'Da bismo bili sigurni da našim službama ne šeću nečiji interesni dileri, interna istraga mora biti beskompromisna'

Naime, u novom tekstu Nacional navodi kako su u posjedu policijskog dosjea koji pokazuje da je Brkić još 2011. godine navodno kriminalcima i prostitutkama odavao informacije o policijskim istragama, no iako su ga policajci tada razotkrili, on nikada nije sankcioniran zato što ga je "vjerojatno zaštitio tadašnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko".

Kao i u aktualnoj aferi SMS - informacije su curile, nastavlja opsežnu temu tjednik. Provedena je istraga u kojoj su istražitelji razgovarali s nizom osoba koje su kontaktirale Saru Sikirić, a koja je s Nebojšom Perunovićem osuđena za organizaciju elitne prostitucije. 

Nacional je u objavi dokumenata sakrio imena svjedoka i posrednika u ovom slučaju, a naš je portal prenio skraćenu verziju.

Što je zapravo u pozadini ovog skandala, u kojemu je otvoreno mnoštvo pitanja, a ono krucijalno je - koliko je duboka umreženost visokih političkih dužnosnika i obavještajnog podzemlja? Informacije koje pristižu s raznih strana proturječne su - neki smatraju da je ovo hrvatska verzija američke afere Watergate - naziv za jedan od najtežih političkih skandala u američkoj povijesti koji je doveo do ostavke američkog predsjednika Richarda Nixona, nakon što je otkrivena njegova umiješanost u pokušaj prikrivanja skandala.

Paradržavni službenici i interesni dileri

Za komentar ove afere koja je dobro ''prodrmala'' HDZ zamolili smo političkog analitičara Ivicu Relkovića.

''U prvim svojim reakcijama na pojavu 'afere SMS' naznačio sam da je nužno razdvojiti dvije njezine dimenzije: političku i profesionalnu. Sada, dok nas mediji zasipaju novim informacijama i tekstovima, to se još više nameće. Ako je došlo do situacija koje navode mediji, posebno 'Nacional', u svezi Milijana Brkića, onda je politička dimenzija, koja će zasigurno imati svoj danak, tek početak onoga što bi javnost trebala očekivati'', kaže Relković.

Na naš daljnji upit da preciznije analizira o čemu je riječ u ovom slučaju, Relković objašnjava:

''Ako će političku mirovinu doživjeti jedna, dvije ili pet osoba, to je sigurno za hrvatsku budućnost manje dramatično od toga da onaj dio istraživanja umiješanosti profesionalnih kadrova u sigurnosnom sustavu ostane neodrađen. Da bismo kao građani bili sigurni da našim sigurnosnim službama ne šeću nečiji interesni dileri, poluprofesionalci i 'paradržavni službenici' interna istraga unutar sustava treba biti temeljita, ozbiljna i beskompromisna. Ako se tijekom samih istraga i ne može očekivati javna upućenost u svakom trenutku, u određenom razumnom vremenu i svakako na kraju procesa javnost mora dobiti daleko više podataka od nekoliko inicijala.

Javnost potkupljive političare može vidjeti u medijima i presuditi im na prvim izborima, ali korumpirane profesionalce možemo vidjeti samo oči u oči kada smo slabi i kada je kasno, kada prodaju naše živote, a svoj nastave živjeti negdje duboko nevidljivi u sustavu''.

Relković pomalo rezignirano zaključuje:

''Kada je iz ove zemlje otišlo toliko stotina mladih, možemo si priuštiti i nekoliko nečasnih otpusta onih koji u sigurnosne i javne službe nisu trebali ni biti primljeni ili su nakon prve pronevjere povjerenja trebali biti udaljeni. Možemo kao društvo podnijeti i desetke pa i stotine nečasnih otkaza, ako će Hrvatska napokon krenuti smjerom države koja cijeni prave profesionalce u javnom sustavu i njima povjerava napredak u službama bez političko-stranačkih preferencija, a nestručnim i potkupljivima spušta rampu na prvom koraku. Naravno, osim cijene političkog umirovljenja aferama opterećenih političara i nečasnog otpusta korumpiranih profesionalaca u službama, očekivani su i sudski epilozi protiv onih koji su protuzakonito djelovali unutar političkog i sigurnosnog sustava''.