svjedok tvrdi:

"Damir Đureković nije se ubio. Ubila ga Udba, kao i njegova oca"

Autor

Direktno.hr

15.10.2014. u 14:57
Ispiši članak

Dva dana uoči početka suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, bivšim šefovima Udbe optuženim za sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, razgovarali smo s Tomislavom Damjanovićem, bivšim hrvatskim emigrantom i prijateljem pokojnog Damira Đurekovića, sina Stjepana Đurekovića, za kojeg Damjanović tvrdi da je također likvidiran po nalogu istih osoba koji su dale ubiti i njegova oca.

Tomislav Damjanović ustupio nam je i presliku brošure Stjepana Đurekovića pod nazivom: Kako Jugoslavija pljačka Hrvatsku, objavljenu poslije 1982. godine, a prepričao nam je i dijelove ostalih knjiga Stjepana Đurekovića koje je Damjanović prošle godine dobio u posjed nakon preuređenja Hrvatskog doma u Calgaryu – gdje su knjige bile do tada. Kasnije ih je poklonio Stjepanovoj udovici Gizeli Đureković.

'Trebao je doći na ručak, kasnije su javili da se ubio'

Damjanović je jedan od posljednjih koji je razgovarao s Damirom Đurekovićem prije njegove smrti te nas uvjerava da nije istina da je Damir počinio samoubojstvo, kako do danas glasi službena verzija uzroka njegove smrti. Uvjeren je da je podmuklo ubijen baš kao i njegov otac. Razlog naručenog ubojstva krije se vjerojatno u Damirovom nastojanju da dovrši započete knjige svog oca Stjepana Đurekovića, smatra Damjanović.

„Damir Đureković preselio je sredinom osamdesetih iz Njemačke u Kanadu zbog straha da ne bude ubijen poput oca. U hrvatskoj zajednici u Calgaryu bio je jako dobro primljen. Ubrzo nakon dolaska, održao je vatren govor u 'Hrvatskom domu HSS-a, govor koji me dirnuo u srce. Nakon toga smo se povremeno družili. Nekoliko dana prije njegove smrti, popili smo kavu na kojoj smo dogovorili da u nedjelju dođe kod mene na ručak. Na ručku se nije pojavio. Mislio sam da je nešto iskrsnulo, no nekoliko dana kasnije netko me upitao znam li da se Damir ubio. Bio sam šokiran.  Ničim nije odavao da je potišten i da bi se mogao ubiti. Baš naprotiv, bio je pun života, pričao kako mu je krenuo posao i kako je kupio novi kombi te otvorio tvrtku za čišćenje uredskih prostora. Imao je nekoliko radnika i posao mu je cvjetao. Želio je, osim toga, završiti knjige svoga oca te se doimao vrlo optimističnim. Kazao mi je: 'Tomislave, moram dovršiti tatin nedovršen tekst, jer tako bi on želio'. Zbog svega toga, kao i zbog činjenice da kanadske vlasti nisu bile previše zainteresirane za provođenje prave istrage ­- iako su postojale mnoge indicije da se Damir nije ubio - uvjeren sam da je mlađi Đureković također ubijen“, ističe u uvodu Tomislav Damjanović, bivši hrvatski emigrant koji je zbog straha od agenata Udbe službeno promijenio ime u Thomas Danson te je stalno selio iz grada u grad tijekom svog boravka u Kanadi.  

Gizela Đureković odahnula doznavši da joj sin nije digao ruku na sebe

Tomislav osim toga tvrdi da je njegov brat Vladimir, bivši član HOP-a, dva puta preživio pokušaj Udbinog atentata u Francuskoj, zbog čega se i Tomislav, također aktivni hrvatski domoljub, osjećao nesigurno (Vladimira Damjanovića u svojoj knjizi 'Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljeništva' spominje i Bože Vukušić, autor nekoliko knjiga o zločinima Udbe).

„Damir Đureković bio je mirne naravi, ni s kim se nije svadio, nije pio alkohol i djelovao je vrlo stabilno. Uvjeren sam da se nije ubio, već da su ga ubili isti oni koji su naručili ubojstvo njegova oca. To sam nedavno rekao i njegovoj majci Gizeli. Nazvao sam je jer sam posjedovao knjige Stjepana Đurekovića i jer sam poznavao njezina sina. Rekao sam joj da bude u miru jer njezin sin Damir sigurno nije digao ruku na sebe. Jako su je obradovale te riječi. Pitala me može li dobiti kopije knjiga svoga supruga. Rekao sam da ću joj poslati knjige, a ne kopije. To sam nekoliko dana kasnije i učinio. Htio sam se osobno naći s njom u Zagrebu, no njezini odvjetnici tvrdili su da to nije dobra ideja, jer se u to vrijeme rasplamsala afera 'Lex Perković'“,  dodaje Damjanović.

