Davor Marijan o bitci za Vukovar: Prosrpski vrh sve je mjerio brojem tenkova, a nešto su zanemarili

Bitka za Vukovar spada u središnje mjesto novije hrvatske povijesti, uz vojno-redarstvenu akciju Oluja. Niti jedna bitka u hrvatskoj povijesti nema veću simboličnu i emotivnu vrijednost za većinu Hrvata od herojske tromjesečne obrane malobrojnih branitelja, naspram brojno i tehnički nadmoćnijeg neprijatelja. Bio je to sami početak stvaranja hrvatske vojske kao snažne regionalne sile, koja je nekoliko godina uspješno provodila vojne operacije u kojima se Hrvatska u potpunosti vojno oslobodila i obranila od agresije.

U sjećanje na godišnjicu pada Vukovara, koju obilježavamo svake godine 18. studenog, komentar za Direktno dao je vojni povjesničar Davor Marijan s "Hrvatskog instituta za povijest". Marijan je doktorirao na temama koje se tiču Domovinskog rata, a niz godina radio je u vojnim arhivima te pisao stručne članke i knjige o razlozima poraza JNA i stvaranju HV-a.  2004. godine napisao je i hvaljenu knjigu "Bitka za Vukovar", u kojoj je detaljno i iscrpno opisao cijeli tijek krvave i herojske bitke sa samog početka rata. 

Je li bitka za Vukovar, u vojnom smislu, bila strateška za HV i za JNA?  Koje su posljedice bitke bile za jednu i drugu stranu?

"Glavnina bitke (listopad-studeni) 1991. zbila se u vrijeme kada je vrh JNA bio svjestan da je njihova strategijska ofenziva protiv Hrvatske u drugoj polovici rujna doživjela neuspjeh. Od kraja rujna do Sarajevskog primirja u siječnju 1992., sva djelovanja JNA su na operativnoj i taktičkoj razini. S obzirom na to da se Vukovar nalazi na mjestu koje je bliže taktičkoj, nego operativnoj razini - takvo je značenje i same bitke. 

JNA i Srbi tvrdili su kako je u Vukovaru uništena glavnina hrvatskih snaga i da je Hrvatska nakon toga primorana na primirje i dolazak postrojbi UNPROFOR-a. To nije istina i radi se o propagandnoj tvrdnji. S hrvatske je strane je još tijekom bitke, a potom i nakon nje, tvrđeno kako je obrana Vukovara dala Hrvatskoj vremena da se naoruža, organizira vojsku i inženjerijski utvrdi. Premda je u velikoj mjeri prihvaćena, za takvu tvrdnju nema dokaza. Uz to, takva tvrdnja implicira o posebnom mjestu Vukovara na ratištu - za što također nema dokaza. Vukovar je bio dio obrane istočne Hrvatske, a potom cijele države i ne može se razmatrati izdvojen iz tog konteksta".       

Zašto je JNA odlučila zauzeti Vukovar s mehaniziranim gardijskim jedinicama, je li riječ o pogrešnoj vojnoj taktici?

"Sve dostupne zamisli i planovi JNA do 20. rujna 1991. podudaraju se. Plan je bio prodor jakim oklopnim snagama u dubinu Hrvatske i brzo okončanje rata. Naselja na pravcu napada načelno su planirana za okruženje i zauzimanje po postizanju povoljnih uvjeta. Za Vukovar je bio plan da ga 453. mehanizirana brigada drži u okruženju i da citiram zapovijed za napad Novosadskog korpusa od 20. rujna 1991.: da po 'stvaranju uslova' izvede 'napadnu operaciju s ciljem potpune deblokade Vukovara, Borova i Borova naselja i uništenja ustaških snaga'. Kada je propala napadna operacija, JNA nije imala izbora - morala je zauzeti Vukovar prije dolaska UNPROFOR-a, jer privremeno okupirano područje Hrvatske na tom dijelu teritorija ne bi bilo kompaktno i bilo bi presječeno na crti Vinkovci – Nuštar – Marinci – Bogdanovci – Vukovar".

Je li postojala mogućnost da tadašnje malobrojne hrvatske snage probiju blokadu i eventualno spriječe pad Vukovara?

"Oko toga se mnogo raspravlja, redovno bez konzultiranja dokumenata oko samog proboja i uvida u stanje i bojnu spremnost Hrvatske vojske koja je tada bila u procesu ubrzanog narastanja. Često se poteže argument nedostatka oružja, pri čemu se zanemaruje mnogo veći problem – problem nedostatnog broja motiviranih i kvalitetno obučenih vojnika. Uz to treba dodati i uobičajen postupak da se druga strana podcjenjuje kako u bojnom tako i u brojnom stanju. Ukratko – mogućnost proboja je bila potpuno nerealna".

Koji su glavni razlozi "pirove pobjede" JNA tada u Vukovaru, ali i razlozi općenito poraza na cijelom ratištu?

"JNA je zauzela grad zahvaljujući njegovom položaju koji je iznimno težak za obranu i uz to je na samoj granici Hrvatske i Srbije. Razlozi njezina neuspjeha u Hrvatskoj, u operaciji koja se planirala realizirati u roku od 10-20 dana, kompleksni su. U najkraćim crtama prosrpski vojni vrh je potpuno zanemario ljudski čimbenik i sve je mjerio brojem tenkova. Nije to bio prvi put u povijesti da ljudi pobjede tehniku. JNA generali su sami dobili priliku da provjere tvrdnju koja je do tada bila u njihovoj doktrini – da je teško, gotovo nemoguće pobijediti narod koji se bori za svoju slobodu."     

Koliko je poginulih vojnika i uništenih tenkova po vašim istraživanjima?

"Taj dio još je otvoren. Na hrvatskoj strani poginulo je oko 2000 vojnika i civila. Do sada je identificirano 1386 žrtava. Komandant srpskih snaga general Panić je iznio podatak da je JNA imala 1503 poginula vojnika. Glavni stožer HV je u prosincu 1991. srpske gubitke u bojnoj tehnici procijenio na 100 uništenih tenkova, 60 oklopnih transportera i 27 oborenih zrakoplova. Prema srpskim podacima iz 1992. gubici su osjetno manji".

U zadnje vrijeme se sve manje govori o "izdaji" Vukovara, smatrate li da je ta tema prošla ili ona nikad nije ni imala uporište?

"Riječ je o neosnovanoj tvrdnji koja se po potrebi potencira, uglavnom sredinom studenoga oko godišnjice pada grada. U zadnje vrijeme je sve rjeđa, što ne znači da neće biti izvučena kada to pojedinim krugovima nesklonim Tuđmanu bude u interesu."