljenih, ali na prvom sučeljavanju, gdje se utvrđuje vlastita pozicija i motiviraju svoji glasači, to baš i ne djeluje kao strategija, već više kao promašena igra pobrkanih lončića, kaže naš sugovornik.

 - Ako je i bila pokoja dobra replika, to je bilo, kao i većina stvari kod nas, više stvar talenta i improvizacije, a ne ozbiljne pripreme i izgrađene strategije. U stvari je najjači dojam ostavilo to koliko nijedan od njih ne vlada supstancom problema koji tište Hrvatsku. Ostali su na demagoškim parolama i floskulama, natječući se u nabacivanju brojevima ljudi koje će jedan ili drugi zaposliti ili koje ćemo mjesto zauzeti na Doing Business listi, često i tada ne ulazeći dublje u raspravu, kao da ne vladaju pravim podatcima i nemaju uvid u stvarno stanje stvari. Tako su i jedan i drugi imali gafove oko činjenica, ali to ovaj drugi nije znao iskoristiti jer i sam očito nema pojma o tome. Svoje nepoznavanje problema hrvatskog društva i svoje odsustvo vizije pokušali su nadomjestiti upotrebom opskurnih termina i stranih izraza, očito želeći verbalnim trikovima zasjeniti vlastito neznanje. Pokazana nekompetentnost pomalo plaši, jer se radi o ljudima koji ne samo imaju šanse postati premijeri, već je jedan bio premijer, a drugi u svom brielskom uredu ima direktan priključak na sveznajuću eurokratsku mašineriju, ističe Ristić i zaključuje.

- Možemo reći da je ovakvo loše sučeljavanje dobra slika stanja demokracije u Hrvatskoj. Jer, kod nas ne postoji kultura javne rasprave o važnim društvenim problemima, već kultura intriga, afera, zaplotnjaštva, rješavanja problema iza zatvorenih vrata. Političke podjele su više klanovskog, plemenskog tipa, nego proizašle iz argumentiranog i artikuliranog političkog stava. Otuda se sučeljavanjima više prijeti, nego što se na njima pobjeđuje. Otuda se na njih izlazi da bi se stvari izgladile i maskirale, a ne da bi se očitovalo o krucijalnim temama. Naša politika je obiteljska stvar, pa i problemi ostaju unutar obitelji, a ne iznose se van. Politika je kod nas samo simulacija ideje parlamentarizma i republikanske brige o javnoj stvari. S nama, takvi kakvi smo, možda drukčije i ne može biti. Naši političari su slika nas samih. To je možda jedina spoznaja koju treba ponijeti s ovog loše odglumljenog sučeljavanja, ma koliko ona poražavajuća bila, naposljetku će Ristić za Politiku Plus.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.