Dario Hrebak: Čast mi je voditi stranku koja je imala važan utjecaj u počecima stvaranja naše države

Kao mladi liberal kojega su podučavale kolege, bivši predsjednici stranke, Đurđa Adlešič i Darinko Kosor, Hrebak je vrlo brzo zaokupio pozornost javnosti- i to ne samo one bjelovarske, već i šire i medija.

Osnovnu i srednju školu završio je u Bjelovaru, a u Zagrebu Visoku policijsku školu te postao diplomirani kriminalist. Prvih nekoliko godina radio je kao policijski inspektor u bjelovarsko-bilogorskoj PU, nakon čega odlazi raditi u MUP-ov Odjel za azil. Od 2013. do 2015. bio je voditelj Odjela za statusna pitanja stranaca u Policijskoj upravi zagrebačkoj.

Na parlamentarnim izborima 2015. postao je saborski zastupnik HSLS-a, a na početku Plenkovićeve vlade 2016. imenovan je za državnog tajnika u MUP-u. Sve se to mijenja već 2017., kad na lokalnim izborima osvaja mandat te postaje gradonačelnik Bjelovara.

Od Bjelovara je odmah napravio najtransparentniji grad u Hrvatskoj. Naime, građanima je otvorio proračun te su mogli gledati kako se proračun i čime puni, kako se troši, a zatim je uvedena i besplatna aplikacija putem koje mogu imati uvid u sve isplate iz proračuna Grada Bjelovara, uključujući isplate pravnim i fizičkim osobama, kao i troškove poput dnevnica svih zaposlenika Grada.

Već taj prvi potez stvorio mu je brojne neprijatelje, uglavnom lokalne ''šerife'', koji su godinama naučeni ''krčmiti'' javnu imovinu za osobne potrebe te raspolagati novcem poreznih obveznika bez ikakve kontrole.

O svemu tome, ali i stanju ugasnuloga HSLS-a razgovarali smo u intervjuu za Direktno.hr. 

Ja ću s pitanjima krenuti naopačke. Od nekoć uglednog i moćnog HSLS-a danas su ostale samo ruševine, a stranka je u političkoj arheologiji. Može li se ona ikada više podignuti iz pepela, kao što je to nekada uspijevala, ili je to Sizifov posao i završena priča?

Uh, teško pitanje odmah na početku. U Hrvatskoj za nas liberale i sve koji se tako osjećamo nije najvažnije pitanje može li se HSLS vratiti kao stranka iz pepela kao što kažete, već može li se stvoriti jedna dovoljno jaka liberalna opcija, ili koalicija raznih liberalnih stranaka i utjecati da se liberalne, ili zdravorazumske politike daleko više čuju nego što je to danas slučaj. Nažalost, mi liberali sveli smo se na četiri-pet regija, oko Bjelovara, Splita, Varaždina, Svete Nedjelje, ili Istre.

Što se HSLS-a tiče, mi smo u padu već 20 godina, još tamo od davne 2003. godine. Ali, tu smo, ne damo se, žilavi smo. I dalje sam ponosan na činjenicu da je najstarija hrvatska politička stranka živa i čast mi je voditi stranku koja je imala važan utjecaj u počecima stvaranja naše države. Drago mi je da smo u Bjelovaru i Bjelovarsko bilogorskoj županiji postigli prije nešto više od godinu dana možda i najbolje rezultate ikad izlazeći samostalno na izbore i pozicionirali se kao najjača stranka, ispred HDZ-a i SDP-a. 

Naravno da ne želimo postati regionalna stranka, ali ljudi su u Bjelovaru i okolici prepoznali naš rad i želimo takve zdravorazumske uspješne politike prenijeti i na nacionalnu razinu, ali će nam za to trebati više vremena. 

U Saboru ste Vi i Darko Klasić, nevjerojatno marljiv, samozatajan i radišan čovjek i zastupnik. Imate li uopće ikakvoga utjecaja na pokušaje bilo kakvih pozitivnih promjena za građane, ili ste u funkciji podržavanja HDZ-ove većine?

Naravno da imamo. Naravno, u granicama onog rezultata koji smo postigli na izborima. Ako se sjetite, HSLS se 20 godina zalagao za reformu Hrvatske gospodarske komore i ukidanje obveze o plaćanju članarine. Nedavno nam je to konačno i uspjelo. HGK je nakon 30 godina zaslugom HSLS-a reformirana, 97 posto njezinih članova može birati žele li, ili ne plaćati članarinu, a HGK je sa 600 zaposlenih smanjila zaposlene na manje od 300 i morala se okrenuti više prema tržištu. 

Imamo i primjer transparentnosti po uzoru na Bjelovar. Donesen je Zakon o proračunu temeljem kojega sve općine, gradovi i županije u Hrvatskoj moraju objavljivati javno kako troše novac poreznih obveznika. 