Pojašnjava potom da je u svojim knjigama Stjepan Đureković opisivao bankarske malverzacije i postupke pranja novca jugoslavenskih elita. Pisao je, kaže, o jugoslavenskim bankama koje su pod drugim imenima otvarane u SAD-u, Kanadi, Africi i Europi. Opisivao je, kaže, kako su pojedinci 'prali devize' koje su izvlačili izvan zemlje, a otkrivao je, veli, i brojne detalje poslovanja INE.

Htjeli obnoviti istragu, kanadske vlasti nisu bile zainteresirane

„Damir je htio dovršiti ono što je njegov otac započeo i uvjeren sam da je to razlog atentata na njega. Mi pripadnici hrvatska zajednice u Calgaryu pokušali smo nanovo pokrenuti istragu oko njegove smrti, no kanadske vlasti nisu bile zainteresirane. Zaključili su slučaj tvrdnjom da se Damir ubio, iako su mnoge činjenice upućivale na zaključak da je riječ o ubojstvu, a ne samoubojstvu“, dodaje Damjanović.

Prepričao je potom i događaj s početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada je, kako je uvjeren Damjanović, agent Udbe u Torontu htio ubiti dr. Branka Jelića, poznatog hrvatskog emigranta koji je iz Njemačke došao u posjet hrvatskoj zajednici u Torontu.

„Dr. Branko Jelić došao je u Hrvatski centar u Torontu održati govor. Znali smo da bi mogao biti meta Udbe pa smo na ulazu u dvoranu postavili osiguranje. Bio sam jedan od mladića koji je stajao na ulazu. Pretresali smo sve muškarce koji su ulazili u dvoranu. Kada je sala bila gotovo puna, ušetao se mlađi muškarac. Tijekom pretresa našli smo pištolj te smo ga izbacili iz dvorane. Kada je skrenuo s današnje 'Croatia Avenije' u Dufferin Street, sustigli smo ga automobilom i naišli na policijsku patrolu. Prepriječio sam im put te smo policajce upozorili na naoružanog čovjeka koji bi mogao biti opasan. Policija je našu dojavu vrlo ozbiljno shvatila. U dvoranu gdje je bio skup poslala je osiguranje a sumnjivca su zaustavili i pretresli, oduzeli mu pištolj te ga sutradan protjerali iz Canade. Od policije smo kasnije doznali da je imao više identiteta u više istočnih zemalja. Moguće je da je to bio Vinko Sindičić jer je po fizionomiji odgovarao liku poznatog Udbinog agenta“,  tvrdi danas Tomislav Damjanović, koji se početkom devedesetih vratio u Hrvatsku da bi se priključio braniteljima u obrani domovine. Nakon što je kao dragovoljac prošao nekoliko vrućih ratišta, kasnije je postao pripadnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Danas je u mirovini i živi u Poreču.

Valja podsjetiti da je dr. Branimir Jelić pod još nerazjašnjenim okolnostima poginuo svega pola godine kasnije u Njemačkoj.

Bože Vukušić: Brojne indicije govore da je Đureković mlađi također ubijen

Bože Vukušić, jedan od najpoznatijih analitičara zločina Udbe i autor nekoliko knjiga o toj tematici, također potvrđuje da postoji niz činjenica koje upućuju na zaključak da se Damir Đureković nije ubio, već da je ubijen.

„U knjizi 'Zločini komunističke mafije' cijelo poglavlje posvetio sam nerazjašnjenoj smrti Damira Đurekovića te sam, ponajviše na osnovu rezultata istraživanja Hans Petera Rullmana i onoga što je on pisao o tom slučaju, u knjizi zaključio da postoje brojne osnovane sumnje da se Damir Đureković nije ubio, već da je ubijen. Ne mogu to kategorički tvrditi, no u knjizi sam pobrojao indicije koje upućuju na takav zaključak – ističe publicist Bože Vukušić.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.