Culej o sukobu Milanovića i Banožića: Ne daj Bože da nas je Milanović vodio 1991., pitanje je bi li itko uzeo pušku u ruke!

Podsjetimo, javnosti se najprije obratio predsjednik Milanović koji ni ovog puta nije štedio Banožića, ali ni premijera Andreja Plenkovića kojeg je nazvao "puzajućim državnim udavom". Među ostalim za Banožića je rekao da je "opušak" te da nema nikakve mogućnosti za daljnju komunikaciju s njim. Banožić pak je uzvratio da je sve ovo "za opoziv predsjednika" i nazvao ga "psihijatrijskim slučajem".

Stevo Culej u razgovoru za portal Direktno najprije je komentirao sukob Milanovića i Banožića. Njihovu korespodenciju nazvao je "niskom, krajnje neprimjerenom i jedna strana koristi se uličarskim žargonom".

To je povezao sa svojim žargonom koji je koristio u Hrvatskom saboru. "Na takav moj žargon nazivalo me se nekulturnim, primitivnim, zaostalim, seljačinom, kockastoglavim kromanjoncem. Novinari su mi prišivali najružnije epitete, prozivali moju obitelj i mene. Sada se pitam gdje su svi ti uvaženi dušebrižnici da prokomenitraju odakle dolazi ovakav uličarski žargon, jedan niski stil vrijeđanja nekoga tko mu ne odgovara", govori pa nastavlja:

"Ima jedna engleska poslovica: 'Boga se bojim, a kralja poštujem'. U ovome slučaju nije kralj, nego predsjednik. Boga se bojim, ali poštovati nekoga tko ne poštuje nikoga - niti iznad, a ni ispod sebe - i opravdavati način njegovog ophođenja ljudima, mogu reći, ispod njega - krajnje je neprimjeren".

Ministar Banožić nije ostao dužan predsjedniku te je kazao da je Milanović psihijatrijski slučaj. Stevo Culej rekao nam je što o tome misli: "Izgleda da je ministar bačen u vjetrometinu i da je prikucan uz zid. Neću ga puno braniti, ali promatram kako se uvukao u nedozvoljen, neprimjeren javni obračun", rekao je dodajući da je Banožić uvučen u tu priču.

U toj zakulisnoj podlozi, kaže, može primjetiti djelovanje predsjednika koji ljude "sebi sličnih svjetonazora i kriterija sada pokušava ubaciti u vanjske države".

"Ako jedan Ranko Ostojić, jedan Ivo Goldstein i ta ekipa koja se sprema za odlazak za vanjske poslove - zbog čega bih vjerovao da on to sve ne čini namjerno? Kada pravi taktičar, koji želi učiniti nešto, skrenuti će pažnju na nešto što je nebitno", rekao nam je naš sugovornik.

Jesu li obezvrijeđene žrtve Vukovara nakon ponovnog sukoba u Lušcu, odnosno je li obljetnica sloma obrane bila vrijeme i mjesto za političke obračune?

Culej smatra da nije primjereno na obilježavanju obljetnica na ovaj način raspravljati se i voditi sukob. "Oni svoj 'fight' nastavljaju žešće, nego što su ga započeli", rekao je.

Ponovno se prisjetio svog slučaja u Borovom selu. "Tada je ministar bio Šime Lučin. Nije mi se dozvolilo da stavim vijenac za 12 redarstvenika i za svog brata koji je tamo ubijen. Lučin je naredio da se moj vijenac baci. I bačen je taj dan. Doveden sam u situaciju da sam htio ministra udariti nogom u guzicu kada je on svoj vijenac spuštao u ime ministarstva. Vjerojatno bih završio u zatvoru da me u tome nije spriječio Ivan Vekić, prvi ratni ministar".

Iz istog protokola izbačen je i u vrijeme Ranka Ostojića, kazao je.

Govoreći o sukobu Milanovića i Banožića, naš sugovornik Culej upitao se što je sljedeće. "Niti jedan, a niti drugi više ne mogu kontrolirati ovu situaciju. Izgleda da su prekinuli sve veze između sebe. Na čiju štetu? Štetu Hrvatske vojske! Na štetu jedne institucije za koju se vrijedi boriti...", rekao je.

Upitao se da zašto vojska i policija dolaze na stub srama. "O institucijama pravosuđa i nekim drugima uopće se ne govori. Kontrolira ih se, strogo ih se kontrolira. Zbog čega jedan ministar ne bi imao pravo govoriti? Hoće li i njegov vijenac netko baciti, kao što je i moj?", rekao je.

Što bi premijer Andrej Plenković trebao napraviti, upitali smo.

"Jednostavna stvar. Najbolje bi bilo da donese Zakon o spomeničkoj baštini. Njime bi se svi kameni spoticanja riješili u ovoj državi. Prvo i osnovno, zakon govori o tome da način na koji se obilježavaju spomenici, ulice, trgovi. Ne bi bilo - niti skidanja murala, skidanja HOS-ovih oznaka, četničkog vojvode Veselina Šoškočanina ni četničkih obilježja u Hrvatskoj, zvijezde petokrake... Znaju oni jako dobro o čemu govorim i o čemu svi zajednički šute. U Hrvatskoj jedino hrvatski branitelji nemaju pravo govoriti o onome što bi trebalo govoriti", rekao je.

"Ne daj Bože da je Milanović bio predsjednik 1991. godine. Ne znam koga bi vodio, tko bi išao za njime i kakvu bi politiku pomirbe proveo. Pitanje je bi li bilo tko uzeo pušku u ruke ili kupio, kao što sam ja kupio i išao braniti s takvim vođama", zaključio je bivši saborski zastupnik Stevo Culej u razgovoru za portal Direktno.