Kolega Klasić uspio je doprinijeti izjednačavanju studenata stručnih studija da im se priznaju prava sveučilišnih studija. Netko će reći da je to malo, ali kada ćemo osvojiti 10, ili 15 posto glasova na izborima pa postaviti tri, ili četiri liberalna ministra, onda ćemo isporučivati liberalne i razumne politike na dnevnoj bazi kao što činimo svakodnevno u Bjelovaru. 

Uvjeren sam da će se to proširiti i na nacionalnu razinu, jer građani su željni novih svježih ideja i projekata koji nisu samo priča i za koje žele da se realiziraju i nacionalno. Nema neke velike razlike od lokalnih i nacionalnih politika, samo se razlikuju političari, dijele se na one koji znaju pričati i one koji su dokazani da znaju realizirati i isporučiti obećano. 

Kako ste se osjećali kada ste nedavno podignuli ruku za onaj sramotan prijedlog ukidanja šestomjesečne financijske naknade roditeljima koji su pokopali svoju djecu? Moram priznati da sam Vašom rukom i sama ostala šokirana, tim više jer ste i sami otac maloljetne djece.

Iskreno, to mi je bio jedan od težih trenutaka u mojoj karijeri. Nama su koalicijski partneri neposredno prije glasanja rekli da ćemo mi kao koalicija predložiti kroz koji tjedan puno bolji prijedlog kojim će naši građani dobiti puno veća materijalna prava i uvjeren sam da će to doista tako i biti. 

Međutim, politički je to bio loš potez i da mogu vratiti vrijeme, drugačije bih glasao. Pogriješio sam. 

Je li HSLS i dalje samo rezervna glasačka mašina za HDZ, pošteno mi odgovorite?

To prema van tako možda i izgleda. Tako bi izgledalo da smo i u koaliciji s SDP-om. Uvijek vam je tako u koaliciji kada ste junior partner, ili manji partner. Morate pristajati na mnoge kompromise kako bi se održala vladajuća većina. Ne samo u Hrvatskoj, već i u Europi. Zato liberalne stranke nigdje nisu u Europi jake i nakon svake takve koalicije u vlasti slabe, a većina ih nestane s političke pozornice. 

Kada god se nešto u koaliciji napravi dobro, naravno da je za sve zaslužna u percepciji samo velika stranka, a kada se dogodi nešto loše, onda smo svi jednako krivi. Pogotovo to dolazi do izražaja kada nemate niti jednog ministra u Vladi preko kojega biste mogli prezentirati vlastite politike. 

Postavlja se logično pitanje, pa zašto smo onda uopće u vladajućoj većini. Radi stabilnosti. Ovo je bio vjerojatno najteži mandat u zadnjih 20 godina. 

Sjetimo se samo Agrokora, korona krize, potresa, energetske krize, financijske krize, ruske agresije na Ukrajinu, mnogih korupcijskih afera koje su uzdrmale Vladu, a s druge strane samo zbog političke stabilnosti uspjeli smo sve to prebroditi relativno bezbolno bez urušavanja gospodarstva, gubitka radnih mjesta, ušli smo u eurozonu, schengensko područje, nisu se dizali porezi, a pogledajte što se dogodilo s Rumunjskom, ili, primjerice, Bugarskom, koja je zadnjih nekoliko godina imala nestabilnu političku situaciju i nekoliko izbora te nije ispunila ciljeve eurointegracija za koje čeka u redu godinama prije Hrvatske. 

Posluša li ikada autoritarni premijer Plenković neke Vaše prijedloge, ili se ne odaziva na mobitel?

Nikada, ali baš nikada nije se dogodilo da mi se Andrej Plenković nije javio na telefon, ili odgovorio na poruku, a ne sjećam se koji to utorak nije okupio nas sve koalicijske partnere na barem dva sata u Banskim dvorima. 

Naime, posljednje tri godine Plenković nas svakoga utorka okuplja na koalicijskom sastanku, na kojemu raspravljamo o važnim tjednim temama s većinom ministara u Vladi i tu doprinosimo i svojim prijedlozima. To jako respektiram jer time pokazuje da cijeni i doprinos nas manjih partnera u vladajućoj većini. 

Vaša ''mentorica'' Đurđa Adlešič godinama je uspješno vodila Bjelovar, a i vješto kormilarila na čelu HSLS-a. Čemu Vas je ona u politici naučila?

Od Đurđe sam puno toga naučio, pogotovo dok je bila gradonačelnica Bjelovara, u kojemu je pokrenula puno dobrih projekata. Ona je doista znala jako dobro plivati ovim našim često nepredvidim političkim vodama. 

Učio sam i od drugih predsjednika HSLS-a, od Darinka Kosora, pa do Dražena Budiše s kojima i danas svakih nekoliko mjeseci volim popiti kavu, prokomentirati današnju političku scenu i preuzeti dio njihovog političkog iskustva. 

Znate, valjda jedino kod nas u HSLS-u aktualni predsjednik stranke u dobrim je odnosima sa svim svojim prethodnicima. Od svih sam pokušao "pokupiti" njihove najbolje političke odlike i paralelno stvarati svoj vlastiti politički put. Žao mi je jedino što nisam imao priliku upoznati pokojnog Vladu Gotovca. 

Vidim da se i dalje vrijedno trudite da Bjelovar postane jedan od najnaprednijih i ekološki najrazvijenijih gradova u državi. Kako to nailazi na razumijevanje građana?

U početku to građani nisu nešto posebno honorirali, jer su im te politike bile dosta strane, pogotovo ih nisam predstavljao kao liberalne već sam koristio termin zdravorazumske. Ali, kada su građani vidjeli kako krupnim koracima Bjelovar napreduje posljednjih pet godina i postaje grad uzor mnogim drugim gradovima u Hrvatskoj, stvorilo se jedno povjerenje između mene, koji s timom sjajnih ljudi upravljam gradom i građana, koji nam daju podršku i bezrezervno vjeruju. 

Primjerice, mnogi su smatrali, pa i ja sam u počecima mandata, da je ukidanje prireza kojim je Bjelovar postao najveći hrvatski grad bez prireza, sulud potez i rezanje grane na kojoj sjedimo. Ali, pet godina nakon toga, vidjelo se da je to možda i jedan od najboljih poteza koji sam učinio u mandatu. Vjerujem da Zagrepčani koji plaćaju prirez od 18 posto i dalje misle da to ne mogu izbjeći. Sve se može. 

Ista stvar je i što se tiče politike zbrinjavanja otpada, geotermalne energije, ili činjenice da je Bjelovar već pet godina uzastopce među 10 posto najboljih gradova u Hrvatskoj po povlačenju sredstava iz EU fondova. 

Općenito, koliko ste zadovoljni stanjem u Hrvatskoj i smjerom kojim ide, a posebice u svjetlu sve težega života i siromaštva koje nam je žestoko pokucalo na vrata? 

Hrvatska ide dobrim smjerom, iako bismo mi kao građani sigurno htjeli da to ide puno brže. Često putujem i od mnogih kolega parlamentaraca iz drugih zemalja čujem kako je iz njihove perspektive Hrvatska postigla strašno puno u "posljednjih 30 godina" koliko postojimo. 

Da, realno, kada pogledamo, u "svega" 30 godina Hrvatska je izborila u Domovinskom ratu svoju slobodu, stabilizirala gospodarstvo, oporavila se, članica smo EU, NATO-a, eurozone, Schengena, nalazimo se među najrazvijenijim zemljama svijeta jer to nam osigurava članstvo u EU, a to se posebno vidi kada se usporedimo po razvijenosti i demokratskim standardima sa svojim susjedima koji nisu u EU. Tako nas gledaju ostali. 

Naravno, naši građani to još uvijek ne osjećaju jer razgovaramo o "svega" 30 godina postojanja slobodne i suverene Hrvatske. No, ne treba bježati od problema i za nas slika nije ružičasta, slažemo se, ali, nije niti apokaliptična. 

Inflacija je najnovija pošast koja najviše pogađa građane i dalje se borimo s korupcijom, birokracijom, poražavajućim odlaskom mladih i demografskim padom, ali budućnost je tu ako se dodatno potrudimo i uzmemo stvar u svoje ruke. 

Meni osobno kao liberalu nedostaje da uredimo državni aparat, da ga smanjimo i digitaliziramo, otvorimo se investicijama, smanjimo poreznu presiju na gospodarstvo i osiguramo energetsku i prehrambenu samodostatnost. 

Nedostaje mi velikih i strateških projekata u ovim područjima, ali generalno gledajući, kod mene je čaša uvijek napola puna. Optimist sam za Hrvatsku. 

I što je Vaša politička ambicija, u konačnici? Možda postati i ministar?

Kao gradonačelnik pokrenuo sam puno dobrih projekata u svom gradu po kojima sam postao poznat kao uspješan u Hrvatskoj. Ponosan sam na 67 posto glasova mojih sugrađana u prvom krugu u Bjelovaru prije dvije godine, mislim da je to bio najbolji rezultat u državi, a sada mi se čini gotovo nemogućim ponoviti 2/3 podršku u gradu veličine Bjelovara. To znači da su građani bili jako zadovoljni, a mene obvezuje da takav rezultati svojim radom nastojim ponoviti. 

No, usprkos svemu, imam osjećaj da ćemo u ovom mandatu biti još puno, puno bolji, jer radimo više nego ikada i to me ispunjava. Zadovoljan sam što imam priliku mijenjati stvari na bolje na lokalnoj razini i u gradu kojega volim i u kojemu živim sretno sa svojom obitelji. 

Ako će građani smatrati da je došlo vrijeme da se takve promjene i dobri projekti osim u Bjelovaru rade i nacionalno, bit ću spreman preuzeti takvu odgovornost i izazov. No, za to je potrebna i podrška građana na izborima.